Hrvati se ponovo pokušavaju okupiti oko zajedničkoga nadstranačkog tijela

HKDU: Oživjet ćemo Hrvatski narodni sabor

MOSTAR - Predsjednik HKDU-a Ivan Musa u sljedećih nekoliko dana pokrenut će inicijativu revitaliziranja Hrvatskoga narodnoga sabora, koji je prestao s radom nakon propasti projekta Hrvatska samouprava. Čelnik oporbenoga HKDU-a drži kako je revitalizacija HNS-a u trenutku procesa ustavnih promjena i više nego potrebna.

U slučaju da ustavne promjene budu usvojene obećana je druga faza. HNS i tada ima svoju ulogu. U sklopu njega trebali bismo napokon odlučiti kakav teritorijalni ustroj želimo ističe čelnik demokršćana. Podsjetio je kako hrvatske političare u BiH obvezuje i pozitivan ishod referenduma o Deklaraciji o pravima i položaju hrvatskoga naroda u BiH.

SPOMEN NA NEVINE ŽRTVE ZLOČINA U TRUSINI

Strahovit zločin dogodio se u selu Trusina u konjičkoj općini u župi Podhum/Žitače 16. travnja 1993. godine. U Trusini je prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo 309 stanovnika, a od toga 155 ili 50,16 posto Hrvata, 152 ili 49,19 posto Muslimana - Bošnjaka i 2 koja se nisu izjasnila. Oko osam sati ujutro krenule su postrojbe Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage zvanoga Zuka, Hasana Hakalovića i Seida Padalovića na Trusinu.

Obećanje je tako prekršeno, a podmuklo su ubijeni slijedeći pripadnici HVO-a: Nedjeljko (Marko) Krešo (1953.), Pero (Cmiljko) Krešo (1961.), Stipo (Pero) Ljubić (1961.), Milenko (Stipo) Mandić (1961.), Željko (Slavko) Blažević (1965.), Ivan (Andrija) Drljo (1971.) i Zdravko (Ivan) Drljo (1962.). Ante (Tade) Anđelić (1972.) poginuo je početkom napada boreći se; bio je teško ranjen, krvario je, nije mu se mogla pružiti pomoć. Armija BiH nije dopustila prilaz sanitetskom vozilu i zbog toga je umro.

Poslije ubijanja pripadnika HVO-a, vojnici Armije BiH na okrutan način pobili su 15 civila, među kojima tri žene. Civili su ubijani na mjestima gdje su zatečeni: na njivama, u kućama, pred stajama, a neki su strijeljani pred očima svojih najmilijih. Tako su živote izgubili: Jure (Ante) Anđelić (1926.), Andrija (Ilija) Drljo (1947.), Franjo (Ilija) Drljo (1942.), Ante - Tunjo (Joze) Drljo (1936.), Ivan (Pero) Drljo (1939.), Kata (Ivan) Drljo (1937.), Kata (Mićo) Drljo (1918.), Tomo (Andrija) Drljo (1926.), Anđa (Juro) Ivanković (1936.), Ilija (Ante) Ivanković-Grgić (1926.), Cmiljko (Mirko) Krešo (1940.), Ivica (Jure) Krešo (1935.), Velimir (Andrija) Krešo - Veljko (1934.), Stipe Mandić (1923.) i Branko (Andrija) Mlikota (1925.).

Selo Trusina je uvijek bilo mirno, u njemu nije bilo nikada nikakvih sukoba ili napetosti među stanovništvom. Ono je dalo pet katoličkih svećenika, u njoj je rođen dr. Pavao Anđelić, svjetski priznat arheolog i povjesničar. U njemu je rođen i fra Gabrijel Tomić (1935.), bosanski franjevac i župnik Podhum/Žitače, župe u kojoj je i njegovo rodno selo. Kao župnik Trusine tek je 2. svibnja 1993. godine saznao za zločin počinjen u Trusini, a sve zbog vrlo stroge informativne blokade i izolacije. Kada je čuo za zločin u rodnom selu, pošao je u Trusinu i o tome dao izjavu:

I neka se zna, koliko je meni poznato, još nijedna međunarodna organizacija - ni UNPROFOR, niti Crveni križ, nije ušla u ovo selo koje je nakon toga potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijene su kasnije ukopali uz kuće gdje su ubijeni. Do danas ni ja kao župnik, niti bilo koji župljanin, nije mogao ući u ovo spaljeno selo...

Zašto ovdje ne spomenuti i zapovjednika 45. brdske brigade gosp. Hasana Alakovića (Hakalović - opaska autora). Sreća za Vrčane što·su se njemu predali. On ih je i kao vojnike i kao pučanstvo i te kako zaštitio. Sve bi bilo još tragičnije da je na njegovu mjestu bio netko drugi. On je prema njima bio vrlo korektan. I druga su se sela njemu predala 7. srpnja 1993. Uz svu patnju koju doživljavamo, ipak se moramo zahvaliti ovome zapovjedniku, kao i njegovu pok. ocu Mušanu, njegovoj majci, braći i Muslimanima - Bošnjacima u selu Gornji Višnjevci. A također i dijelovima Armije koji su bili pod njegovom komandom, iako i među njima ima lopova, pljačkaša, zločinaca, spremnih na svako zlodjelo. Pogazili su i obeščastili svetinje, križeve, svete slike, kipove u selima Krtići, Ljesovnja, Kukšije. Sve tri župne crkve (u Žitačama, Obrima i Solakovoj Kuli) i župni stanovi još imaju krov i četiri zida, ali unutra je sav namještaj pokraden, uništen, srušen, obeščašćen".

