g. KARAMARKO HRVATI IMAJU JEDNU DOMOVINU - HRVATSKU!

S obzirom da g. Karamarko kao predsjednik HDZ-a već neko vrijeme na skupovima HDZ BiH ponavlja: "Mi smo jedan narod koji živi u dvije domovine" onda je očito da nismo daleko stigli u borbi za slobodu i sreću hrvatskog naroda na tlu svoje Domovine!

Ali danas kada se HDZ predstavlja kao stranka koja se oslobodila svih negativnosti koje su je snašle za vrijeme Sanadera i Jace, te da pod vodstvom Karamarka ide ka novom osvajanju vlasti u RH pozivajući se na Franju Tuđmana i aktivnije se zalažući, barem deklarativno, za ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH onda su ovakve izjave hladan tuš za svakog hrvatskog rodoljuba!

To su vrlo opasne teze (izrečene s namjerom ili zbog neznanja!) i navode vodu na mlin neprijateljima hrvatskog naroda i domovine!

Hrvatski narod je uvijek bio svjestan tih zločinačkih nasrtaja i uz velike žrtve se borio da obrani sve svoje zemlje kao jedan jedinstveni dom, kao jednu svoju domovinu: Hrvatsku!

Imajući u vidu sve to i današnje stanje kada su hrvatske povijesne zemlje Bosna i Hercegovina formirane kao dio države BiH onda bismo, g. Karamarko, mogli reći (na trenutak zaboravljajući Hrvate na hrvatskoj zemlji u Vojvodini i Crnoj Gori!): Mi smo jedan narod s jednom domovinom (Hrvatskom!), a živimo u dvije države!

Narod može pasti u ropstvo, izgubiti dio ili cijelu državu, živjeti u više država, ali ne može izgubiti svoju Domovinu. Zapravo dok je narod svjestan, sebe, svoga jezika, svoga imena, svoje prošlosti, svjestan je i svoje Domovine i raditi će na stvaranju svoje cjelovite države i tako zaštiti sebe i svoja buduća pokoljenja u svojoj cjelovitoj i slobodnoj kući, u svojoj Domovini.

Je li u tome razlog što vi g. Karamarko dajete izjave koje su u suprotnosti s ovim temeljnim istinama i težnjama hrvatskog naroda za svojom slobodom na svojim prostorima u svojoj domovini Hrvatskoj!?

Livno, 15.9.2014.

Hrvati imaju jednu Domovinu Hrvatsku!

Poštovani,

Stoga vam moram reći da je opće poznato, ne ulazeći ovdje u lik i djelo dr.Tuđmana, da je za svakog istinoljubivog i svjesnog Hrvata Otac Domovine dr.Ante Starčević.

Stoga smatram neprihvatljivim da vi to omalovažavate ili relativizirate udjelujući taj časni i neoborivi naslov drugom, jer kako Hrvati imaju jednu Domovinu tako imaju i jednog Oca Domovine, tim više što mi se zbog toga nameće pitanje što vi smatrate hrvatskom Domovinom!?

Naime, kao Starčevićev sljedbenik iz Bosne i Hercegovine smatram da Hrvati imaju jednu Domovinu: Hrvatsku (i jednog Oca domovine) i ona se prostire na barem 100% većem prostoru od današnje RH!

Gorak okus poslije propovijedi biskupa Uzinića na Bleiburgu!?

I umjesto preuzimanja odgovornosti za društvo koje nam je povjereno, ponovno ćemo se zatvoriti u sebične, bilo osobne bilo grupne interese, ustaške ili udbaške, svejedno.

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!

Prosvjed FTV-u i BHT-u na informativne emisije dana 27. srpnja 2006

Ovim priopćenjem prosvjedujemo protiv uređivačke politike FTV i BHT, odnosno ovakvog JRTV Servisa u BiH.

Dakle, još i dan danas, nakon pola stoljeća velikosrpske i komunističke diktature u kojem je hrvatski narod bio rob i preživio tolike zločine nad sobom i poslije Domovinskog rata kada smo se uspjeli obraniti nakon ponovne velikosrpske agresije od njihovih sljedbenika, vi imate obraza na ovaj način uskraćivati javnost za informacije o nevinim žrtvama i prenositi manifestacije onih koji se ne kaju za počinjene zločine već ih prikazuju kao dan nekog slobodarskog ustanka i tako zapravo i vi kao javna televizija sudjelujete u veličanju zločina nad nevinim hrvatskim stanovništvom. Za nadati je se i da će do vas doći nedavna rezolucija Europskog parlamenta o zločinima komunizma i da će te sagledati pravo stanje povijesti koja se dogodila na ovim prostorima.

Bog i Hrvati!

OSAKAĆENA HRVATSKA NACIONALNA MISAO

"Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi, i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže dok ga ne mogu rinuti u drugu." dr. Ante Starčević

Svjedoci smo da nam Hrvatsku našu, i dalje na razne načine, razapinju, znani i neznani pa je stoga vrijeme da se osvijestimo i jasno pogledamo istini u oči bez kukavičkog zaborava. Tada ćemo vidjeti da je uslijed srbokomunističke diktature u proteklim desetljećima hrvatska nacionalna misao u mnogočemu osakaćena. Tako da je u zadnjoj agresiji srbočetnički agresor uspio zauzeti znatan dio hrvatskog nacionalnog prostora i počiniti tolike zločine nad hrvatskim narodom. Želim istaći, zapravo, to da je glavni adut velikosrba u ovom proteklom zločinačkom ratu osakaćena hrvatska nacionalna misao, a ne toliko naša početna inferiornost u naoružanju! Jer mi smo se na razne načine dovijali kako nabaviti oružje i suprotstaviti se velikosrpskom agresoru u čemu smo uspijevali u skladu s našom nacionalnom sviješću i onoliko koliko su nam dopustili i pomogli svijet i naše vodstvo.

Dalje, prisjetimo se onih groznih, u nebo vapijućih, zločina koje su srpski zlotvori činili nad bespomoćni hrvatskim civilima i zarobljenim braniteljima, a o čemu su naši mediji samo u početku izvješćivali da bi malo poslije tek povremeno i stidljivo o tome izvješćivali svoju i stranu javnost. Zašto?! Isto tako, zašto je došao UNPROFOR i komu je on zapravo bio najpotrebniji?! Zašto je potpisivano sve ono što je zločinac Milošević jedva dočekao? Je li on još išta potpisao dok je vodio velikosrbe, a da nije u skladu sa zločinačkom agresijom na sve hrvatsko!

Ako se i ovo čini pretjeranim, prisjetimo se ondašnjeg pisanja o tome bivšeg glavnog urednika "SD" J.Jovića, a o ostalim dnevnim i tjednim listovima i njihovim urednicima i vlasnicima da i ne govorimo. Isto tako što reći o, valjda, istaknutom intelektualcu Dragi Štambuku koji, po ondašnjem pisanju istog dnevnika, čini mnogo za Hrvatsku i pri čemu ističe da su pokrajine dragulji Hrvatske, što one naravno i jesu, ali zaboravio je, odnosno nije ni pomislio, na pokrajinu Bosnu i Hercegovinu, odnosno, bolje reći, pokrajinu Herceg-Bosnu!

Oni tako, načeti bolešću srboboljševizma, idu naruku velikosrpskom agresoru koji je okupirao veliki dio Bosne i Hercegovine, Srijema, Baranje…Oni kao neki zaštitnici Hrvatske i hrvatstva spominju sve samo ne Bosnu i Hercegovinu kao dio Hrvatske, ne shvaćajući da je upravo Bosna i Hercegovina KLJUČ hrvatske cjelovitosti, slobode, sreće i blagostanja, (pa komu, još, nije jasno da bez Herceg-Bosne nema rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja!) idući tako, opet, na ruku ne samo sadašnjim velikosrpskim zatornicima svega hrvatskog, nego i sutra novim pretenzijama novih agresora pod plaštem demokracije, europejstva, multietničnosti, itd. Oni, tako, "otvaraju" europske putove nezavisnoj BiH kao nehrvatskoj zemlji u kojoj će Hrvati biti jedni od mnogih i ravnopravno zadnji u svojim pravima i osuđeni na iseljavanje ka hrvatstvu osakaćenom za zajedništvo braće i cjelinu svoga teritorija. To su glavne, primamljive, rezervne, zasade svakovrsnih srbokomunista, orjunaša, udbaša, boljševičkih demokrata, odnosno europejaca kojima se na sam spomen cjelovite Hrvatske, slobodnog i ujedinjenog hrvatstva (Drine), zakrvave oči u zločinačkom porivu zatiranja svega hrvatskog pred sobom uz nezaobilaznu lekciju zločinačke "istine" o hrvatskom genocidu, fašizmu do Drine, antisemitizmu i da ne nabrajamo dalje.

