Istina o Krunoslavu Draganoviću

Enigma Draganović

Don Krunoslav Draganović – osoba godine (prof. Marijan Krmpotić, Zagreb):

Odazivam se na poziv Hrvatske kulturne zaklade i pitam "Zar nemate baš nikog drugog osim njega" da 2013. godinu proglasite njegovom JUBILARNOM GODINOM kako dne 28. prosinca 2012. piše HRVATSKO SLOVO, a podpisuje prof. Josip Jurčević, navodeći da se Draganović nije vratio u Jugoslaviju svojom voljom – što nije točno. Krunoslav Draganović vratio se dragovoljno i pod zaštitom Udbe (cit. 1).

PRISTUP

Premda đeneral Draža Mihailović zna da komunistička zadana riječ ne vrijedi ni pišljiva boba, ipak je na komunističkom Sudu priznal svoju kolaboraciju s njemačkim okupatorom, jerbo mu je s najvišeg vrha bilo obećano da ne će biti osuđen na smrt – ako prizna! Zapravo, osuđen je na smrt 17.7.1946. i odmah iza ponoći strjeljan. Prema knjizi "Sudija smrti" sudca Miroslava Todorovića, Dražu su smaknuli u beogradskom kraju zvanom Lisičji potok, nedaleko od Bijeloga Dvora tako da je drug Tito mogao čuti rafal. Josip Broz je, svakako, htio biti siguran da krunskog svjedoka o porazu komunističkog ustanka u Srbiji 1941. i u Užicu zbog njegove, Brozove, krive procjene političke situscije u Srbiji 1941. - više nema među živima. Pače, bilo mu je to jako važno, jerbo drug je maršal bil vrlo tašt glede svojeg ugleda pobjedničkog vojskovođe! Poslije su Dražino tijelo odnieli na Adu Ciganliju i pokopali. Uz ostalo Miroslav Todorović tvrdi i da je beogradski odvjetnik Dragić Joksimović, koji je branio Dražu Mihailovića, nedugo prije svog uhićenja, većoj skupini kolega spomenuo i imena nekih visokih Partijskih glavešina koji su bili nazočni Dražinu pogubljenju. Po njemu to su bili - od Srba Aleksandar Ranković, Slobodan Penezić i Svetislav Ćeća Stefanović; od Hrvata Ivan Stevo Krajačić i Josip Manolić; od Slovenaca Eduard Kardelj i Edo Brajnik; od Crnogoraca pukovnik Bogdan Vujošević koji je i ustrjelio Dražu. MiroslavTodorović je još rekao, da je svoju knjigu "Sudija smrti" poslao jednom od živih s tog popisa Josipu Manoliću, s molbom da prokomentira Joksimovićevo kazivanje, na što mu je Josip Manolić odgovorio: "Nemam nekih suštinskih primjedaba." (cit. 2, 3).

JBTito mogao je odahnuti, ali kano da se bojal i mrtvog Draže, naredil je da ga se pokopa na tajno mjesto. I srbijanski radikali još mu grob traže - da ga dostojno pokopaju. Uzto, da mu velikosrbska čaršija lakše oprosti pogubljenje njihova voljena đenerala Draže – JBTito odlučil se na starozavjetnu igru: "glavu za glavu". Naime, čim je London pristal Beogradu izručiti Dr. Antu Pavelića dok je još u Rimu, JBTito odlučio je da za glavu Draže Mihailovića Srbijancima na pladnju servira glavu ustaškog Poglavnika NDH dr. Ante Pavelića.

Za otmičara koji će na prevaru Pavelića štakorskom vezom umjesto u Južnu Ameriku prebaciti avionom u Beograd, Britanci su odredili ucjenjena agenta svoje obavještajne službe, bivšeg ustaškog častnika u mantiji katoličkog svećenika, poznatog kao organizatora prebacivalja hrvatskih izbjeglica u Južnu i Sjevernu Ameriku u dosluhu sa zapadnim obaviještajnim službama u koga dr. Ante Pavelić ne će ni u snu posumnjati da mu radi o glavi – don Krunoslava Draganovića.

Da bismo bolje upoznali popa Krunoslava Draganovića i odkuda on tih poratnih godina u Rimu, moramo se vratiti puno godina unatrag. Bje to ovako. Čim su se Saveznici izkrcali na jugu Italije, došal je k svojem školskom kolegi visokom ustaškom dužnostniku Vjekoslavu Vrančiću s prijedlogom kako bi bilo dobro da on don Krunoslav Draganović iz Vatikana zastupa hrvatske probitke kod Saveznika kad zaposjednu Rim. Kad je Vjekoslav Vrančić izvjestil Poglavnika o želji dr. Krunoslava Draganovića da ode u Rim u ljeto 1943., Poglavnik ga je upital: "Gdje si tog našao? Nemaš, baš, nikog drugog osim njega?" Vrančić je odgovoril: "Poglavniče, nije to moja zamisao, nego Draganovićeva. I nisam ja njega našao, nego on mene! " . Sapienti sat!