PAX AMERICANA

Niz ratova koje u raznim dijelovima svijeta vode SAD, svjetski poredak koji nameću, način funkcioniranja svjetskog imperija u nastajanju, daju nam povoda da tu saveznu državu uspoređujemo s nekadašnjim Rimskim Carstvom. Današnje carstvo na prvi pogled funkcionira na drugi način. Čini se da SAD nemaju namjera ni planova da pripoje odrđene dijelove svijeta izravno svojoj vlasti i da im nametnu (američki) engleski kao službeni jezik. No, i Rimsko Carstvo se razvijalo na taj način: jedan dio teritorija i naroda koji bi ušli u sferu utjecaja Rima bez izravne primjene vojne sile, nisu bili pripojeni izravno rimskoj državi niti proglašeni provincijom (nešto slično afričkim kolonijama iz 19. stoljeća), nego su u formlanom smislu bili tzv. saveznici (socii). Saveznici bi zadržali određeni stupanj unutarnje samouprave, ali su u vanjskoj politici bili potpuno podložni Rimu. Svoju vojsku su slali kao pomoćne čete rimskim legijama u raznim vojnim pohodima na istoku i zapadu. Koalicija za «oslobođenje» Iraka i Afganistana pokazuje nevjerojatne sličnosti s takvim rimskim modelom vođenja ratova.

Današnja američka vojska ne sastoji se od američkih građana, unovačenih po vojnoj obvezi, nego isključivo od plaćenika. Ima slučajeva da američki vojnici čak i nisu državljani SAD. Današnja pax (anglo)americana podsjeća na nekadašnju rimsku pax Romana. Razlika prema nekadašnjem Rimu je ta što današnji američki imperijalizam cilja na pokoravanje cijelog svijeta, za stvaranjem svjetske države, dok su se rimske ekspanzivne težnje ograničavale samo na Europu, sjevernu Afriku i bliski istok. To zacijelo ima veze s tehničkim mogućnostima, ali i s činjenicom da je za antičkog čovjeka područje sredozemlja predstavljalo praktički cijeli svijet (oikumene). Ali, ima i drugih razlika. Današnji američki imperijalizam osim iz imperijalne ideje, vuče svoju ideološku motivaciju i iz nekih religijskih ideja bliskih određenim varijantama protestantizma. Treba se podsjetiti na način na koji je uopće nastala Amerika. Prvi anglosaksonski doseljenici u tzv. novi svijet bili su pripadnici određenih «nonkonformističkih» engleskih protestantskih sljedba, koji su u 17. stoljeću u Engleskoj bili progonjeni od službene Anglikanske crkve. Neki ekstremniji pripadnici tih kalvinističkih vjerskih zajednica razvili su i ideju da na ovom svijetu treba ostvariti «carstvo mira i sreće» za sve ljude, tzv. Novi Jeruzalem. Ta ideja bila je duboko heretička prema svim ranijim strujama kršćanske misli prošlih stoljeća. Prema tradicionalnom kršćanskom shvaćanju, potpuno blaženstvo i sreća mogu se ostvariti samo na onom svijetu. Ljudi na ovom svijetu su pokvareni i loši i skloni grijehu (zbog izvornog pada) te je zadaća svakog čovjeka da vjerom i dobrim djelima priprema svoje mjesto na onom svijetu. U određenim vjerskim grupacijama stvorilo se suprotno (heretičko) uvjerenje po kojem se čovjek već na ovom svijetu može poboljšati i stvoriti svijet bez ratova, gladi i drugih nesreća. Takvo «naopako» kršćanstvo stvorilo je temelj za formiranje ideje slobodnog zidarstva, ali i ideje amerikanizma. Američko mesijanstvo koje ratove vođene radi prizemnih probitaka velikih korporacija, predstavlja kao izvoz «demokracije i slobode», daleki je odjek tih ideja.

I u samoj simbolici SAD-a uočavaju se jaki utjecaji Rima, npr. orao koji za razliku od rimskog, u jednoj ruci drži maslinovu grančicu, a u drugoj strelice (načelo mrkve i batine). Sve vladine građevine u Washingtonu DC inspiriraju se rimskim uzorima (kolonade, zabati). Osim arhitektonskih oblika rimsko-grčkog hrama, taj pseudoklasicizam možemo naći i u brojnim statuama poganskih božanstava (neka od njih, osobito ženska, sa zvjezdanom krunom na glavi, što podsjeća na američku zastavu, ali i na zastavu instant «države» koja se pokušava izgraditi na drugoj obali Atlantika – tzv. EU).

Današnje tehničke mogućnosti dopuštaju da čitav svijet bude područje “interesa USA”, oikumene, i svakoj zemlji, Državi, može Amerika objaviti rat. Izlike su različite, od terorizma do droge, od zavođenja demokracije do uvođenja američkog načina života. A metode su sasvim terorističke, upravo onakve kakve pripisuju svojim imaginarnim protivnicima.