Zašto, dakle, i oni obrazovani Hrvati koji se čine iskrenim i spremnim za prihvaćanje istine, ipak, svjesno ili ne, prihvaćaju nasilne datosti kao mjerodavnu istinu i tako cementiraju zločinačku realnost, okivajući hrvatsku svijest o svojoj snazi, veličini, vrijednosti, potrebi svoje slobode, i na čistinu krvoločnom vuku istjeruju one žrtve koji su imali, zbog toga, nesreću da se nađu na udaru svakovrsnih osvajača na toj divnoj hrvatskoj zemljici Bosni! Začudo je s kakvom milinom naši ministri spominju tzv. Republiku Srpsku kao da je to odvajkada prijateljska i susjedna Republika današnjoj Republici Hrvatskoj, a ne zločinačka tvorevina koja je istrijebila Hrvate i muslimane s tog okupiranog hrvatskog teritorija.

To "piće" od kojeg se mnogi nikad ne trijezne je osakaćena hrvatska nacionalna misao, na čije otrgnuto mjesto je prikrpljena misao antihrvatskog eurpoejstva i ulizivačkog sluganstva svim neprijateljima hrvatskog napretka i slobode. Nu, još je žalosnije, blago rečeno, što nas takvi "alkoholičari" vode u "svijetlu budućnost", prije svega naše vlastite propasti, jer su oni u nju već, kao i onda Juda Iškariotski, već dobrano zakoračili na njima prihvatljiv način negirajući sve ono što Hrvata čini Hrvatom, a sve zarad svog komoditeta i dosegnutih svakovrsnih izopačenih blagodati koje sluzi padaju s gospodareva stola. Ako se opet u sjećanju vratimo unazad, kada je srpski agresor bio gotovo pred porazom u proteklom ratu, onda vidimo da je, opet, rezultat tog njihova "pijanstva" da su zaratili i s muslimanima u BiH( bačena kost razdora od srpskog KOS-a i englesko-francuske antihrvatske politike) i pri tome širokogrudno sklapali raznorazne saveze s hrvatskim zlotvorima, zatornicima svoga naroda, koljačima hrvatske djece, silovateljima hrvatske majke, a sve u svojoj izopačenosti, ravnodušnosti, kukavičluku i izdajništvu prema svojoj isturenoj i najugroženijoj braći! Iz svojih udobnih fotelja, zagrijanih stanova punih stolova u hladnoj zimskoj noći, siti dok drugi gladuju i ginu na fronti i u svojim domovima, oni su spremni u svojoj antihrvatskoj mržnji stvarati nove neprijatelje hrvatskom narodu i slati hrvatske sinove i kćeri na tu novu vještačku frontu nazovi nacionalnih interesa gdje su istinski Hrvati unaprijed osuđeni na smrt i njihova borba na propast. A sve to, valjda, da se svide Srbima, četnicima, svakovrsnim zločincima koji će im se smilovati i pristati da se podijeli hrvatska zemlja! Da se pobiju i protjeraju poput stoke Hrvati Vukovara, Banja Luke, Bihaća, Škabrnje, Kotor Varoši, Fojnice, Grahova, Voćina, Glamoča, Drvara, Sarajeva, Ravnog, Subotice i tako dalje i tako dalje.

Zaista, to je zločin koji vapije u nebo. Ne znam imali još primjera u povijesti da žrtva , još iz raznoraznih razloga nezaklana, pomaže svom koljaču (koji je valjda izgladnio, oslabio, što li?) da ojača da bi mogao, onda, punom snagom nastaviti nad njom započeti i nedovršeni zločin! A upravo se to kod nas činilo. Umjesto da, kako nam zdrav razum nalaže, iskoristimo sve i svaku, od Boga danu, priliku da zatorniku zadamo smrtonosni udarac i ostvarimo svoju punu slobodu i tako preživjelima i svojim budućim pokoljenjima osiguramo život dostojan življenja. Pretjerano. Apsolutno ne. Ta, upitajmo se, komu su išla značajna novčana sredstva iz našeg gospodarstva u jeku agresije? Komu su išli u JNA naši momci dok je agresija dobrano započela?

Dalje, komu je svakodnevno slano na tisuće i tisuće tona nafte dok traju svjetske sankcije protiv agresora? Dakle, po logici tih prodanih duša, svijet treba provoditi sankcije protiv velikosrpskog agresora, a mi ćemo ih, u čijem su interesu, kršiti na svoju štetu. Zarad čijeg dobra?! Na čiju nesreću, znamo! Pa upitajmo se koliko naših mladih života pade u Oluji od hrvatske nafte u četničkim tenkovima. Zaista, nečuveno. I zašto se onda danas ne bi srpskim povratnicima, koji se nisu uspjeli vratiti na svojim tenkovima u poraženu RH, obnavljale kuće, a Hrvatima kojima su ti isti sve porušili, popalili i pobili se to ne omogućava.

I pitam se hoćemo li sutra proklinjati i ovu propuštenu priliku kao i onu 1918. godine. I pored svih argumenata i "argumenata" zlobnika i onih koji su o tome odlučivali, pitam se dalje, koliko li će sutra biti veće žrtve da bi smo došli do tog svetog cilja ujedinjenja hrvatskog naroda i države, jer i Srbija dobija predah da se još više naoruža i konsolidira s novih učvršćenih područja, teritorijalnih i političkih, te bizantinskom pokvarenošću, ako ne i otvorenom agresijom, ponovno krene u nove pohode pod krinkom normalizacije odnosa i zaštite svoje bratije uz pomoć dokazanih antihrvatskih domaćih i bjelosvjetskih mešetara.

Svi ovi problemi su tu i toliko bolno očiti i tim više i lakše ih, oni koji su za to odgovorni, previđaju i omalovažavaju i osporavaju "činjenicama" i prozirnom argumentacijom. Oni će naći tisuću i jedan razlog da je to sve tako moralo biti i da su oni učinili sve što je potrebno.

Samo neće biti da je tako. Olakšavajućih mogućnosti možda i ima, ali ni upola koliko oni u paničnom izbjegavanju svoje krivnje tvrde i to baš za toliko koliko je bilo potrebno da se spase svi oni poginuli i osakaćeni za koje su oni kao vodili brigu u cilju "sačuvanja što više ljudskih života"( a samo u ondašnjim UNPA zonama četnici pobiše preko tisuću golorukih Hrvata). Ako su učinili sve što su mogli onda ono uplakano dijete uz svoju silovanu majku im jasno i glasno kaže da je i ono moglo učiniti više da su oni imalo bili iskreni i pošteni, požrtvovni i srčani, bogobojažljivi i razumni Hrvati dajući im barem "mig" što im se sprema od svakovrsnih zatornika svega hrvatskoga.

Samo, kažem Vam, oni mučeni, zaklani, izmrcvareni, koji su i prije svoje smrti mogli vidjeti i čuti svoje "vođe" kako govore da smo pobijedili u ratu kojeg, začudo, nismo ni proglasili (pa valjda zato i ne tražimo odštetu) i da je vrijeme za mir i blagostanje, sigurno im neće oprostiti niti će istinskim Hrvatima dati mira dok i zadnje hrvatsko dijete ne bude slobodno i bezbrižno u svakom kutku lijepe nam i cjelovit domovine. Neće im oprostiti i toliki hrvatski branitelji koji su prisiljeni i dan danas dizati ruku na sebe jer su na sve omogućene načine obespravljeni i pogaženi!

I onda, tko je taj koji će poslije svega toga povjerovati u njihovu fatamorganu o našoj pobjedi i putu u blagostanje. Zaista, samo bijednici i izrodi roda hrvatskoga kojima život hrvatskog čovjeka i njegova krvlju natopljena sveta gruda vrijedi koliko i neka reklama na TV-u u vrijeme kada je trebala ići istinita emisija o stradanju hrvatskog naroda i mjerama koje treba poduzeti u cilju što bolje i temeljitije obrane i oslobođenja, obnove i razvitka domovine Hrvatske.

Pa, konačno, upitajmo se kakav je i koliki je zločinac onaj koji šuti o pravim razmjerama zločina nad hrvatskim narodom i pri tom svoj narod uljuljkuje lažnim uspjesima i tako "uspavanom" određuje mu krivi cilj svojih duhovnih i gospodarskih pregnuća i to najviše u skladu s željama agresora koji će u slijedećem naletu opet imati nedovoljno obranbeno pripremljenu istu žrtvu okrenutu u krivom smjeru i koja će sada za vlastitu pobjedu morati položiti kudikamo veću žrtvu!

I zato, kada se i zadnje mizerne ulizice vlasti i mrvica s njenog stola osvijeste ne dopustimo da svi opet upadnemo u zamku slatkorječive zmije otrovnice kako ona, eto opet, zna kojim putom treba ići( "¨ko nas bre zavadi", "granice se ukidaju a ne stvaraju", "ispričajmo se svi svima", "nitko nije kriv…"), jer ćemo tada sami, svojom ubitačnom naivnošću, dovršiti đavolski naum: popločati put u pakao svoje vlastite hrvatske propasti.

