|
Kardinal Vinko Puljić: Prijete mi da će mi
zabiti nož u leđa
Autor: JOZO PAVKOVIĆ
Nadbiskup vrhbosanski uzoriti kardinal Vinko Puljić prekjučer
se
vratio s kratkog odmora. No doima se više nego umornim. I zabrinutim.
Žalostan je zbog mnogih negativnih događaja. Pribojava se razdoblja
koje dolazi.
VL: Sredina je ljeta. Splasnule su političke tenzije u
BiH. Osjeća se zatišje pred vruću političku jesen. Vjerojatno pred
odlučujućim razdobljem ustavnih promjena. Imam osjećaj da Hrvati sjede
prekriženih ruku?
KARDINAL: Mislim da je to točno. Iako je zatišje, neke
snage nisu u zatišju, nego se spremaju materijali za "uzburkano
političko gibanje u jesen". Na žalost, čelnici, stranački i vladajući
čelnici hrvatskog naroda, premalo spremaju strategiju za pripremanje
reforme Ustava i izbornog zakona u kojem će biti prepoznatljivo da
postojimo ne samo kao konstitutivan narod nego i suveren zajedno s
druga dva naroda. Ako se ne bude ozbiljno poradilo, opet ćemo vrištati
da smo ugroženi. Premalo radimo u svoju korist. Valjalo bi shvatiti da
je ravnopravnost temelj mira u ovoj zemlji. Tko god to ne prizna i ne
uvažava, radi protiv ove zemlje i stabilnosti u regiji.
VL: Dakle, sve je spremno da Hrvate "žive zakopaju"?
KARDINAL: Druga dva naroda razradila su svoje stavove koje
su
poduprle pojedine velike sile. Treba uočiti razrađenu strategiju i
izlobiranu politiku. Međunarodni predstavnici idu putem pragmatičnosti,
da što kraćim putem stvar riješe, u stanju su zanijekati ili "žive
zakopati" pravno i politički našu opstojnost. Nije čudno jer su to
stara iskustva velikih sila, da su male "zgazili" ili zanijekali i
nametnuli "mir". Ako bude izražen jasan stav i određena strategija
jednakosti u ovoj zemlji, tada neće moći tako jednostavno "žive
pokopati".
VL: U Republici Srpskoj to je već učinjeno.
KARDINAL: Da. Zbog toga su međunarodni predstavnici
skinuli s
liste program CARDS u kojemu smo mi predložili povratak Hrvata u RS.
Poslije sam doznao da se taj program ne smije realizirati kako se nas
ne bi više vratilo, nego su obećali RS postotak povratka Hrvata.
VL: Sustavno kriminaliziranje Hrvata oslabilo je
političku
poziciju. Postoji li ikakav obrambeni mehanizam protiv barem onih
neosnovanih optužbi?
KARDINAL: Treba ozbiljno prozvati kriva izvješća koja
pojedini
predstavnici šalju bilo u Europu ili UN. Na temelju krivih izvješća
stvara se međunarodni stav koji je na štetu nas Hrvata u BiH. Nadalje,
ne može se nedemokratskim činima izgrađivati demokracija. To treba
javno prozvati i na to upozoriti. Svi su odgovorni za svoje čine. Bojim
se živjeti s ljudima koji nikad ne mogu biti krivi, nego uvijek mora
netko drugi biti kriv. Ne razumijem neke predstavnike međunarodnih
čelnika koji u svojoj zemlji neke stvari ne toleriraju, a ovdje ih
normalno čine, i to čak proglašavaju demokracijom: kao npr. nasilno
upadanje tenkovima u banku, smjenjivanje legalno izabranih, osuđivanje
prije suda itd.
VL: Međunarodna zajednica prepuna je nedobronamjernih
ljudi
koji pokušavaju zabiti klin u hrvatske pukotine. Najžešće čine ako su
one nastale u crkvenom dijelu?
KARDINAL: Ne samo da osjećam takve čine nego su mi u oči
rekli
da će mi s pomoću "mojih zabiti nož u leđa". Istina da je to bio
trenutak žustrog razgovora, ali je prokazao što ljudi misle kad ne
kontroliraju što kažu. Ima vrlo čudnih djelatnosti: stalno se govori o
kriminalu, ali bi dobro bilo provjeriti koliko ga ima uvezenog, a ne
samo onog koji je niknuo na našim područjima. Volio bih razlučiti one
koji iskreno i pošteno rade utemeljeno na načelima ljudskih prava i
demokracije, od onih koji su došli ciljano provesti neke interese. Neki
to uspješnije rade, a drugi vrlo prljavo. Nije na meni sve prokazati,
neka se time bave odgovorni. Kad dođe vrijeme, iznijet ću neke poznate
činjenice.
VL: Čuo sam da su čak neki međunarodni diplomati
dobivali
upute od svojih vlada da vas zaobilaze u BiH, jer ste vi
"antidaytonski" element?