Današnjim amerikaniziranim svijetom upravlja, kažu znalci, nekakva “Komitet 300”!? Bit će! No najjaču intelektualnu logistiku Ameri imaju od Engleske i malene, ali sposobne, opasne i moćne, Države Izrael koja im kontrolira najvažnije u svakom pogledu svjetsko područje – Bliski Istok. U zamjenu na postojanje i dozvolu da radi što hoće.

Ante Čavka

Kuje

Svaki Uskrs prepun je nespokoja i nekako pred svaki Uskrs Hrvati se suočavaju s dramatičnim događajima. Nekada su to bili upadi u Hercegovačku banku, Haški procesi, napadi na vjerske objekte ili pak nešto treće. Ovogodišnje preduskršnje vrijeme obilježavaju teški i mučni dogovori oko ustavnih promjena. U te sudbonosne odluke uključili su se i vjerski poglavari.

Kardinal Vinko Puljić: Hrvati u BiH i Hrvati u R.Hrvatskoj moraju zauzeti jasan i jedinstven stav!

Dramatičan položaju Hrvata u BiH

VL-Uzoritog kardinala nadbiskupa Vrhbosanskog Vinka Puljića pitali smo hoće li se uvažiti njegova upozorenja domaćoj i svjetskoj javnosti o dramatičnom položaju Hrvata katolika u BiH?

VL-Rekli ste - dosta Americi, misleći na njihove pritiske oko usvajanja raznih odluka - sada ovih Ustavnih. Imaju li Hrvati snage za takvu odlučnost?

VL-Zar je krivica samo na drugima ?

VL-Stav Biskupske konferencije je drugačiji od onoga što prihvaća HDZ BiH. Hrvati su ostali zatečeni, zbunjeni i podijeljeni oko prijedloga Ustavnih promjena za koje se zalažu oporbeni i vladajući političari, te Crkveni poglavari. Hoće li ta podijeljenost još više oslabiti hrvatske pregovaračke pozicije?

VL-Jeste li lobirali za provedbu Vaših stavova

VL-Dio međunarodne zajednice, te nedobronajmjerni s oduševljenjem promatraju kako se Hrvati svađaju i dijele. Kako ostvariti konzenzus, bar oko strateških pitanja?

VL- Na takva Vaša javna upozorenja neki visokopozicionirani stranaci uzvratili su blago rečeno prijekorom?

VL-Što se Ustavnim promjenama ozakonjuje ?

U Hrvatskoj postoji općenito nezainteresiranost za hrvatsko pitanje

VL-U tom pragmatičnom smislu bilo je slučajeva da su stranci drugima preusmjeravali sredstva namijenjena Hrvatima?

VL-Izgleda da službeni Zagreb potpuno ravnodušno promatra ovu dramatičnu borbu svojih, sve malobrojnih sunarodnjaka u BiH. Razumiju li u Hrvatskoj uopće što se događa u BiH?

Izgrađujmo svijest da smo jedan narod bez obzira na granice

VL-Rezultat takvog odnosa je i medijska nezainteresiranosti o događanjima u BiH. Hrvati zapravo i nemaju sliku što se događa s druge strane granice ?

VL-Jeste li Vi što u tom smislu poduzimali ?

VL-Neki kažu kako Hrvatska svoju savjest pere stalno ponavljajući kako financijski pomaže Hrvate. Stječe se dojam kako je ta pomoć golema. No, ona je recimo veličine petina proračuna grada Mostara.

VL-Kako Vatikan gleda na zbivanja u BiH?

Banjalučki biskup dr. Franjo Komarica: Hrvatski narod gotovo je nestao s ovih prostora!

Banjalučki biskup dr. Franjo Komarica u petak je u poruci povodom Uskrsa pozvao sve kršćane da pomažu 'ljudima koji ne pripadaju našoj naciji, vjeri, jeziku i kulturi, koji su u težim socijalnim, zdravstvenim ili društvenim i političkim prilikama nego mi'.

'Hrvatski narod gotovo je nestao s ovih prostora', rekao je biskup Komarica i dodao da 'nitko ne zna gdje je završio silan novac međunarodnih donatora namijenjen stvaranju uvjeta za povratak Hrvata u BiH'.

Banjalučki biskup čestitao je Uskrs svim katolicima i kršćanima i uputio najljepše želje 'svim ljudima dobre volje'.

Hina

Nikola Tesla u raljama "Januarske kontrarevolucije"

Balkanski zidari

Nakon pobjede "Trećejanuarske kontrarevolucije" organiziran je Balkanski samit u Zagrebu (opet Zagreb, Štrosmajerov duhu luta i dalje po Zagrebu) na kojemu se izleglo ime buduće državne tvorevine na Balkanu - "Zapadni Balkan", koja bi obuhvaćala bivšu Jugoslaviju manje Slovenija, više Albanija. Zanimljivo je da su Hrvati, koji su "900 godina čekali svoju Državu", gotovo rezignirano prihvatili taj projekt. "Zidari" te nove građevine, zapravo buduće grobnica još nerođenih Hrvata, imali su bolje mišljenje o Hrvatima, nego to stvarnost pokazuje. Zato su "zidarski majstori" nakon Balkanskog samita smislili "Kvaku 2003" i na izborima u studenom 2003. doveli na "vlast" reformirani i detuđmanizirani HDZ s naočitim Sanaderom na čelu, da oni dovrše proces, proces novog ujedinjenja Hrvata s njihovim krvnim neprijateljom - Srbima (i pomirdbu s domaćim četokomunistima). Kao, Hrvati vjeruju HDZ-u!