Dalje, istodobno s isto tako teškim posljedicama u hrvatski politički život je uneseno barbarstvo i fizičko razračunavanje i čak ubijanje političkih protivnika. Sjetimo se samo naših vitezova Ante Paradžika i Blaža Kraljevića. Ubijeni su kao psi na ulici uzor Hrvati od hrvatskih nitkova, a sve pod krinkom nečije nepogrešivosti i bogomdanosti vođenja hrvatskog naroda pravim putom osakaćene hrvatske nacionalne misli. Zaista, jadno i žalosno, nedopustivo.

Zaista, samo takva Hrvatska je sigurno jamstvo našeg opstanka, bivstvovanja i napretka kako nas tako i naših budućih pokoljenja. Samo tako će naša djeca i njihova djeca imati preduvjete za siguran i sretan život. Dakle, poslije dostojne i svete žrtve biti će moguće da uživamo sretne plodove svog rada u svojoj sretnoj i slobodnoj cjelovitoj Hrvatskoj. U suprotnom ostavljamo u naslijeđe neriješenu i mutnu perspektivu budućnosti naše domovine i naroda.

Kada sve ovo shvatimo i odstranimo zločinačke parazite s hrvatskog nacionalnog tkiva, možemo krenuti u borbu za slobodu ne sumnjajući u krajnji ishod, naravno uz pomoć Božju.

Učiteljica takvog života zove se PRAVAŠTVO. S pravaštvom HRVATSKA NACIONALNA MISAO sjaji punim sjajem kao jasna i vječna zvijezda vodilja hrvatskog naroda i domovine kroz sve bure i oluje ka sreći, slobodi i blagostanju.

Piše: Ante Matić

Prateći elektronske i tiskane medije, čovjeku se, s imalo pameti i znanja, savjesti i poštenja, čini da se opet u RH sve više vraća doba najcrnjeg komunizma kad je u pitanju povijesna istina, jer "partizanija" opet, svjedoci smo, vodi "kolo" antihrvatsko.

Zaista, čovjeku je teško pojmiti koliko se u tim medijima istrese laži, mržnje, klevete, ispraznosti, gluposti, idiotizma, neznanja, površnosti i čega sve ne zamotanog u tobožnju brigu za "hrvatske nacionalne interese". Pa, pogledajmo samo koliko, u zadnje vrijeme, neistine i pljuvačke mržnje izbija iz raznih tiskovina na uspomenu, lik i djelo dr. Mile Budaka.

Naime, ljudi koji ljube istinu i nevinu žrtvu položenu za Hrvatsku i hrvatski narod su u Svetom Roku pokušali dijelom "oprati" obraz RH i odužiti se rodoljubu i patniku dr. Mili Budaku, podižući mu skromnu spomen ploču pored tamošnje crkve. I što se događa. Diže se svakovrsna antihrvatska, srbokomunjarska "kuka i motika", na sve što ima ikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom i borbom za njezino očuvanje. A, što je i najgore, i jedna Vlada, na čelu s Ivom Sanaderom, koja, valjda, pretendira da zastupa "hrvatske nacionalne interese", prihvaća tu antihrvatsku histeriju koja se provodi u najboljem stilu jugoboljševika Jakova Blaževića i, kao šlag na kraju, donosi i provodi u djelo brzopoteznu odluku o rušenju i uklanjanju spomen obilježja dr. Mili Budaku u Svetom Roku i vitezu Juri Francetiću u Slunju, baš kao i ondašnji boljševici banu Josipu Jelačiću na njegovom Trgu u Zagrebu!

Zaista jadno, jer dr. Mile Budak je čitav svoj život (i život svoje obitelji) posvetio i položio za dobrobit svog hrvatskog naroda i svoje hrvatske domovine. Da, ljubio je svoj narod i dom svim srcem i dušom i sve svoje fizičke i umne napore je uložio u borbu za hrvatsku državnu nezavisnost i slobodu hrvatskog naroda i zbog toga se i našao na udaru velikosrba kojima je i dopao razbojničkih, zločinačkih partizanskih šaka po engleskom izručenju po završetku Drugog svjetskog rata. Ti boljševički velikosrpski zlikovci tada donose "presudu" i ubijaju ga, na pravdi Boga; kao što su mu prethodno ubili i kćer Grozdu poslije divljačkog silovanja, a prije toga u staroj Jugoslaviji i njegovu suprugu koja je nađena mrtva u bunaru. Poslije neuspjelog velikosrpskog atentata u staroj velikosrpskoj Jugoslaviji dočekao je tako boljševičku "pravdu" antihrvatskih zločinaca po uspostavljanju nove srbokomunističke Jugoslavije.

I sada, na tu i takvu "pravdu" se pozivaju današnja kojekakva novinarska piskarala bez ikakvog stida i grižnje savjesti baš kao i aktualni predsjednik RH, kao da nisu prošla vremena komesarske hajke. Dakle, u današnjoj RH se nameće javno mnijenje koje podržava rušitelje ondašnje hrvatske države, srboboljševičke koljače i njihove "sudove", a zatire se svaka mogućnost da izbije istina o NDH i njezinim braniteljima, njezinim legalnim i legitimnim odlukama i djelima zasnovanim na očuvanju državne nezavisnosti i obrani hrvatskog naroda i svih njenih građana. Zaista, kakvi to moraju biti ljudi, kakva li amoralna i anacionalna antihrvatska trulež, da bi se usudili, mimo svih činjenica (koje hrabro posvjedočiše i onih stotinjak intelektualaca u svom Apelu), mimo ISTINE I PRAVDE, uzor čovjeka i Hrvata, intelektualca, književnika svjetske veličine, dr. Milu Budaka s "argumentima" poludjelih skojevaca, proglašavati zločincem, koljačem, fašistom i tako dalje u stilu najcrnjeg partizanskog divljanja.

To, zaista, moraju biti "duhovna djeca" srbokomunizma koji je uspostavljen na klanju i uništenju svega hrvatskoga, naroda i države, jer oni danas nastavljaju svoj izdajnički "ples" koji je za Domovinskog rata bio samo, zapravo, kukavički pritajen. Da, pritajen, jer su se mnogi i bojali da ih ne sustigne ruka pravde za sve zločine protiv hrvatskog čovjeka i naroda koje su počinili za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. A i dogodila nam se i "pomirba" u kojoj ti antihrvatski elementi nisu s nama, rame uz rame, stali u obranbene redove već na čelne položaje u državi, društvu i politici. Rušitelji hrvatske države i zatornici interesa hrvatskog naroda u vrijeme srbokomunističke ere tada mijenjaju "firmu" i nastavljaju svoju staru antihrvatsku rabotu vodeći nas opet starim stazama u "svijetlu budućnost". I zato i imamo, ovo što imamo, da nam "duhovna djeca" zločina i zločinaca govore o pravdi i istini, moralu i povijesti, pokušavajući nam prekrojiti sudbinu i ishod naše pravedne borbe i naših htijenja. Da, u miru doživljavamo poraz Domovinskog rata koji i tako nije postigao, uslijed spomenute srbokomunjarske opstrukcije istinskih hrvatskih nacionalnih interesa, konačno oslobođenje cjelovitog hrvatskog naroda i prostora. Zaista, žalosno. Jer, kako ćemo danas cijeniti žrtve podnesene u Domovinskom ratu i žrtvu koja se i dan danas podnosi (generali osloboditelji se sude kao zločinci, branitelji se ubijaju…), ako ne cijenimo i čuvamo istinu o našim nevinim i junačkim žrtvama kroz našu povijest. Upitajmo se za koga su oni ginuli, za koga li žrtvu podnijeli! Zar samo za sebe, a ne i za nas. Zar su branitelji u Domovinskom ratu uzeli pušku u ruke da obrane samo sebe, a ne svoje najmilije, svoju djecu, svoj narod i svoju domovinu! Dalje, tko je odgovoran da "nemamo" heroja Domovinskog rata, da su nam generali po Haaškim kazamatima i domaćim zatvorima, da se ruši svaka pozitivna uspomena na našu osloboditeljsku borbu, da branitelji dižu ruku na sebe, jer ne mogu podnijeti svakovrsno "pljuvanje" na svoju žrtvu i jer ne mogu sada u miru, za koji su se borili, osigurati sebi i svojoj obitelji život dostojan čovjeka. Zaista, jadno i žalosno.

Isto tako, ako se "pljuje", vratimo se samo malo u povijest, na ustaše i domobrane koji su ginuli za svoj narod i dom, zašto se onda ne bi "pljuvalo" na današnje branitelje naroda i domovine. To je jasan slijed i proizvod zločinačkog sotoniziranja svega hrvatskog, i onda i danas, te bezkičmenjačkog uzmicanja mnogih pred antihrvatskim tvornicama laži. Zapravo to je spirala mržnje koja ide u oba smjera. Tko sotonizira Domovinski rat jasno je da je to već činio ili čini s NDH i njenim braniteljima. Tko sotonizira NDH i njezine branitelje jasno je da će sotonizirati i Domovinski rat, jasno i glasno ili pritajeno i zakukuljeno. Možda je i veća opasnost od onih zakukuljenih sijača antihrvatstva.