KARDINAL: Na žalost, to je istina. Došla je jedna ugledna
delegacija, kojoj je domaći veleposlanik izričito naložio da se ne
smiju sa mnom sastati. Kad su to novinari otkrili i postavili pitanje,
prekinuli su obilazak po programu i vratili se u svoju zemlju. Da samo
vidite kakav je izvještaj taj veleposlanik poslao svojoj zemlji o meni,
to je ciljano smišljen izvještaj da opravda svoju djelatnost, a mene
ocrni ne samo pred svojom zemljom nego i šire.
VL: Slično su vas ocrnili i u Derventi samo zato što
ste išli k svojim vjernicima?
KARDINAL: Mislim da je bilo vrlo čudnih djelovanja: jedno
je
upravo teško stradanje mene s narodom u Derventi 1998. godine, kad su
za svu pripravu i program znala tri čovjeka ključna iz međunarodne
zajednice, u Doboju i u Sarajevu. Nakon toga me zvao gospodin Klein da
zajedno ručamo kako bi to ublažio. Prigovorio sam mu: kako je mogao
reći da sam ja išao u Derventu provocirati, a da je mjesna policija
bila korektna. O daljnjem razgovoru ne bih govorio za javnost.
VL: Pretpostavljam da ćete imati još dosta toga reći za
javnost, kad za to dođe vrijeme. Je li došlo vrijeme doznati za neke
druge detalje?
KARDINAL: Pa recimo, jedan visoki predstavnik, opraštajući
se,
rekao mi je: "Znam da ste bili u pravu, a za ovo što sam uradio, trebat
će vama Hrvatima deset godina da ispravite, a meni je to tako trebalo u
tom trenutku."
VL: Ova vaša izjava šokirat će javnost. Pa zar su takvi
strani moćnici koji odlučuju o sudbinama naroda? Imaju li Hrvati uopće
prijatelja?
KARDINAL: Zaista ima onih koji su korektni prema svima i
žele
ravnopravnost. U njima istinski možemo vidjeti prave prijatelje, ali u
nama stoji velik grijeh propusta. Ne izradimo programe te ih ne
ponudimo, nego se uvijek branimo i stalno kukamo o ugroženosti. Poneki
hrvatski predstavnici olako bivaju ucijenjeni, ili kupljeni, ili
zastrašeni da će biti smijenjeni te potpisuju takve stavke koje
istinski nas negiraju na našim prostorima i u konstitutivnosti,
suverenosti i ravnopravnosti.
VL: Rezultat hrvatske nesloge je i činjenica što nema
konsenzusa o strateškim pitanjima. Prije svih u odnosu prema političkom
ustroju BiH. Hercegovci bi jedno, Bosna drugo, Posavina treće... Kakav
bi prijedlog Hrvate mogao ujedniti?
KARDINAL: Brojne su posljedice rata, a jedna je i to da
smo se
zatvorili u "svoje dvorište" te ne vidimo dalje i šire. Zato i postoje
tolike podijeljenosti. Jesu li to stranački interesi ili je to netko
drugi uspješno postigao, ali je žalosno da to ne priznamo i ne
mijenjamo. Sada bi trebalo postaviti jasne stavove o ravnopravnosti na
ustavotvornoj razini, mehanizam zaštite identiteta, izbornog zakona,
hrvatskog jezika, školskog sustava, TV kanala itd. Postoji pozitivan
pomak, stranački su čelnici počeli razgovarati i tražiti zajednički
stav. Mislim da bi mogli pronaći viziju našeg opstanka i ostanka na
ovim prostorima.
VL: I vi pokušavate okupljati hrvatske predstavnike na
nestranačkim skupovima kako biste ih ujedili oko strateških ciljeva.
Jeste li zadovoljni realizacijom te ideje?
KARDINAL: Velika je stvar da su prihvatili poziv za
razgovor i
traženje zajedničkih stavova. Iako su se pojedini čudno kritički
postavili prema tom potezu koji sam učinio, ipak se svi slažu da je
vrijedno razgovarati. Mislim da će se pronaći zajednički put suradnje
na istim stavovima, čuvajući različitost stranačkih programa. Ipak se
bojim da bi se i tu našli pojedinci, da li radi osobnih interesa ili
nečijih interesa koje trebaju provesti, koji bi mogli pokvarili stvar.
Ne treba gubiti nadu, valja ponovno pozitivno pokušati.
VL: Hrvati i u RH i u BiH nekako olako prihvaćaju sa
Zapada sve liberalno, pa i sotonsko. Postoji li kriza morala u Hrvata?
KARDINAL: Brojna opterećenja smo baštinili. Iz vremena
komunizma, koje nikad nismo temeljito analizirali, sve njegove
negativne posljedice, ostalo je ono "snađi se", u čemu je sadržan sav
moralni relativizam kako za osobnu tako i za bilo koju drugu korist. U
ratu se urušilo toliko moralnih načela, zajedno sa svim razaranjima.