Draganović je u Rimu 1945. gdje uzpostavlja preko Vatikana veze s britanskim i američkim predstavnicima za pomoć kako bi pomogao izbjeglicama iz Hrvatske koji su se povlačili preko Austrije u Italiju. Obilazi logore po Italiji popisuje imena zatočenih Hrvata i koliko može obskrbljuje ih putovnicama Međunarodnog Crvenog Križa i UN za raseljena lica. I komunistički tisak u Jugoslaviji sve više piše o popu Krunoslavu Draganoviću kao voditelju "štakorske veze"– organizacije u Vatikanu za prebacivanje bivših ustaških častnika i dužnostnika u prekomorske zemlje.Tako je i otmica dr. Ante Pavelića trebala biti organizirana "štakorskom vezom" u koju nitko ne će posumnjati. I Krunoslav Draganović dolazi sve češće k obitelji Ante Pavelića s obavijesti da je gotovo sve spremno da Poglavnika zrakoplovom prebaci iz Rima u Južnu Ameriku. Na rimskom uzletištu čekat će ih zrakoplov pod stražom talijanskih karabinjera, zrakoplov koji će umjesto u Južnu Ameriku sletjeti s dr. Antom Pavelićem u Beograd.

Nu, Ante Pavelić koji je veći dio života proživio kano politički emigrantski lisac, od dolazka u Rim stanuje odvojeno od svoje obitelji. Znao je iz iskusva da Krunoslav Draganović po prirodi posla kojim se bavi mora biti upetljan u veze s raznim savezničkim tajnim obavještajnim službama koje vrebaju na njega kano kapitalni ulov, pa je bio oprezan i glede svojega odlazka iz Rima "štakorskom vezom Krunoslava Draganovića ". Zato Pavelić nikada nije dao popu Draganoviću znati gdje se nalazi u Rimu i vezu s Draganovićem održavao je izključivo preko svoje supruge Mare. Prije dana uglavljena za Poglavnikov odlazak, učestale su posjete sve nervoznijeg Draganovića obitelji Pavelić radi dogovora o prebacivanju Poglavnika u Južnu Ameriku. O tom je obitelj Ante Pavelića, upozorila otca. Bo, kako bi pop Draganović bil siguran da će mu Poglavnik doći na uzletište, javil mu je preko supruge Mare da mu prije puta mora dati novu putovnicu, jerbo stara kojom ga je obskrbil po dolazku u Italiju – više ne vriedi! Nevaljala je i opasna. Rekao je. Dakako, dr. Ante Pavelić ne vjeruje u Draganovićevu priču o opasnoj putovnici. I nije došao na uzletište po novu. I iz Rima nije odputoval zrakoplovom prema Draganovićevu planu. K tome nekoliko talijanskih prijatelja već su bili upozorili dr. Antu Pavelića da talijanska policija zna da Draganovićev avion leti u Beograd. Pouzdan Pavelićev predratni prijatelj Talijan dr. Alinei potajice, čak bez znanja Poglavnikove obitelji, svojim je samovozom, zaklonjena među članovima svoje obitelji, prevezal dr. Antu Pavelića do Napulja. U Napulju je Poglavnik u putničkoj agenciji kupil kartu za Argentinu. I sa starom nevaljalom putovnicom Internacionalnog Komiteta Crvenog Križa – koju je dr. Draganović tražil da mu je Poglavnik vrati jerbo je "nevaljala i opasna"– dr. Ante Pavelić pod imenom Aranyoš Pal ukrcal se bez problema 13.10. 1948. na talijanski brod "Sestriere" i bez ikakve smetnje sretno stigal u Buenos Aires 6.11. 1948. odakle se javil obitelji. Kad je u dogovoren dan svećenik dr.Krunoslav Draganović došal k obitelji po Poglavnika s novom putovnicom da ga vodi na uzletište, Poglavnika više nije bilo u Rimu! Vidjevši, da mu je Poglavnik izmaknul izpred nosa, dr. Krunoslav Draganović napravil je takav prostački izpad da su Poglavnikova supruga i djeca ostali zabezeknuti tolikim prostačkim psovkama i kočijaškim rječnikom iz usta jednog katoličkog svećenika (cit. 4). Ostavši bez lovine i da se izkupi pred naredbodavcima dr. Krunoslav Draganović, moral je nakog toga, kano osoba na koju opet nitko ne će posumnjati, organizirati atentat na dr. Antu Pavelića čim dozna gdje u Argentini Poglavnik prebiva i tamo odvesti dvojicu atentatora (hitmena) jugoslavenske tajne policije iz Beograda (cit. 10), a budući da oni Poglavnika nisu poznavali, pop Draganović im je moral Antu Pavelića prstom pokazati dok se vraćal kući s posla. Jedan od njih 10.4.1957. kukavički s leđa puca u Pavelića i težko ga rani. Pavelić se u strahu, da će se atentatori vratiti i pokušati ga dokrajčiti kad u Beogradu čuju da nije izdahnuo, sklonil se kod prijatelja Hrvata u Punta Arenas na Ognjenoj Zemlji dok se nije dostatno oporavil da odputuje u Madrid.