I pored piskaranja na ovu temu raznih Saša, Deana, Čizmovića, Kneževićki, Šarićki, Jajčinovića, Žanka, da ne nabrajam dalje, ja bih se samo osvrnuo na "tv zanovijetanje" Milana Ivkošića (koji u tom svom "talasanju javnosti" u Večernjem listu ima obraza govoriti o "ostarjelim ustašama koji žive izvan Hrvatske" i da, iz " ljubomore prema Domovinskom ratu", na ovaj način "zagorčava život cijeloj zemlji") i upitao ga kako može zamjerati tobožnje ne postavljanje "spomen obilježja nekome iz Domovinskog rata" kad istovremeno bez trunke stida zagovara da se zabrane "moguća obilježavanja sudionika iz vremena Dugog svjetskog rata". Bože moj koje li zlobne i prozirne "logike" - osporava se i isključuje pravo podizanja spomenika rodoljubu iz vremena NDH tobožnjom mogućnošću podizanja spomenika "nekome iz Domovinskog rata". Zašto bi jedno rodoljublje isključivalo drugo, a ne bi uključivalo i jedno i drugo, jer su nedjeljivi u svojoj suštini. I komu "nekome" bi to Ivkošić podigao spomenik kad "zanovijeta" na takav jadan način protiv spomen ploče književniku dr. Mili Budaku. Zar nas ne bi i tada na sam spomen bilo koga zaslužnog iz Domovinskog rata snašla svakovrsna antihrvatska hajka, jer kako se tomu i tomu podiže spomenik a on je taj i taj. Pa ni pokojni predsjednik Franjo Tuđman u Zagrebu ne može dobiti zasluženi Trg, ulicu, spomenik (uza sve tolike "ljubitelje" Domovinskog rata), a sve to ima, i dan danas, komunistički zločinac J.B.Tito na radost i diku svakovrsne antihrvatske bratije.

Ali, bez brige, podignuti ćemo mi spomenike svima zaslužnima za hrvatski narod i domovinu ( ma kad i gdje oni bili) unatoč "krokodilskim suzama" tobožnjih poštovalaca Domovinskog rata. Ta sigurno je da se mnoge mizerije samo kriju iza Domovinskog rata, jer oni ga vole i poštuju koliko i crno ispod nokta. Sjetimo se samo one saborske Deklaracije o Domovinskom ratu i, recimo, saborske zastupnice Pusićke i njenog istupanja na tu temu.

Zaista, svakovrsni smutljivci izjednačuju zločinački, antihrvatski partizanski pokret koji se borio za ponovnu uspostavu tamnice Jugoslavije i Ustaški pokret koji se borio za uspostavu i očuvanje hrvatske državne nezavisnosti. Izjednačuju, dakle, zločinačko jugoslavenstvo s rodoljubnim hrvatstvom. Zar i tada, u vrijeme NDH, nisu živjeli isti takvi Hrvati kao i danas, zar oni tada nisu podnosili i podnijeli i veću žrtvu za opstanak svog naroda i države. I sada su takvi kao zahvalni braniteljima iz Domovinskog rata, a protiv su ondašnjih branitelja zlobno im imputirajući, najboljem boljševičkom stilu, "veliku ideologiju", valjda fašizam. Pa, ako je NDH bila fašistička zašto je onda u njoj bilo zabranjeno osnivanje nacističke stranke i kako to da joj je najveći neprijatelj, uz četnike i partizane, bila fašistička Italija?! Izvan je zdrave pameti i čista laž proglašavati NDH i Ustaški pokret fašističkim i dovoditi ih u takvu vezu s Hitlerom i Musolinijem. Sve veze koje su postojale uvjetovane su realnošću tadašnjih svjetskih odnosa i borbom za opstanak hrvatskog naroda i države. Da, takvima treba, jasno i glasno, reći - partizanski pokret je slijedio komunizam i Staljina, a Ustaški pokret je slijedio samo interes hrvatskog naroda. To potvrđuju svi relevantni podaci i činjenice koje partizanske sljednike ne zanima jer će tako na vidjelo izaći sva bijeda i zločin te komunističke bratije. A i konačno, da ništa ne znamo o NDH i borbi hrvatskog naroda za vrijeme Drugog svjetskoga rata, znamo što smo proživjeli u zadnjem otporu velikosrpskoj agresiji i vidimo u što se danas pretvara istina o toj oslobodilačkoj borbi i u što bi se ta istina pretvorila da smo, ne daj Bože, izgubili rat. Zar ne bi tada Tuđman bio veći "zločinac od Pavelića, i zar ne bi tada djeca u školi učila da je u Pakračkoj poljani pobijeno 200 tisuća Srba, Roma, Židova i Hrvata, a u Gospiću isto tako ako ne i više, da ne spominjemo Hercegovinu, to poznato "zločinačko ustaško uporište". Nu, NDH i svoju slobodu hrvatski narod je tada izgubio i poslije tolikih klanja i mučenja komunistički zločinci su nastavili kroz cijelo vrijeme svoje Jugoslavije sotonizirati sve hrvatsko, bez imalo obzira, pa je tako u Jasenovcu "pobijeno milijun i sedamsto tisuća nevinih" i kao "zločinac" je osuđen i nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac koji je u naše vrijeme proglašen blaženim.

Da upitamo te "aveti prošlosti": je li kardinal Stepinac i dalje za njih zločinac, ta osudio ga je njihov "sud"!? I, poslije svega, zašto bi itko razuman i otvoren istini i pravdi prihvatio antihrvatsku "istinu" da je NDH bila negativna, zločinačka, fašistička, jer su se eto neki iz reda hrvatskog naroda borili protiv nje i plebiscitarne volje hrvatskog naroda (kako je to hrabro posvjedočio komunističkim zlotvorima na montiranom procesu nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac), a za račun zločinačke ideologije komunizma i nove Jugoslavije. Zaista, nitko razuman i kome je strana filozofija "u se, na se i poda se".

Ipak, na kraju vratimo se još jednom "zanovijetalu" M.Ivkošiću koji kaže: "Domovinski rat je politički porekao taj sustav, kao što je porekao i NDH: u njemu su se na istoj strani borili svi, nije bio ideološki, ni ustaški ni partizanski, nije ratovao Hrvat protiv Hrvata, nego svi za Hrvatsku". Zaista, prozirno. Tko su to svi na istoj strani - jugoslaveni ili Hrvati?! Pa znači da ovaj put nismo imali domaće izdajnike iz redova hrvatskog naroda koji bi se otvoreno svrstali na stranu velikosrba u borbi za Jugoslaviju! U ovom slučaju, u Domovinskom ratu, su se djeca partizana okrenula protiv "velike ideologije" svojih očeva i djedova i stavila se na pravu stranu, na stranu hrvatsku, na kojoj su se već od komunizma "odredili" sinovi i unuci ustaša i domobrana. A da su se, kojim slučajem i svjetskim okolnostima, jedni suprotstavili uspostavi hrvatske države i slobode bi li i onda i za današnja "zanovijetala" Domovinski rat i RH bili zločin i zločinačka tvorevina baš kao i ondašnja NDH i ustaše i domobrani?! Dakle, Domovinski rat je porekao komunizam i Jugoslaviju, a ni u kojem slučaju NDH i ustaštvo.

Zato se i upitajmo, radi očuvanja hrvatske državne nezavisnosti, dokle ćemo trpjeti daljnje "cementiranje" starih laži komunističkih i četničkih zločinaca o našoj prošlosti i sadašnjosti, pa tako i budućnosti. Zločinci su na pravedne bacili i još uvijek bacaju zločinačku ljagu, ubijaju ih, po zna koji put, i dan danas. A mi mnogi to prešutno prihvaćamo. Jesmo li mi onda uopće ljudi dostojni ljudskog imena, jesmo li kršćani, jesmo li Hrvati?! Zar za istinu ne živimo, zar se za istinu ne umire?! Ako smo to bili spremni u Domovinskom ratu kad smo bili goloruki, zašto se to bojimo danas kada imamo, kakvu takvu, hrvatsku državu!

U Livnu 10.9.2004.

Piše: Ante Matić

Čitajući članak, u zadnjem broju Hrvatskog Slova, g. Domagoja Ante Petrića: "U EU ispunjavanjem nacionalnih preduvjeta", ostadoh, kao stalni čitatelj HS, nemalo iznenađen. Naime, i dosada smo, u zadnjim brojevima HS, mogli pročitati: "Račanova oporba i tzv. hrvatska desnica imaju jedan politički cilj i program: rušenje Sanaderove vlade pod svaku cijenu"(D.Margetić), te "Iluzorno je zanositi se neutralnošću…I tu se sve više pretvoriti u ničiju zemlju…Hrvatska treba zaštitu NATO-a i EU…"(S.Šulek).