Trećerazredni balkanski političari slave Teslu

I sada smo upravo svjedoci žalosnom čerupanju i čerečenju srpskog znanstvenika i izumitelja Nikole Tesle od strane šačice zapadnobalkanskih hrvatskih trećerazrednih političara. Iskoristili su nadolazeću 150. obljetnicu rođenja Nikole Tesle u selu Smiljanu u Lici, da bi 2006. godinu proglasili Godinom Nikole Tesle. U nedostatku vlastitog identiteta i u svrhu vlastite političke promocije, sjetili su se da pokažu svijetu kako i njihov separe u Balkanskoj krčmi nešto ima.

Kako sam već rekao, dobili su zadatak da nađu nekoga tko bi bio prihvatljiv za novo bratstvo-jedinstvo, pri stvaranju neke nove asocijacije; i našli su Teslu, kako bi rekao Ivo Andrić: "Da se vlasi ne sete!"

Tesla je rođen u austrijskoj pokrajini Lici koja je tada bila u sklopu Vojne krajine i kojom je upravljao austrijski vojni stožer iz Graza. Prema tomu, i veće "pravo na svojatanje" Tesle ima, možda, danas Austrija, u kojoj je, uostalom, i studirao. Drugo, i ne manje važno, današnji Hrvati tada nisu imali niti imena, još su se u Zagrebu ilirčili, što je kasnije nastavljeno jugoslavenčenjem, a i sam jezik su zvali svakojakim imenima, samo ne hrvatskim imenom. "Elita" je govorila pretežno njemački (i Tesla je u Karlovcu pohađao gimnaziju na njemačkom jeziku) ili mađarski, samo je poniženi puk govorio jezikom koji "elita" nije niti razumjela.

Da ta sprdnja od Tesle bude cjelovita, proglasili su Teslu "hrvatskim Brendom", tako se američki znastvenik i izumitelj našao među ostalim "hrvatskim brendovima" poput drniškog pršuta, šljivovice, kulina, Severine i takvih. Tesla i Severina, da ti pamet stane. A zagrebački radio ide suludo dalje i u korist Tesle odriče Marconiju radio i Roentgenu uporabu X-zraka.

Tesla i Srbija

Dakle, neosporno je da se u Smiljanu, u kući protojereja stavrofora Milutina Tesle, u XIX. stoljeću rodio Nikola Tesla, koji će poslije u Americi postati najveći i najvažniji pronalazač u dosadašnjoj ljudskoj povijesti. Međutim, ne vidim zašto bi Hrvatska Država sa Srbijom "dijelila" Teslu. Pripadnik hrvatske političke elite, stanoviti D.Primorac, čak predlaže da zajedno Amerika, Srbija i Hrvatska slave Nikolu Teslu! Nije li to novo jugoslavenčenje uvedeno na mala vrata.

Upravo Tesla ima, možda, najveći kult u Srbiji; brojna su udrženja, fakulteti, muzeji, tvornice, ulice, simpoziji posvećeni Tesli. I sada Hrvati (ponovno) dijele Teslu sa Srbima. Čemu? Za naše "šolde" dižemo spomenike koji će biti orijentir srbstvu i srbskoj zemlji na zapadu Balkanskog poluostrva. Da se vidi dokle je Srbija! A što nedostaje Dancima, Francuzima ili Kinezima što se kod njih nije rodio Tesla? Dalje, sve svjetske enciklopedije pišu da je Josip Ruđer Bošković srbski naučnik. Komu ćemo dokazati da je isusovac Bošković Hrvat, ako se otimamo za Teslu (posebno se u tomu ističe u komunistički propagandni bilten "Vjesnik" i stanoviti Igor Ratković), ili za najvećeg srbskog književnika Ivu Andrića (Dobrica Ćosić, 1993, Višegrad, nakon što su tu poklali Muslimane: "Andrić je najveći nerođeni Srbin!" Dakle, nije rođen kao Srbin, ali je svojim djelom i držanjem to postao)! Kako ćete svijetu dokazati da dubrovačka književnost nije srbska, kao što Srbi tvrde? K tomu treba dodati, kada ovi sramotno tako rabe Teslu u svoje dnevnopolitičke zadatke, zašto nikada ne spominju osnivača Beogradskog univerziteta i Srpske akademije, Josip Pančića, koji je formalno Hrvat, rođen u blizini Crikvenice? Ili Antu Oreškovića, koji je pobjegao iz austrougarske vojske u Srbiju i tamo dao temelje modernoj srbijanskoj vojsci?

Aktualna hrvatska vlast misli samo o Srbima jer misli da će ih Srbi odvesti u Europu; nema ništa od Hrvatske države, ako će ju podupirati jedan Pupovac i ostali četnici, ako ukidaju Srbijancima vize itd. Naravno, to nema nikakve veze s Teslom, ali Pupovci i slični Sanaderovi asistenti na taj način gadljivo zloupotrebljavaju Teslu

I nije na odmet još se jednom sjetiti Šejha Saadija Širazija, koji u svojemu Đulistanu kaže:

Hećim

Luka Podrug dao ostavku na Članstvo u VAD-u

Poštovani,

Ovim podnosim neopozivu ostavku na članstvo u Viteško alkarsko društvo Sinj. Ostavku podnosim na današnji dan 11. travnja 2006. godine, zgrožen javnim linčom koji se provodi nada mnom, članom društva zato što sam imao hrabrosti i odlučnosti izreći svoje mišljenje, koje je donedavno bilo i vaše mišljenje. Ljigavo, neukusno i poltronsko ograđivanje pojedinaca iz vodstva VAD- a od jedne riječi koju sam upotrijebio govoreći o trenutačnom predsjedniku, samo je ubrzalo moju odluku.