Vratimo se popu Draganoviću! Nu, odjednom 10. 9.1967. puče vijest da je nekadašnji organizator ozloglašene ustaške "štakorske veze" katolički svećenik i ustaša dr. Krunoslav Draganović u društvu s još dvojicom suputnika, pod nerazjašnjenim okolnostima, prešal samovozom jugoslavensko talijansku granicu negdje iznad Trsta i vratil se u Jugoslaviju! Je li zalutal cestom ili je dragovoljno došal ili je otet? Sproveden je u Sarajevo u pratnji dvojice udbaša gdje je preslušan i salušan, ali nikada obtužen, a kamoli suđen. Dok su neki ustaše emigranti glavom platili i mnogo manji grijeh, ustaškom častniku i katoličkom svećeniku, organizatoru poznate "štakorske veze" u Rimu 1945. ni dlaka nije pala s glave u Jugoslaviji. Dapače, on sam izjavljuje da se s njim postupalo kano s uvaženim gostom. Dr. Krunoslav Draganović umro je u Sarajevu 5.7.1983 u 80. godini života. Do smrti se bavio crkvenom poviješću i predaval je na Visokoj bogoslovnoj školi. Koliko ga je jugokomunistička vlast držala uvaženim gostom potvrđuje i vijest o boravku dr. Krunoslava Draganovića u Zagrebu, pa u Večernjem listu 13.11.1967. u podlistku piše: Na današnji dan »Dr. Krunoslav Draganović poslije 22 godine emigracije sam se vratio u zemlju. U Sarajevu je izrazio želju da vidi glavni grad SR Hrvatske. Želja mu se jučer ostvarila. Jedno od odkrića bilo mu je Radničko sveučilište "Moša Pijade"«.

Nakon smrti dr. Krunoslava Draganovića 1983. o njegovu zagonetnom povratku u Jugoslaviju 1967. pod "tobože" nerazjašnjenim okolnostima svašta se nagađalo i puno toga razriješilo. O njem se otvoreno počelo pisati tek nakon Domovinskog rata. Dr. Miroslav Akmadža napisal je o njemu i knjigu (cit. 5). Tiskana je tek 2010. Sadrži izjave nekih njegovih najbližih suradnika u izseljeničtvu i uglavnom izkaze samog Draganovića pred iztražiteljima Udbe po povratku u Jugoslaviju. A po njegovim svjedočanstvima, uz samoizticanja o svojem u humanitanom radu, nije težko reći što se odprilike zbivalo sa dr. Krunoslavom Draganovićem poslije atentata na dr. Antu Pavelića, premda u istinitost Udbinih zapisnika nitko ne vjeruje. Napisani su uviek po uobičajenu Udbinu složencu sa 70% istine ili poluistine o nevažnim i provjerljivim podatcima i s 30% izmišljotina o važnom i neprovjerljivom.

Tako s obzirom na sve okolnoti, pravi razlog povratka dr. Krunoslava Draganovića u Jugoslaviju može se popabirčiti čitajući pomno i između redaka njegovih objavljenih izkaza pred iztražiteljima Udbe i nekih njegovih privatnih izjava zabilježenih u knjigama. Uglavnom, iz njih možemo prosuditi da je po povratku u Rim don Krunoslav Draganović živio obuzet sve jačom strepnjom da će se bilo kad doznati za njegovu upletenost u pokušaj izručenja Ante Pavelića Beogradu i u atentat. Kasnije, kad je počeo omekšavati odnos Beograda i Vatikana, zbog svoje prošle djelatnosti don Krunoslav Draganović u Vatikanu više nije bio rado viđen. Dali su mu do znanja i da mora otići iz Zavoda Sv. Jeronima.