Ali vratimo se na početak priče i upitajmo se otkud sad to najednom. Zar opet, ti "nazadni" Hrvati, nacionalisti, "ultranacionalisti" čaak; opet, dakle, oni remete planove naših "europejaca", kojima, dok nas vode u svijetlu budućnost Europe (koja nas ništi na sve načine, a balkanci, svih linija, plješću), oblaci magluštine, sastavljeni od ne brige za nacionalno dostojanstvo i stvarni nacionalni interes, ne daju da osluhnu bilo hrvatskog naroda koji ih je izabrao da dokinu komunjarsku ne brigu i upropaštavanje svega hrvatskog. Nu, ipak, ja bih volio znati, na koga D.A.Petrić misli pod pojmom "ultranacionalisti".

Jesu li to oni koji zastupaju, jasno i nedvosmisleno, hrvatske nacionalne interese bez obzira na one koji bi najradije da Hrvatske i hrvatskog naroda nema, kao što su to neki europljani otvoreno i rekli biskupu Franji Komarici za Hrvate u BiH. Jesu li "ultranacionalisti" oni koji su s puškom, dakle, riječju i djelom dokazali svoju spremnost da brane sve hrvatsko i koji nisu šutjeli onda kad je "grmilo i sivalo", pa to neće ni sada, jer su uvidjeli da su opet izigrani za volju svjetskih moćnika čije zahtjeve nova vlast nekritički i bezpogovorno provodi. A, izgleda, trebali bi šutjeti, jer to, kao, remeti planove za "napredak" Hrvatske, pa zato i pokušaji "prokazivanja" i ušutkavanja pod krinkom "ultranacionalisti", " tzv. hrvatska desnica"itd. Dakle, ako su to hrvatski "ultranacionalisti", onda g. Petriću mogu reći: neće ići, zapravo "uzaludan vam trud svirači", jer ima nas, još Hrvata!

Pa, zar nismo na stranicama HS čitali da se ni jedan stručnjak, kojem je Hrvatska na srcu, nije neizostavno nekritički izjasnio za Europsku Uniju, za razliku od nekih političara kojima su puna usta EU i za koje je "jasno" da će, čim bez kičme, pameti i dostojanstva uđemo u EU, za nas teći med i mlijeko. Baš kao i "onomad" u bivšim Jugoslavijama. Zar nije baš HS na svojim stranicama promoviralo kritičko promišljanje neutralnosti Hrvatske od svih saveza i blokova, pa tako i od EU, da bi to sada bilo proglašavano pukim tlapnjama.

Sjetimo se i "gospodarskog pojasa" i zahtjeva za referendum, a sada se odustaje i od primjene one "muljaže" od "ribolovno-ekološke zone" dok ne budemo punopravni članovi EU. Gdje nestadoše one "krokodilske suze" za svakim pedljom hrvatskog suvereniteta. Jesu li sada i naši ribari, koji prosvjeduju, zapravo ispružena ruka "balkanaca brijunske linije".

Dalje, dopušta se da nestane hrvatski narod u BiH i spomen na hrvatsku povijest tog prostora. Zaboravlja se da je hrvatsko pitanje kroz povijest neriješeno i zbog otrgnuća Bosne i Hercegovine iz nacionalnog tkiva.

Isto tako, po nekima, ne treba nam naša hrvatska vojska, ne treba nam naše zrakoplovstvo, ne treba nam mornarica. Ta, što će nam, pa imamo EU, imamo NATO da nas brani. Od koga?! Nije valjda od naših "prijatelja" preko Drine. Ili, možda, od onih kojima, velikodušno ih primajući natrag, obnavljamo domove i vraćamo stanarska prava, primamo u vojsku i policiju, da sve to "dokusure" kad već nisu uspjeli u ratu. A tko će nas obraniti od učinkovitosti NATO-a koju smo iskusili na svojoj koži, kad nam je zaštita bila najpotrebnija, kad se radilo o našem opstanku.

Ali, vratimo se još jednom u nizu "bisera" g.D.A. Petrića: "Hrvatska može postati nepovjerljiva i skeptična, tek ne bude li sama svjesna svojih prava, svojih mogućnosti i svih preduvjeta koje treba ostvariti, ne kako bi se dublje poklonila nadnacionalnim strukturama, nego kako bi u velikoj Zajednici europskih demokratskih nacija zauzela ono mjesto koje će joj omogućiti ostvarenje nacionalnih prava i interesa". Pa g. Petriću ja ću opet, jasno i glasno, reći da Hrvatska mora "postati nepovjerljiva i skeptična" upravo zato, jer vidi da se "svjesna svojih prava, svojih mogućnosti i svih preduvjeta koje treba ostvariti" otklizava u ponor beskičmenjačkog poklonstva "nadnacionalnim strukturama" u kojem će " ostvarenje nacionalnih prava i interesa" biti moguće kao i u staroj ili novoj Jugoslaviji. Tu će se moći "ostvariti" ne nacionalna prava jednog Oca domovine dr. Ante Starčevića, već "nacionalna prava" jednog Mačeka ili Bakarića, odnosno Prodija.

Zaista, ne srljajmo, opet, kao guske u maglu, jer hrvatsko nacionalno pitanje neće biti riješeno dok se ne riješi pitanje Bosne Hercegovine. Tu je ključ svega i ono se neće riješiti koliko god naši "europejski" nojevi budu zabijali glave u pijesak od tog problema. Zato, gospodo "europejci" okrenite glave od Bruxellesa ne ka Zapadnom balkanu, već ka braći u Bosni i Hercegovini, baš kao što smo se ono svi bili gledali u obrani svoje jedine i jedne hrvatske domovine, u vrijeme srpske agresije, koja se tada, u našim srcima, nije prostirala na području Titine kifle, pa zašto bi to prihvaćali danas. Gospodo tu je ključ hrvatskog prava, hrvatskog interesa i hrvatskog napretka. Sve ostalo je "europejska" magluština koja će krvavo završiti kad to svjetskim moćnicima bude odgovaralo.

Da pojasnim, rat u BiH je zaustavljen nepravednim Daytonskim diktatom i sigurno je da će diktatom, vidljivim ili nevidljivim, ponovno i otpočeti čim to svjetskim moćnicima bude odgovaralo u nakani da ostvare svoje naume. Uostalom, nepravedni mir je gori od rata (u kojem smo se oslobađali i imali povijesnu šansu da se potpuno oslobodimo i ujedinimo u svojoj domovini)!

Konačno, ono "blejanje" koje "ide prema Europskoj Uniji" neće nadjačati "jauk" vapijućih koji se upinju "da očuvaju suverenost u savezništvu" svih hrvatskih rodoljuba i domoljuba, jer su ti "jauci" znak da smo ispravno prepoznali naše "povelje koje jamče ljudska, nacionalna i građanska prava" hrvatskog naroda u njegovoj domovini, dakle, u RH i BiH. Taj "jauk" pokazuje da su riječi poput: "velika većina Hrvata želi što brži ulazak u EU", samo puste tlapnje onih koji bi da "jauci" Hrvata u BiH što prije nestanu, jer su im ti Hrvati samo teški uteg oko nogu njihovih "europskih" sanjarija. Uostalom, kao i Domovinski rat, branitelji, generali, gospodarski pojas, nacionalni interesi, jer za to se treba boriti i izboriti, ali onda nema gospodskog "europejskog" uživanja po europskim predvorjima i pred europskim blicevima, nema "dvanaest sastanaka i četiri intervjua" našeg ministra vanjskih poslova u jednom danu sa europskim birokratima koji nas vole koliko i crno ispod nokta.

Da, kako to da mi prihvaćamo sva ta ponižavanja europskih birokrata kad, valjda znamo, da su nam i do jučer radili o glavi stojeći iza srpske agresije i onemogućavanja naše obrane prilikom oslobađanja od srbokomunističkog jarma. I sada, kada smo se donekle oslobodili, neki objeručke prihvaćaju zakukuljene zamke, za koje samo slijepci ne vide da su postavljene u cilju našeg podjarmljivanja - naroda i domovine.

U Livnu 3.6.2004.

Piše: Ante Matić

Nu, kad sam pročitao da "najbolji poznavatelj povijesti Bosne i Hercegovine, Srećko M.Džaja" kaže: "da je historijski vrlo dvojbena i nesigurna stvar isticati kako hrvatski tako i srpski karakter srednjovjekovne Bosne…", onda mi je postalo jasno na koji mlin Markešić vodu navlači kada, s onim što izbija i između redaka, kaže: "Uz sve to do danas uspjeli su sačuvati i državotvornu misao o Bosni kao samostalnoj državi, koju će katolički hrvatski narod prihvaćati i voljeti kao svoju domovinu."!