Moja izjava o predsjedniku je izrečena usputno nakon što su utvrđene liste kandidata, nakon što su sinjski gradonačelnik Tomašević i njegovi suradnici povukli kandidature, nakon što nije uspio puč na Alci , nakon što manjina nije uspjela preuzeti vlast nad većinom.

Usprkos toga gradonačelnik je zajedno sa suradnicima povukao kandidaturu, pobjegao iz Alke kako bi imao alibi pljuvati po vodstvu Alke, jer nije uspio ovladati Alkom i to je istina o koju vi prešućujete i time sudjelujete u javnom linču protiv mene.

Zbog navedenog sramotna je, nečasna i neviteška šutnja vodstva Alke na javne laži da je zbog moje izjave došlo do razdora u Alci.

Moja izjava o predsjedniku veleizdajniku je moj politički stav o tom čovjeku koji sam izrekao stotine puta, osim mene to su učinile tisuće rodoljuba, mnogi članovi Viteškog alkarskog društva, mnogi saborski zastupnici, ministri i državni dužnosnici, o tome su napisano i više knjiga... ali ako za sve to moram odgovarati samo ja – pristajem i na to.

Svojom ostavkom spasit ću vas od javne sramote da me morate isključivati za ono što ste većina vas do jučer mislili i govorili.

Dajući neopozivu ostavku, pružam vam priliku da na ramenima u Sinj unesete Mesića, već na ovogodišnjoj Alci. Na kraju vas, usprkos ovoga nezapamćenog staljinističkog linča prema meni, a radi budućnosti, upozoravam. Poduzmite statutarne mjere prema vašem „uglednom“ članu, sinjskom gradonačelniku Nikoli Tomaševiću koji komunistički, primitivno i primjereno svome odgoju prijeti, te rasistički vrijeđa mene i druge neistomišljenike tvrdnjama da će zabraniti ulaz u Sinj, tražiti izgon i slično. Poduzmite mjere jer ćete izgubiti svaki kredibilitet ograđujući se od moga mišljenja a ignorirajući Tomaševićeve prijetnje i uvrede.

Između Norca i Mesića vi ste izabrali Mesića, iz VAD-a vam odlazi jedini član koji Mesića smatra veleizdajnikom, evo vam prilike dovedite ga na alku i pronesite na ramenima, a ja ću čekati povratak Norca.

S poštovanjem!

Vaš bivši član : Luka Podrug

USKRSNA ČESTITKA

Hrvati, Sretan vam Uskrs!

Uskrs je nada za spas čovječanstva i svakog čovjeka na putu ka ostvarenju duhovnog mira, socijalne pravde, blagostanja i nacionalne sigurnosti hrvatskog naroda. U svojim nastojanjima, mi pravaši vjerujemo da nismo sami.

Izjava o stanju i položaju hrvatskog naroda i domovine

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nalazi se danas u najtežem stanju u svojoj povijesti kada mu se na sve moguće načine uskraćuju i zatiru njegova ljudska i narodna prava na njegovoj četrnaest-stoljetnoj grudi na svim poljima njegovog ljudskog i narodnog djelovanja. Uskraćuje mu se čak i pravo na život u njegovoj domovini i nasilno je podijeljen i razdvojen od drugog dijela svoga nacionalnog bića u današnjoj Republici Hrvatskoj.

Isto tako, svjedoci smo da se u javnosti s razno raznih strana iz raznih razloga nameću svakovrsni prijedlozi o mogućim izmjenama i budućem izgledu sadašnjeg Ustava BiH, koji do današnjeg dana nije službeno objavljen i kojeg u stvari nitko nije ni vidio u službenoj verziji na hrvatskom jeziku. Uočljivo je da se pri tome ne govori o biti stvari, o tomu da je neodrživo i duboko nepravedno nasilno održavanje Daytonskog mirovnog sporazuma koji je nemoralan i pravno ništavan, jer je ozakonio genocid i nepravdu, na štetu hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda, već se nažalost radi o orkestriranim primjedbama i prijedlozima mogućih izmjena Ustava kojima se u biti zamagljuju stvarni problemi ove i ovakve Bosne i Hercegovine te ih se u konačnici želi učvrstiti ili još više produbiti, prije svega, opet na štetu hrvatskog naroda. Pri tome je najvjerojatnije da je u istim centrima moći već napisan novi Ustav BiH na istim starim temeljima nepravde i nasilja nad ljudskim i narodnim pravima hrvatskog naroda.