Poslije rata zavladao je agresivni relativizam, tako da više uopće nije
uočljivo što je našem narodu sveto i za što je spreman izgarati i
umrijeti. Bez takvih stavova teško je graditi budućnost. Potrebno je
graditi "pozitivan naboj u javnosti" utemeljen na načelima vjere i
morala jer bez toga je čovjek ugrožen.
Bh. sudstvo progoni Katoličku crkvu
VL: Hrvati katolici žive u višenacionalnoj BiH zajedno
s pravoslavcima i muslimanima. Žive li s njima ili pored njih?
KARDINAL: Iako je svima nama jasno da nema drugog puta do
puta
prihvaćanja naše različitosti i poštivanja različitosti uopće te da
valja zajednički raditi i graditi u ravnopravnosti, u političkom i
mnogom drugom području postoji čudna igra: tko će koga nadmudriti, tko
će više poena dobiti na račun drugoga, tko će više steći potpore kod
međunarodnih predstavnika protiv drugih i drukčijih... Kamo sreće da u
slozi živimo ako ne s drugima, a ono barem pored drugih, a najčešće se
"perfidno stvara klima protiv drugih".
VL: U svijetu je zbog terorizma zavladala
antimuslimanska
histerija. Nažalost, mora se priznati da su mnogi teroristi regrutirani
iz BiH. Ima li opasnosti od radikalnog krila islamskih fundamentalista
prema kršćanstvu u BiH?
KARDINAL: Morat će se neke stvari diferencirati. Očekujemo
svaku
osudu zločina ma s koje strane došao. Usto, svaka negativna propaganda
protiv drugih i drukčijih mora se osuditi. Ne smije se svoja vjera
tumačiti napadajući druge kao što se ne smiju omalovažavati i vrijeđati
drugi samo zato što netko ima medije pa to može činiti. Svatko ima
pravo na svoje uvjerenje i ima ga pravo slobodno živjeti. Nažalost,
postoje skupine islamista, ako to jesu, koje tiskaju vrlo negativne
napise protiv Krista ili iskrivljuju povijest kako bi stvorili nekakvu
mitologiju.
VL: Dominacija muslimana nad katolicima u BiH nekako
lebdi u zraku iako vjerski službenici to ne žele priznati?
KARDINAL: Ne bojim se priznati činjenice. Ovdje u Sarajevu
prozivali su me zato što sam neke stvari govorio izvan zemlje, a to
nisam rekao domaćim novinarima. Kada to govorim, onda relativiziraju.
Isto čine i međunarodni čelnici. Koliko sam dugo morao govoriti i
tražiti dopuštenja za gradnju crkvi u Sarajevu. Što smo sve doživjeli,
a ako kažemo da su to uvrede, onda se čude kako nas to može vrijeđati.
Kada je pak riječ o sudstvu, vidimo da tu ima pristranosti. Sud ima
više od dvije tisuće parnica, ali kao prioritet uzima parnicu protiv
nas i pristrano dosuđuju protiv nas... Još traje sudski proces povezan
uz pravo na rezidenciju u kojoj živim, i to pred i pod vodstvom
međunarodnih. Tu bi se cijelo klupko dalo odmotati. Međutim, ne
odustajemo od ravnopravnosti i istinitosti da smo i mi ovdje kod kuće,
bez obzira na to što to po zakonu negiraju.
Povijest će Hrvatsku pitati za propuste
VL: Posljednjih godina su Hrvati u BiH sve ogorčeniji
na
maćehinski odnos Hrvatske. Osjeća li službeni Zagreb povijesnu
odgovornost prema dramatičnim događajima koje proživljavaju Hrvati u
BiH?
KARDINAL: To je pitanje veliko kao jedna duga priča.
Volio
bih da se jednom smogne snage i istinski pristupi stvari, bez kompleksa
i iskrivljavanja činjenica. Zašto nas se stide kada je u pitanju
shvaćanje da smo jedan narod u dvije države, da su nam toliki ljudi po
krvi isprepleteni? Ne bih ovdje nabrajao ono što već i vrapci na krovu
prepričavaju, nego će povijest pitati za propuste koji se sada čine.
VL: Hoće li Hrvatska biskupska konferencija snažnije
utjecati na službenu politiku kada je riječ o odnosu prema Hrvatima u
BiH?
KARDINAL: Hoće li HBK snažnije utjecati, to ne znam,
ali
svakako to očekujem. Ne bi se trebalo stidjeti onoga tko je tvoje krvi.
Kako bi život Crkve u Hrvatskoj izgledao da nije pomlađena tolikim
mladicama iz BiH, bilo na crkvenoj, građanskoj, političkoj i svakoj
drugoj razini? (Večernji
list, 12.8.2005.)
|
|