Uz "najboljeg" povjesničara nema tu pozivanja na V. Klaića, Dominika Mandića, Krunoslava Draganovića, Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina,Ivana Kinamosa i da ne nabrajam dalje, kao da oni o Bosni ništa ne znaju. Ili, baš zato, što znaju! Nećemo tu ništa naći ni o Zrinjskim, Šubićima …Zar su i oni "osloboditelji"?!

Nema ništa ni o tome: "da je banska čast eminentno hrvatska ustanova, poznata je samo Hrvatima" (Klaić). Nema ništa ni o tome da je prvi poznati bosanski ban Borić Hrvat katolik iz Slavonije, da je osnivač bosanske kraljevske obitelji, ban Prijezda, podrijetlom iz Hrvatske (Kutjevo), kao i moćni Hrvoje Vukčić Hrvatinić… Nema ništa ni o tome "da se ugarsko-hrvatski kralj Bela II. god. 1138. naziva kraljem Ugarske i Rame ("Bela Dei gracia Hungariae Ramaeque rex"). A Rama, kroz 300 godina, znači u Ugarskoj uvijek Bosnu. Pošto Mađari nisu Bosne na maču dobili, jasno je, da su postali vladarima Bosne ili se takvim proglasili samo tako, što su priznati i krunjeni za hrvatske kraljeve. A tko je kralj Hrvatske, kralj je i njezinog sastavnog dijela Bosne. Odatle ono "rex Ramae", "kralj Bosne". Bosna je, dakle, nekada bila sastavnim dijelom Hrvatske"(K.Draganović). Ni zašto se od 1412. franjevačka provincija od Trsata do Drine zove: "Hrvatska Bosna". Isto tako, nema ništa ni o tome da pravoslavlja, po povijesnim dokumentima, u Bosni prije Turaka nema. Kao i o tome, da u bosanskim muslimanima Evlija Čelebija vidi ljude hrvatskog roda i plemena, a Mehmed paša Sokolović, rodom iz Višegrada, na pitanje sultana Sulejmana odakle je, odgovara:"iz Hrvata". Nema ni fra Grge Martića koji reče: "Teško domu bez ljubavi bratske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske",te "da se Hrvati u Bosni svog imena odreći neće", kao ni fra Lovre Šitovića, rodom muslimana iz Ljubuškog, koji u predgovoru svoje Gramatike, koju namjenjuje mladeži iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije i Bačke, svima dovikuje: "Mi Hrvati".

Pa upravo padom Bosne pod Turke došlo je do jakog isticanja svog hrvatskog imena starosjedilačkog pučanstva. Nema ništa ni o tome da u Bosni, po riječima jednog franjevca 1848, narod "bosansko-hrvatski" pišti i jadikuje u okovima ropstva, kao ni o borbama Don Ivana Musića i njegovih ustaša u Hercegovini pod hrvatskom zastavom. Konačno, spomenimo se ustaške čete fra Stipe Kreše i Fabe Sučića koja se bori u livanjskim planinama pod hrvatskom zastavom. Hrvatsku zastavu unosi u Livno pred ustašama barjaktar ustaša Marko Perić nakon ulaska austrijske vojske (1878.). Fra Filip Jazvo, je pod Prologom 1878. pozdravio austrijskog generala i njegovu vojsku pod hrvatskom zastavom riječima: "Ova zastava trobojna znak je sjedinjenja s ostalom braćom Hrvatima..." Isto tako i fra Anđeo Ćurić je vlastodršcima govorio, da je on Hrvat i ovo Hrvatski narod, kao i fra Franjo Glavinić, rođen 1585. u Glamoču koji svoj jezik naziva:"hrvatski". Jasno je dakle da je hrvatska svijest u Bosni uvijek tinjala i u povoljnom trenutku bi nezaustavljivo buknula najjačim plamenom usprkos svim silama vanjskih i unutarnjih neprijatelja hrvatskog naroda i domovine.

O tim dijelovima povijesti ne ćemo iščitati ništa, jer se to, valjda, ne uklapa u "državotvornu ideju Bosne" i Markešićeve i Džajine vještačke tvrdnje:"Promjena vjere značila je istodobno i promjenu identiteta", te "naknadno "opredjeljenje" za hrvatstvo i srpstvo ili zahtjev muslimana…" su se dogodili "isključivo na temelju konfesionalne pripadnosti…". Zaista, nećemo o tome iščitati ništa, jer se to ne uklapa u ciljeve koji se Hrvatima u BiH hoće i danas nametnuti. Na tragu jednog takvog cilja je i inicijativa fra Luke Markešića o BiH ( nije valjda ovaj članak Ivana Markešića proturanje te ideje, na mala vrata, u HS) u kojoj će nestati podjela, dominacija, "oslobađanja", a sve to pogađate, stvaranjem jednog državnog naroda u Bosni i Hercegovini: Bosanci (gdje nestadoše Hercegovci?). Ta zato se i hoće od Hrvata učiniti Bosance, od hrvatskog jezika bosanski, od hrvatske domovine bosanska, jer država BiH, pod okupatorom, već postoji.

I kad Srbi nisu uspjeli sa svojim srpstvom bosansko-hercegovačkih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, sada neki opet izvlače propale "adute" Kalajeve: Bosanci triju vjera u domovini Bosni. Muslimani-Bošnjaci su na tom tragu već odavno samo smo se mi Hrvati uzjogunili i ne damo se bosanstvu već svom hrvatstvu. Zar sva ova nastojanja neprijatelja hrvatstva do dana današnjeg nisu jasan dokaz hrvatstva srednjovjekovne Bosne i njenih žitelja.

Pa poštovani g.Markešiću, želim, Vama i hrvatskoj javnosti, reći slijedeće: Hrvatski narod je prostore današnje države RH i države BiH, između ostalog, kao jedinstveni prostor nastanio prije 14 stoljeća i učinio ga svojom domovinom, svojim kraljevstvom, svojom državom. Narod može pasti u ropstvo, izgubiti dio ili cijelu državu, živjeti u više država, ali ne može izgubiti svoju Domovinu.

Zapravo dok je narod svjestan, sebe, svoga jezika, svoga imena, svoje prošlosti, svjestan je i svoje Domovine i raditi će na stvaranju svoje cjelovite države i tako zaštiti sebe i svoja buduća pokoljenja u svojoj cjelovitoj i slobodnoj kući, u svojoj Domovini. Tako je i hrvatski narod kroz svoju burnu i tešku povijest prošao mnoge faze u kojima je gubio vlast na svojim prostorima, ali je uvijek težio da sve svoje zemlje, na području svoje domovine, ujedini u jednu državu. To mu je i uspjelo, u najvećoj mjeri, 10. travnja 1941., jer je bio svjestan svoje jedine domovine Hrvatske. Zar tada onaj Hrvat iz Trebinja, Senja, Sarajeva, Zagreba, Banja Luke, Bjelovara… nije sa najvećom radošću dočekao ostvarenje višestoljetnog sna - uskrsnuće svoje nezavisne države na najvećem dijelu svoje Domovine. Bi li to uspio da su mu neprijatelji nametnuli razdijeljenost i nejedinstvo s domovinama: Bosnom, Hercegovinom, Slavonijom, Dalmacijom… Hrvatska Domovina je Hrvatska Majka i ako su nam majci otrgnuli ruku nećemo, valjda, tu otrgnutu ruku uzeti za Domovinu, pa onda dalje, kako je dušmani budu kidali, prst, nokat, što li?!

Ta i Njemačka je bila nasilno razdijeljena na dvije države i jesu li onda istočni i zapadni Nijemci živjeli u različitim domovinama ili u različitim državama?! I u ovom Domovinskom ratu pred velikosrpskom agresijom je Hrvat iz Livna i Viteza stao u obranu svoje domovine hrvatske, jednako kao i Hrvat iz Splita i Varaždina, jer je bio svjestan da je on koji živi u državi BiH jednako u domovini Hrvatskoj, kao i Hrvat koji živi u RH. Bio je svjestan da može živjeti u slobodi i uživati plodove svoga rada samo u svojoj cjelovitoj državi i u objedinjenosti svog naroda u svojoj domovini. Za to smo se borili, ali voljom svjetskih moćnika i domaćih beskičmenjaka i poslušnika to nismo uspjeli ostvariti, propustili smo povijesnu priliku, i danas imamo državu RH i državu BiH, i vidimo da nismo slobodni.

Da, zaista, nismo slobodni u BiH, jer, između ostalog, pored priznanja okupatora ahdnama-konstitutivnosti hrvatskog naroda, ne možemo ostvariti svoje pravo da živimo na svom ognjištu i da se slobodno služimo svojim hrvatskim jezikom, svojim hrvatskim znakovljem, u medijima, školama, svakodnevnom životu, jer se Hrvati i dan danas ubijaju i sude što su branili svoj dom. Na pola teritorije BiH je uspostavljena, genocidom nad Hrvatima i Muslimanima, zločinačka tvorevina tzv .RS.