U to vrieme među političkom emigracijom već ima ubačenih katoličkih svećenika doušnika Udbe. I s te strane Draganović je upozoren da se miče iz Rima nekamo gdje ga nitko ne pozna, jerbo nakon preminuća dr. Ante Pavelića 1959. ustaška će mu se emigracija osvetiti zbog atentata na Poglavnika. I doista dr. Krunoslav Draganović bježi iz Rima i Italije. Živi u Austriji u zabačenu mjestancu Pressbaum blizu Beča 4 godine. Tu nije izložen kao smetnja glede nekih interesa Vatikana u crkveno-državnim odnosima (cit. 6), i visoki crkveni krugovi taje njegovu prošlu špijunsku djelatnost.

U Austriji se bavi iztraživanjima o Bleiburgu sve do 1967. Kako je pravi razlog bijega popa Draganovića u Austriju bio strah od ustaške osvetničke ruke, čim je načuo da su ga neki ustaše odkrili i u Austriji, Krunoslav Draganović jedini način da spasi živu glavu vidi u povratku u Jugoslaviju. Dogovoril ga je s pukovnikom Udbe Omanom Bijedićem, bratom Džemala Bijedića, s kojim je već neko vrijeme u velikoj tajnosti bil u dosluhu (cit. 7). Kano kidnapovat će ga u samovozu dva udbaša, zapravo stražari i osiguranje: Asim Šahinpašić i Ivo Galić koji je i upravljao samovozom. "Taj Galić ga je doveo do talijansko-jugoslavenske granice, gdje je u crkvici Draganović rekao sv. Misu. Iza toga je Draganoviću prišao jugo-pukovnik Bijelić iz Bosne. Zagrliše se, poljubiše se i odoše u Jugovinu" (cit. 9). Kad mu je bio dopušten susret u javnosti s novinarima Krunoslav Draganović je na njihov upit odgovoril da se ne namjerava vratiti u Austriju, jerbo sad ima mnogo neprijatelja u inozemstvu i da se u Jugoslaviji osjeća kano ospite di lusso".

Izvorni citati:
1. ENIGMA DRAGANOVIĆ – "Za koga su još udbaški agenti enigma?" Prema knjizi: Marijan Krmpotić: 'Istina će navik na svitlo'.

2. V. Vjekoslav Vrančić: "Branili smo državu", II. str. 373.

3. v. Vjekoslav Vrančić: ibid.,

4. Prema osobnom svjedočanstvu gđe Višnje Pavelić, Poglavnikove starije kćeri. Spis u pismohrani pisca.

5. Miroslav Akmadža: " Krunoslav Draganović", izkazi komunističkim iztražiteljima; nakladnik Hrvatski intitut za poviest, Zagreb 2010.

6. Miroslav Akmadža, ibid. str.26.

7. Miroslav Akmadža: Krunoslav Draganović, Izkazi komunističkim iztražiteljima; Zgb. 2010. s.33.

8. Miroslav Akmadža, ibid. str. 34.

9. Miroslav Akmadža ibid. str. 48.

POMNJA!

10: U Večernjem listu 10. ožujka 2009. objavljena je slika don Krunoslava Draganovića u mantiji s atentatorima u Argentini. Kada je pisac ovih redaka bio član uredničtva časopisa Kanadskih Hrvata 'Nezavisna Država Hrvatska', objavili smo tu istu sliku s pitanjem: "Tko pozna ovu dvojicu mladih ljudi s dr. Krunoslavom Draganovićem?" Dakako, nitko se nije javil, izim glasa s Kaptola koji nas je upozoril da se u to ne pačamo, jerbo to još nije sređeno. (sic!) Prema onom što je prof. Josip Jurčević napisal o don Krunoslavu Draganoviću u HS 28.12.2012., Kaptol još nije sredio Draganovićev slučaj i ne će. I Krunoslav Draganović ostat će za Hrvatsku javnost i dalje Enigma Draganović radije nego da u povijesti Crkve u Hrvata ostavi crnu ljagu kano udbaškobritanski agent ...

ZAGLAVAK

Enigma Draganović – udbaški agent u popovskoj mantiji što me je zaintrigiralo.