Zbog svega toga, potrebno je radi istine i pravde i budućnosti naglasiti da su Bosna i Hercegovina povijesno hrvatske zemlje! U doba prije četrnaest stoljeća hrvatski narod je nastanio ova područja i učinio ih svojom hrvatskom domovinom i na području te svoje domovine i oživotvorio svoje kraljevstvo, svoju državu. Sa turskom okupacijom, te poslije stvaranjem velikosrpske jugoslavije, tamnice naroda, i nakon nje stvaranja srbokomunističke jugoslavije na genocidu, dolazi do značajnog izdvajanja Bosne i Hercegovine iz sastava cjelokupnog hrvatskog nacionalnog područja, odnosno njenog izuzimanja iz sastava hrvatske države.

Dalje, htijenjem i borbom cjelokupnog hrvatskog naroda u oslobodilačkom Domovinskom ratu izborena je hrvatska država na području kojeg su za papirnatu socijalističku Republiku Hrvatsku u socijalističkoj Jugoslaviji dopustili i odredili neprijatelji i zatornici hrvatskog naroda, a hrvatski narod na području Bosne i Hercegovine, kao i na ostalim rubnim hrvatskim područjima u bivšoj SFRJ, našao se tako izvan novouspostavljene hrvatske države, Republike Hrvatske.

Dakle, imajući u vidu da hrvatski narod kao jedan i jedinstven narod ima jednu domovinu, jedan jezik, a trenutno je razdvojen uglavnom na dvije države uslijed povijesnih okolnosti i trenutnih interesa koje su diktirali neprijatelji hrvatskog naroda na sili i nepravdi to je potrebno izjašnajavanje cjelokupnog hrvatskog naroda, svih njegovih institucija vlasti, udruga i političkih stranki kao i svakog mislećeg pojedinaca koji diše jasnim hrvatskim duhom o svim ovim činjenicama i potrebnim akcijama u cilju ispravljanja povijesne i aktualne nepravde koja se svakim danom sve više učvršćuje s novim ograničavanjem neotuđivih prava kako hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini tako i hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj kojem se trenutno protuustavno nameću isprazni i u konačnici razarujući ciljevi koji ga udaljuju od zajedništva i oživotvorenja pune slobode i nezavisnosti, blagostanja i napretka u njegovoj domovini Hrvatskoj.

Zato Stranka hrvatskog prava neizostavno traži od svih, a prije svega od predstavnika vlasti hrvatskog naroda u RH i BiH, te svih hrvatskih institucija, udruga i stranaka, kao i hrvatskih ljudi u Domovini i svijetu koji promišljaju trenutnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatski narod i država, da se izjasne i nedvosmisleno odrede o ovim teškim i sudbonosnim pitanjima za budućnost i opstanak cjelokupnog hrvatskog naroda i hrvatske države!

Samo tako će biti ispravljena povijesna nepravda i omogućeno hrvatskom narodu doživjeti slobodu, pravdu, blagostanje i napredak u svojoj domovini u zajedništvu sa svim ostalim državljanima koji će se nalaziti u takvoj državno pravnoj zajednici. To nipošto ne znači da će pripadnici drugih naroda biti u bilo čemu uskraćeni u svojim pravima, već će naprotiv doživjeti sreću i blagostanje zajedno sa hrvatskim narodom u državnoj zajednici zasnovanoj na slobodi, pravdi i moralu, zajednici u kojoj će se radom stvarati nove vrijednosti i probitci.

Hrvati!

Vi koji odišete istinskim hrvatskim duhom,

Vi koji osjećate i trpite nepravdu,

Vi koji vidite jad i bijedu u kojem se nalazi hrvatska politika,

Vi koji ne želite više podnositi nepravdu koja je nametnuta hrvatskom narodu,

Vi koji ste i goloruki bili spremni onda kada je velikosrpski agresor krenuo uništiti hrvatski narod

Ne posustajte!

Vi ste nada za spas hrvatskog naroda i Domovine!

Pridružite se svojim istomišljenicima.

STRANKA HRVATSKOG PRAVA

se bori za oživotvorenje neotuđivih prava hrvatskog naroda!

BOG I HRVATI!

www.strankahrvatskogprava.tk

Široki Brijeg, 10. 4. 2006.

LUKA PODRUG JE SPASIO ČAST SINJANA I SINJSKE ALKE

Čudno mi je izgledalo kada se Stipe Mesić pojavio u Sinju par dana prije održavanja Skupštine Viteškog alkarskog društva 8. travnja, i kada se još nije znalo koji će alkar biti izabran za alkarskog vojvodu ove godine.

Ujedno je obećavao kako će baš on svojom nazočnošću i nazočnošću svojih gostiju, ako se njega bude slušalo, učiniti Alku svjetski prepoznatljivom manifestacijom, jer da Alka bez njega može biti samo "seoski dernek".

Ipak, prigodom toga boravka Stipe Mesića u Sinju, bila je najčudnija izjava aktualnog gradonačelnika Sinja Nikole Tomaševića, koji reče i ostade živ, da bi on Stjepana Mesića ne samo najradije dočekao na Sinjskoj alci, nego da bi ga i na ramenima nosio! U čije ime on to govori i zar ga zaista nije sram? Kakav treba biti čovjek da bi toliko ponizio sam sebe i da bi poput konja ili magarca nosio drugog čovjeka, koji je zdrav i čio, na svojim leđima? Zar to nisu baš u osmanlijska vremena bahati i nasilni kabadahije zahtijevali od potčinjene raje ili su to u ratovima zločinački zahtijevali od svojih zarobljenih protivnika? Zar takvo ponašanje jednog gradonačelnika nije poniženje za sve ljude koje on predstavlja, a posebno za viteške i ponosne Sinjane?