Dakle, ova Bosna je "…ono što ona zapravo jest: mogući civilizacijski, kulturni, religijski okvir i krajolik u kojem bosanski Hrvati mogu ostvarivati svoja nacionalna, vjerska, kulturna i druga prava" baš kao i američki indijanci u onodobnim rezervatima!

Da, zaista, nismo slobodni u današnjoj RH, jer, između ostalog, Hrvatska država ne štiti hrvatski narod u BiH, ne radi na ujedinjenju hrvatskog naroda i hrvatskih zemalja, u RH najveći zločinac nad hrvatskim narodom ima svoje ulice i trgove, a preživjeli zločinci se odlikuju najvećim hrvatskim odličjima, a heroji isporučuju međunarodnim silnicima, rasprodaje se Hrvatska, ne sprječava izumiranje Hrvatskog naroda…

U Livnu 23.9.2003.

Piše: Ante Matić

Zaista, čovjek u današnjim tiskovinama koje su pod šapama anacionalne vlasti, da ne kažem što drugo, može svašta pročitati, ali da ćemo o sličnim tumačenjima "hrvatskih interesa" čitati u HS, e to se ni u snu nisam nadao.

Naime, u članku "Ostavku dam - vojsku ne dam" novinar Josip Milić razglabajući o ostavci srbina Šarovića obasipa nas informacijama kao iz rukava iz kojih se vidi što se, "zapravo", zbiva u prijateljskoj "Republici Srpskoj" i o kakvim se tu sve podmetanjima, i nasrtajima na jadne srbe, radi. Te tako saznajemo, i između ostalog i između redaka, da srpski vojnici povazdan sade i beru cvijeće i čekaju da naiđe koji putnik namjernik da ga okrijepe vodom i sendvičima, iako su i sami gladni. Što je jasan dokaz, svim nevjernim Tomama, da oni nemaju nikakvih zlih primisli ni o kome, a kamo li da gledaju preko plota ili ne daj Bože da koga prisluškuju, još k tomu susjedne i prijateljske države.

Pa na tom tragu je nedavno zborio i drug Ninić u Forumu HTV i to je onda za sve istinoljubive drugove istina, osim za nepopravljive nacionaliste poput onog g. Miroslava Tuđmana koji mu se na to samo doktorski nasmijao, a svi znaju, je l te, da taj Tuđman o obavještajnom radu ne zna baš ništa.

Nadalje, nadaleko je poznata hrabrost i radinost srpskih vojnika koji su, istina, "strogi i disciplinirani", ali koji ni mrava ne bi zgazili, ako ih ovaj ne izazove na čistu miru. Ta, srpski vojnici , po naređenju dobrotvora i humaniste Šarovića, puštaju mnogobrojne hrvatske povratnike, dobro na prste jedne ruke se mogu izbrojiti, da po srpskim kasarnama napasaju svoje ovčice, e da bi se, po onoj: dobar glas se daleko čuje, još koji zadrti povratnik vratio u vajnu srpsku tvorevinu "RS". Pa ljudi, kome to još nije jasno da je i Hrvatima u interesu opstanak jedne stare i u oslobodilačkom ratu uskrsle "RS" u kojoj su zajamčena sva demokratska, ljudska i narodna prava svih: srba. To osporavati mogu samo zlobnici hrvatske nacionalističke provenijencije. Pa zar takvi ne govore da je "RS" nastala na zločinu, klanjem, silovanjem, pljačkom i progonom Hrvata i Muslimana sa njihove rodne grude. Zar ovi srpski vojnici koji nemaju što da jedu i koji prisluškuju samo krčanje svojih crijeva, da su nekome nanijeli zla?! Ta, hajte, molim vas!

I zato, braćo Hrvati, sada kad bjelosvjetski dušmani hoće da ukinu starodrevnu i demokratsku "RS", te nasrću raznim smicalicama na njene uzorne čelnike, vi ne dajte. Ne budite poput nekih, među vama, koji se tomu drsko "naslađuju", već pomagajte kako znate i umijete. Sruše li dušmani demokratsku "RS" odoše i vaši sni o rezervatu, pardon, entitetu. I tako, priznat će te "jedino pravedno rješenje" je "ukidanje", vama prijateljske "RS" tako što će se ujediniti sa Srbijom.

U Livnu, 15.4.2003.

Piše: Ante Matić

Da se vratim kontradiktornom članku u kojem se kaže:"Nije naime svaki ustaša fašist…Ustaše su započele svoju povijesnu priču kao antifašisti,…a završili kao fašisti…Isto se dogodilo i tzv. hrvatskim antifašistima. Započeli su…a završavajući je rušenjem ustaškog režima, srušili su i hrvatsku državu…". Zaista, koje su to ustaše bili fašisti? Navedite, barem one utjecajnije. Znate li da je u NDH bilo zabranjeno osnivanje nacističke organizacije.

Konačno, srbokomunisti i tzv. hrvatski antifašisti su rušili ustaški režim zato što je izgradio i branio hrvatsku državu, pa je stoga jasan rezultat rušenje hrvatske države, jer njihov cilj je bila uspostava Jugoslavije, a ne hrvatske države sa komunističkim uređenjem. Jasno je da bi ustaški režim dopustio djelovanje tzv. hrvatskim komunistima da su bili za hrvatsku državu, a ne za, ponovimo, jugoslaviju.

Dalje, kakvu to istinu zastupa Nataša Bašić kad Pavelića naziva "primitivcem" i stavlja ga u istu ravan sa zločincima Titom i Staljinom. Kad iznosite istinu o krilniku Francetiću, hoćete li to reći da je on bio iznimka među ustašama. Ja ću Vam reći da su oni među ustašama koje nazivate fašistima bili iznimka.

Na kraju, pitam se, kad ćemo mi Hrvati imati hrabrosti reći istinu o sebi i svojoj povijesti bez srbokomunističkih, odnosno antihrvatskih primjesa. Zapravo moramo je izreći ako ne želimo ponovno postati nečije roblje. Toliko.

Piše: Ante Matić

"Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti": rekao je nadbiskup Alojzije Stepinac komunističkim zlotvorima 1946. u Zagrebu.

Da je kojim slučajem izvjesna Nataša Bašić bila u tadašnjoj sudnici sigurno bi se , u skladu sa površnim i kontradiktornim javljanjem na moje reagiranje, priključila publici sa dobacivanjem:"ne zamarajte nas suzama i patetičnim pozama". Pa tako je onda i moguće da joj je danas, kao svakom generalu poslije bitke, "njegovo ime jasnije i sjajnije u odnosu na ono od prije pola stoljeća".

Zaista, blaženi Alojzije Stepinac se u vrijeme najcrnjeg komunističkog terora nije bojao posvjedočiti istinu:"Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo Hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj jugoslaviji". Njegov Isus, gospođo, ne govori ono što se kod vas priča, već blagoslivlja nevinu žrtvu podnijetu za istinu i svoj opstanak. Prema tome, samo divljenje izaziva činjenica da je Hrvatski narod opstao na ovom razmeđu civilizacija, unatoč svim povijesnim nedaćama koje su ga snašle.

Još jednom ću ponoviti da je jadna "obrana" koja da ispravi jedan dio srbokomunističke laži, drugi dio prihvaća kao neupitnu istinu, iako je zasnovana na dokazima a la Bulajić. Takva obrana je zapravo, kako opasna za nas danas, tako i porazna za povijesnu istinu. Dakle, čim svrstavate Pavelića uz bok zločincima Titi i Staljinu, jasno je da ne želite znati ili ne smijete "imenovati pojave i zbivanja njihovim pravim imenima". Nije se onda čuditi smiješno mizernoj logici (da ne kažem što drugo) po kojoj ja ne bi smio označiti Titu kao zločinca jer ste, ne lezi vraže, negdje čuli da su se tamo neki "naši hercegovački gangaši" pjesmom nudili Titi 1968. Ta, čudi me kako niste čuli da smo mi, koji smo dragovoljno uzeli pušku u ruke da obranimo svoju Domovinu od srbočetničke agresije, pjevali "Juri i Bobanu", kao što su to hrabri pjevali i 1968., a pjevat će, kažem vam, i ubuduće.

Pitam se, dakle, kada će neki shvatiti da svojom nedosljednošću i pomanjkanjem Stepinčeve hrabrosti, odnosno svjedočenjem svog hrvatstva i istine na način "šuti, radi i živi" (ili kako bi komunjare rekle:"ne talasaj"), otvaraju put gradnji novih zidova laži o Domovinskom ratu i njegovim nositeljima, a stare dodatno cementiraju. Prozirni su tako, onda, i današnji zahtjevi takvih da se imenuje "zločine zločinima". E to, i Mesić i Račan se zalažu za procese nepravedno optuženim generalima, odnosno braniteljima ( i Tuđmanu da je živ), jer će time, kao, "Domovinski rat biti još čistiji i pravedniji". Zar nismo svjesni da istina, iskrenost i logika, koje to nisu, ako im podlegnemo, mogu kao rezultat imati to da Hrvatska bude sve slabija, a jugobalkanija sve jača.