- Iz UVODA za knjigu ISTINA ĆE NAVIK VANKA NA SVITLO

Poslije rata u komunističkom tisku čitao sam o t.zv. štakorskoj vezi, organizaciji koju iz Vatikana vodi don. Krunoslav Draganović. Onda 10.9.1967. puče vijest da se Krunoslav Draganović vratio u Jugoslaviju. Glasine: otet?. Komunisti mu nisu sudili, ni glavu odkinuli. Kolko se čulo, nakon zatvora, preslušavanja i iztraga – pustili su ga na miru i umro je u svom krevetu u Sarajevu 5. srpnja 1983.. To mi je bilo neobično jerbo su istovremeno narodni neprijatelji i antikomunisti i u zemlji i u inozemstvu, bili na meti Titinih likvidatora. Stoga sam se , nakon upozorbe s Kaptola "da se u to ne pačamo", zainteresirao tko je bio taj ustaša u popovskoj mantiji koji se iz političke emigracije predao u ruke Titine Udbe, a da mu pri tom, tako rekuć, nije pala ni vlas s glave. Pače, dopustili su mu da predaje povijest na Bogosloviji u Sarajevu i izdaje knjige. Kako često lijevi nadrinovinari svašta na granici senzacionalizma izmišljaju za novine u vlastničtvu tuđinskog kapitala kako bi povećali nakladu i istodobno manipulirali s neukim čitateljstvom glede istine o NDH i Poglavnikovoj sudbini nakon 1945. – počeo sam skupljati podatke za knjigu o tim dogođajima i o ustaši u popovskoj mantiji - Nu, čini se, nitko od režimskih novinara iztraživača ili istoriografa ne zna točno sve o Poglavnikovu bijegu nakon odlazka iz Zagreba pa do Punta Arenasa i Madrida. Gospođu Mirjanu, mlađu kći Poglavnika i suprugu Srećka Pšeničnika, kada nas je posjetila u našem domu, zamolio sam da mi kaže sve što zna o vlč. Krunoslavu Draganoviću. Nešto mi je natuknula kako Poglavnik nije imal puno povjerenje u nj i da iz Italije odputoval suprotno Draganovićevim uputama. Ter da je Draganović pače bil umiešan u atentat na Poglavnika. To bi sve! Reče k tome da ona još svašta zna, ali se boji reći!

Međutim, kada sam se obratio gospođi Višnji Pavelić u Madrid ona se nije bojala i od nje sam dobio izcrpne podatke iz prve ruke glede odlazka njezina otca iz Italije u Argentinu.

Onda mi je g Srećko Gabrilovac član HOP-a donio preslik pisma vlč. Josipa Borošaka od 15. 11.1983. g. Gadjija u Argentinu u kojem mu piše o Draganoviću (izvadci):

"Imao je gotov rukopis o Bleiburgu. Po Draganoviću za Bleiburg svu odgovornost snosi u I. redu Poglavnik (o tom je uvijek trubio na sva usta u Italiji), u II. redu Amerikanci i Englezi, a onda tek... neovlašteni Titovi partizani. Da je htio izručiti pok. poglavnika Englezima i potom Titu u to nitko tko je poznavao Draganovića i njegovu mržnju na poglavnika, ne sumnja.

Znao je govoriti: "Zašto da cijeli jedan narod strada radi jednog zločinca i krvnika hrv. naroda".

Poglavnik nije imao povjerenja u Draganovića.

Dan prije odlazka Poglavnika u Argentinu, Draganović dođe u logor Bagnoli, gdje sam ja bio kapelan, te mi reče: "Sutra ukrcavam veliku ribu".

Ja mu kažem: sretno.

On meni... "On je kriv ovoj katastrofi".

Ja njemu: dakle svi su nevini i Tito, i Englezi i Srbi i Amerikanci, jedino Pavelić je kriv samo zato što je stvorio državu.

On mi reče: "Vi i Cecelja ste nepopravljivi ustaše".

Ja mu odgovorim: ja nikada nisam bio ustaša, nit nisam nikad nosio ustašku uniformu kao Vi, a da ne dam reči da je Pavelić najveći krvnik hrv naroda to mi je sveta hrvatska dužnost, a Vi me svojim izjavama kao Hrvat profesor i intelektualac upravo sablažnjujete.

Drugi dan na večer, eto Draganovića opet u logor, te mi reče, a bio je ljut ko ris: "Eto kog je hvatski narod služio i kome je vjerovao".

Što se dogodilo: upitam. On meni: "Znao sam da je Pavelić pokvaren čovjek, preko svojih veza on je jučer odputovao".

Ja njemu: imao je pravo, jer u Vas se nije mogao pouzdati, Vi bi ga izručili Englezima...

Šutio je i još ljući otišao, jer mu je velika riba umakla.

Auktoriziran izvorni članak: Marijan Krmpotić, prof. Zagreb, Ulica grada Vukovara 239a

NASLOVNICA

ARHIVA

Hrvatska Hrvatom!

Nema te ideje budućnosti, koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu prošlosti! (dr. Milan pl. Šufflay)