Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda česna bila!

Mila, kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina,

Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,

Blaga prsa, blage noći,

Toplo ljeto, toplo djelo,

Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,

Rujna lica, rujna vina,

Silni gromi, silni udi;

To je naša domovina!

Ženju srpi, mašu kose,

Djed se žuri, snope broji,

Škriplju vozi, brašno nose,

Snaša preduć malo doji:

Pase marha, rog se čuje,

Oj, oj zvenči, oj, u tmine,

K ognju star i mlad šetuje;

Evo t´ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,

Po veseloj livadici,

Pjesme glasno brijeg odbija,

Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,

I na brdu i v dolini,

Plešu mlađi sve okolo;

Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li Unu skriva?

Ni l˘ to naših jauk turobni?

Tko li moleć smrt naziva?

Il slobodni, il su robni?

"Rat je, braćo, rat, junaci,

Pušku hvataj, sablju paši,

Sedlaj konjče, hajd, pješaci,

Slava budi gdi su naši!"

Buči bura, magla projde,

Puca zora, tmina bježi,

Tuga mine, radost dojde,

Zdravo slobost´ dušman leži!

Veseli se, tužna mati,

Padoše ti vrli sini,

Ko junaci, ko Hrvati,

Ljaše krvcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci

Nit ti Dunaj silu gubi,

Kud li šumiš, svijetu reci:

Da svog doma Hrvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrastje bura vije,

Dok mu mrtve grob sakrije,

Dok mu živo srce bije!