U Livnu 16.12.2002.

O NEDOSTATNOM POPULARIZIRANJU ZNANSTVENE MISLI

Tko čeka na Galaksiju?

Na našim kioscima ne možemo pronaći list iz kojega će i znanstvenik i zainteresirani laik moći saznati sve bitno o najnovijim dostignućima i istraživanjima u raznim oblastima znanosti

Piše: Ante Matić, Livno

Naime, ako pokušamo na našim kioscima pronaći list iz kojega će i znanstvenik i zainteresirani laik moći saznati sve bitno o najnovijim dostignućima i istraživanjima u raznim oblastima znanosti, od prirodnih do društvenih, onda ćemo se naći u velikoj nedoumici. Pa ako već ni jedna novinska kuća nema interesa za zaradu na jednom takvom projektu od općeg interesa, onda se pitam što je zadaća određenih ministarstava i ustanova kojima je, valjda, dužnost voditi brigu i o tome. Međutim, da ponovim, siguran sam da u široj javnosti postoji velik interes za jednim takvim listom.

Rzmišljajući o svemu ovome, nameće mi se u svjetlu nepravednih i pogubnih daytonskih i pariških sporazuma i njima pripadajuće "normalizacije" sljedeće: Je li to, uz otvorenje prometnica i telekomunikacijskih veza sa zemljom koja je izvor svih zala sručenih na Hrvatsku, netko "poduzetan" čeka povoljan trenutak da nam u ruke gurne uhodanu srpsku Galaksiju koja će nam nakon svega kao točka na i još i "popularisati nauku iz srpske perspektive".

Ne namećem kolektivnu krivnju

Izvan je svake zdrave pameti tvrdnja Josipa Burazina da ja namećem kolektivnu krivnju hrvatskome narodu zbog tvrdnje da je NDH stvorio hrvatski narod vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom. Istina je, po svemu sudeći, da je Burazin dobar učitelj izmišljene povijesti jer su knjige na kojima temelji povijesne činjenice pisali neprijatelji hrvatskoga naroda pučkoškolskom znanstvenošću

U SD se stanoviti Josip Burazin iz Splita u svom članku punom teških uvreda i neistina okomio na mene i na NDH i njenog Poglavnika. Stoga zahtijevam da mi se dopusti osvrt na sve te uvrede i neistine! Ovaj put se pozivam na Zakon o tisku, jer se moj odgovor uporno ne objavljuje!

Izvan je svake zdrave pameti da ja namećem "kolektivnu krivnju" hrvatskom narodu zbog moje tvrdnje da je NDH stvorio hrvatski narod vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom. Pa moja tvrdnja je potpuno istinita i Josip Burazin bi to vrlo dobro znao da nije tako izrazito "loš učenik povijesti". Naime, NDH je izraz višestoljetnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom u kojoj će biti potpuno slobodan i nezavisan. Hrvatski narod je srušio tamnicu naroda Jugoslaviju i stvorio svoju NDH i za to nema niti može biti krivnje! Ona postoji samo u glavama neprijatelja slobode i sreće hrvatskoga naroda. Dalje, čista je neistina da je Slavko Kvaternik proglasio NDH bez dr. Pavelića i bez plebiscitarne volje naroda kojeg kao "nitko ništa nije ni pitao".

Pa prvo, Kvaternik je proglasio NDH u ime Poglavnika dr. Ante Pavelića kao njegova zamjenika. Drugo, svojom žrtvom u zločinačkoj Jugoslaviji i zbivanjima oko 10. travnja 1941. kada je hrvatska vlast nicala gotovo istovremeno u svim mjestima Hrvatske, hrvatski narod je jasno iskazao svoju volju! A evo što je o toj temi Jakovu Blaževiću i njegovoj zločinačkoj bratiji na monstruoznom procesu odgovorio uzoriti kardinal Alojzije Stepinac: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji". Dakle, bjelodano je da samo ništarije mogu osporavati način nastanka NDH i proglašavati je "zločinačkom i fašističkom tvorevinom".

Isto tako, laž je da dr. Pavelić ima ikakve veze s ubojstvom Vokića i Lorkovića. Što se tiče povlačenja na kraju rata, to je predaja zapadnim trupama koje će tražiti oružje, a ne glave bila jedina prihvatljiva alternativa. A da je prihvaćena odluka o povlačenju u unutrašnjost i pružanje odlučne bitke, a o čemu je raspravljala hrvatska Vlada na čelu s Poglavnikom, to je sigurno da bi bleiburška tragedija bila udesetorostručena! Dalje, kada ja iznosim istinu o NDH, dr. Paveliću i ustaštvu to ne znači ni malo da se stavljam na stranu nacizma i fašizma i da s tim imam ikakve veze! To sam jasno dao do znanja u svom odgovoru Gojku Boriću pa samo učitelj krive povijesti može zatvorenih očiju prelaziti preko mojih riječi i onda tvrditi što mu se prohtije.

Međutim, ona je potpuno prozirna, jer svaki svjesni HRVAT vidi da se s njom pljuje na sve žrtve koje su Hrvati podnijeli za svoju slobodu i opstanak svoje NDH.

Tom cilju, dakle, trebaju poslužiti Burazinova "istinska demokracija", "totalna izolacija", "kaznena sankcija" itd. I na kraju zar, uzgred budi rečeno, takva "demokracija" nije bila ostvarena u bivšim zločinačkim Jugoslavijama! I tko onda priziva "aveti prošlosti"?!

S NDH ni Hitler nije računao

Svakome je pučkoškolcu, suprotno od onoga što tvrdi Gojko Borić, jasno da je NDH uspostavljena vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom hrvatskoga naroda uz potporu sila Osovine

Poštovana redakcijo "SD" dopustite mi da se osvrnem na članak "Opasnosti megaustaštva" g.Gojka Borića u kojemu je iznio niz neistina i pokušao nam opet nametnuti poznate "istine" o NDH i ustaštvu.

Dr. Pavelić se nije oslonio na Italiju i Njemačku zbog njihovih fašističkih režima, nego zbog njihova revizionističkog stava protiv versajskog ugovora, kojim je stvorena Jugoslavija! Pa sam Hitler je priznao da je uspostava NDH bila mimo njegove namjere s ovim prostorima. Citatom prof. E.Noltea g. Borić je prevršio svaku mjeru! Pođimo redom.

O kakvim ubojstvima muslimana on govori kada je samo u BiH više od polovice ustaša bilo muslimana! U vrhovništvu NDH bio je također veliki broj muslimanskih uglednika! O kakvim ubojstvima Srba i pravoslavaca on govori te kada je za pravoslavne bila osnovana HPC, koja je imala svoje glasilo i kada je u HOS-u bilo mnogo pravoslavaca i to čak s činom generala! O kakvoj to krstionici nam hoće govoriti kada je o "pokrštavanjima" srboboljševičkim zločinačkim "antifašistima" sve odgovorio uzoriti kard. Stepinac. Ili hoće da nam opet sve bolje objasni Jakov Blažević!

I na kraju, u ovoj današnjoj borbi za slobodu i nezavisnost svi smo svjedoci patnje i žrtava koje je hrvatski narod i onda za istu stvar podnosio.

Tjedniku Globus

Oslobodi nas Bože loših savjetnika!

Dalje, smatra li to gospodin Bekić da je ova današnja karikatura od Hrvatske države - koja i takva postaje sve manja pod naletom velikosrpskog ekspanzionizma i "ispravne" politike - rješenje Hrvatske državnosti?! Vi kažete: "Hrvatima nije problem živjeti u takvim integracijama". E, pa ako za Vas nije problem što Hrvati iz takvih integracija izlaze duhovno i gospodarski, teritorijalno i brojčano osakaćeni, za Hrvatski narod to, zaista, gorući problem mora biti, ako želi da poslije tih "Vaših" integracija izvuče živu glavu i ne bude sveden na nacionalno još manju integraciju!!!

Poštovani, gospodine Bekiću, ako je nešto očigledno - onda je to težnja Hrvatskog naroda za svojom nezavisnom državom na svom povijesnom i narodnom području, jer je ona sigurni uvjet i jamstvo duhovnog i gospodarskog napretka Hrvatskog naroda prema njegovim sposobnostima, a što mu je u "Vašim" integracijama dobrano uskraćeno! Tako da Vaša "formalno-pravna potvrda" i "jedino čemu stoljećima teže (Hrvati!!! op.m.)je život u ravnopravnoj zajednici s drugim narodima", zaista zvuči mizerno i falsifikatorski, da ne kažem što drugo!

Ante Matić, Livno