Zatim se odmah pokreće "demokratski" represivni i ucjenjivački aparat. Na Luku Podruga šalje se policija, a gradonačelnik, nosač Stipe Mesića, odmah prijeti i ucjenjuje da Alka neće dobiti (zasluženi i potreban) narodni novac iz proračuna grada, kao da je to novac sa njegova privatnog računa. Nadalje, on govori kako je u Sinju 3,5 tisuće nezaposlenih ljudi, koji će i dalje ostati bez posla ako se naljuti Stipe Mesić, kao da je Mesić nekoga do sada zapošljavao i kao da zapošljavanje sugrađana nije briga i posao gradonačelnika.

Pri tom "savjetu" samo zaboravlja da baš on, ako želi drugačiji odnos prema sebi od strane hrvatskoga naroda, treba se zaista ponašati dijametralno drukčije, a što nikako ne isključuje odgovornost za prethodno ponašanje!

10. TRAVANJ - DAN ZA SJEĆANJE!

Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.

OTKRIVANJE SPOMENIKA U SELU DONJI MOST U SUBOTU 08.04.2006.GODINE U 11 SATI.

PREDMET: Otkrivanje spomenika u selu Donji Mosti 08. travnja 2006. godine

Poštovani!

Obraćamo Vam se s ovom obavijesti radi upoznavanja sa svečanošću koja će se održati 08. travnja 2006. godine u selu Donji Mosti.

Tog dana u svom pohodu na Bjelovar u kojem je Ustankom 08. travnja 1941. proglašena Hrvatska država i uspostavljena hrvatska vlast, II. konjički puk (pukovnija) jugo-srpske vojske „Car Dušan Silni" iz Virovitice, došavši u selo Donji Mosti na Veliki četvrtak 10. travnja 1941. oko 11,30 sati (njegovi pročetnički pripadnici s puno mržnje i bijesa) ubijaju 11 nevinih bespomoćnih hrvatskih seljaka. To je PRVI RATNI ZLOČIN koji se dogodio na ovim prostorima - Hrvatske i šire - i zbog toga je za nas Hrvate od posebnog značaja.

Četnički teror i pokolj u Donjim Mostima umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka postigao je suprotni učinak, tako, da je idućih mjeseci većina tih seljaka krenula u Hrvatsku vojsku braniti Hrvatsku državu. Zbog toga su u ratnom vihoru sva 3 sela Mosti platila krvavi danak. Od ukupno 64 poginulih i ubijenih u ratu i poraću nakon 10. travnja 1941., svega je 18 poginulih, a 46 ubijenih. Dakle, sveukupan broj žrtava iz sela Mosti je 75.

Vjerujemo kako će te sa sadržajem ovog dopisa upoznati vaše suradnike i prijatelje i priopćiti im kako ih željno očekujemo u što većem broju 08. travnja (subota) 2006. u Donjim Mostima.

Selo Donji Mosti, nalazi se udaljeno 20 km od Bjelovara na cesti Bjelovar - Kapela - D. Mosti - Novigrad Podravski. Groblje je na početku sela, kad se dolazi iz Bjelovara nedaleko oznake Donji Mosti na lijevoj strani ceste. Na poleđini ovog dopisa nalazi se putokaz za selo Donji Mosti.

I DALJE OSPORAVANJE TEMELJNIH PRAVA HRVATSKOG NARODA

Zastupnici Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine većinom glasova odbacili su amandman koji je podnio zastupnik Hrvata Zdenko Antunović. Amandman je zapravo bio zahtjev za uvođenje tri RTV kanala na jezicima bh. konstitutivnih naroda.

Na ovoj sjednici zastupnici treba da se izjasne o Prijedlogu zakona o javnom RTV servisu FBiH u tijeku 29. redovne sjednice koja je otpočela u ožujku i nastavljena danas u Sarajevu. Klub zastupnika hrvatskog naroda traži da se o ovom zakonu glasa prema proceduri predviđenoj za vitalni nacionalni interes.

Prema tekstu zakona prihvaćenom u Predstavničkom domu, osnivač RTVFBiH je Federacija BiH, a dio osnivačkih prava vrši putem Federalnog parlamenta.

BiH treba Dayton 2, a ne promjene Ustava

Biskupska konferencija BiH ostaje pri svom stavu da su predložene promjene Ustava BiH, koje su uz američko posredovanje dogovorili čelnici sedam političkih stranaka, štetne za hrvatski narod i da ne osiguravaju njegovu ravnopravnost s drugim narodima u BiH.

Ozakonjene Daytona

Zato smo prozvali međunarodnu zajednicu koja je taj sporazum donijela, a sada pere ruke, prepušta vrući krumpir lokalnim vlastima koje idu na to da većinski donose zakone – kazao je kardinal Puljić, ističući da je povrijeđen što se nedavna izjava biskupa BiH o ustavnim promjenama politizira i koristi u međustranačkim prepucavanjima.

– Sadašnji je Ustav donijela međunarodna zajednica i ona ne smije biti neodgovorna za njega. Ako ga želi mijenjati, mora ići na “Dayton 2”. Ako je to sporazum međunarodne zajednice, dužna je izraditi “Dayton 2”. Ako ga daje lokalnoj zajednici, onda narodi u BiH trebaju dati prijedloge, a ne da to bude “uzmi ili ostavi”. Ne mogu se u Ustavu ozakoniti etničko čišćenje i legalizacija ratnih uspjeha – odlučan je vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH.

Potpora HBK

Potporu za svoje stavove o ustavnim promjenama biskupi BiH dobili su i od Hrvatske biskupske konferencije. – Ustav svake zemlje važan je dokument i biskupi u toj zemlji imaju pravo i dužnost reći svoje, posebno kad osjećaju da je netko u pravima zakinuti – kazao je kardinal Bozanić.

HRVATSKO DRUŠTVO POLITIČKIH ZATVORENIKA „GOLI OTOK“

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika „GOLI OTOK“ poziva članove Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti da daju svoj doprinos savladavanju komunističke prošlosti pri čemu, traži raspuštanje HAZU iz sljedećih razloga:

1. Zbog formalnog preimenovanja JAZU u HAZU u akciji „Nacht und Nebel“ s blagoslovom Vijeća udruženog rada Sabora RH i ukazom dr. Franje Tuđmana.

3. Zbog pukog preimenovanja institucija i političkih stranaka koje nosi sa sobom izjednačavanje komunističkih zločinaca s nama koji smo odrobijali stotine i tisuće godina robije svjedočeći za Hrvatsku, slobodu i demokraciju.

5. Mi, koji smo 1971. godine bili većinom studenti razumijemo da ste se bojali komunističkih progona ili jednostavno da ste bili pragmatični, ne želimo znati čime se danas vodite kad narodu, posebno mladim naraštajima, uskraćujete jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na istinu o komunizmu kao totalitarnom i zločinačkom sutavu.

7. Koje su sve posljedice ovakve tranzicije na vaš „akademski način“ u hrvatskom društvu, nije potrebno posebno apsolvirati.

8. Nova transparentno osnovana HAZU trebala bi biti dostojna civilizacijskih stečevina europske obitelji slobodnih naroda i država, ali i primjer narodima u našem okružju kojim putem ići u Europu.

Mostar, 22. ožujka 2006. (KTA)

IZJAVA KATOLIČKIH BISKUPA BOSNE I HERCEGOVINE

Biskupi Bosne i Hercegovine s 36. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH održane od 20. do 22. ožujka 2006. godine u Mostaru, uputili su posebnu Izjavu koju prenosimo u cijelosti:

Prateći višemjesečni tijek pregovora o izmjeni Ustava BiH mi, katolički biskupi u Bosni i Hercegovini, sa žaljenjem konstatiramo da se promjena ovoga temeljnoga dokumenta državnosti i demokratičnosti naše zemlje izvodi na nedemokratičan i gotovo konspirativan način. Pitali smo se, a sada pitamo organizatore i sudionike pregovora o promjeni Ustava, kako i čijim ovlaštenjem mijenjaju Međunarodni mirovni sporazum iz Daytona bez sudjelovanja i suglasnosti svih država potpisnica i da se ne pitaju za mišljenje građani i narodi ove zemlje? Od kada se to međunarodni ugovori ne mijenjaju barem načinom na koji su i nastali?

Duboko žalimo da su ostali bez odjeka brojni naši apeli tijekom desetogodišnje "tihe revizije" Daytonskoga sporazuma, kojom je utvrđivana nepravedna podjela Bosne i Hercegovine a hrvatski narod sustavno svođen na manjinu. Unatoč tomu, i ovom prigodom ne možemo ne upitati, kojim demokratskim načelom se hrvatskom narodu, koji je u ovoj zemlji konstitutivan, oduzima temeljno pravo da zajedno s druga dva naroda ravnopravno sudjeluje u političkome životu i donošenju zakona? Komu je u interesu da se ovakvim iznuđenim kompromisima dovodi u pitanje mogućnost suživota u ovoj zemlji i da daje do znanja kako u njoj nema mjesta za sve njezine građane i narode?

Podsjećamo da desetogodišnje iskustvo i kakvoća "prve faze" ustavnih promjena ne daje nikakva jamstva da bi se u nekoj "drugoj fazi" bilo što moglo i htjelo učiniti na bolje. Utemeljen je strah da bi prihvaćanje predloženih promjena otvorilo put dokidanja i preostalih washingtonsko-daytonskih mehanizama zaštite interesa hrvatskoga naroda, kao što su županije i vitalni nacionalni interes. Ako, unatoč jamstvima Daytonskoga ustava, Hrvati u Bosni i Hercegovini ne mogu imati ni tv kanal ni škole na hrvatskome jeziku, onda su to najjasniji pokazatelji za koje se standarde na početku trećega tisućljeća valja zalagati!

Đurđica Ivanišević Lieb (GLAS KONCILA)

Pleme ili narod?

Kao da nam je namjerno bačena rukavica - kad već plaćate, mi ćemo vam ispiranjem mozga pomoći i dokazati do koje vas mjere možemo poniziti. Zar nisu otkrivači novih svjetova, ujedno i porobljivači, svoj ostvareni san u susretu s domorocima plaćali sjajnim stakalcima?

Zar nisu otkrivači novih svjetova, ujedno i porobljivači, svoj ostvareni san u susretu s domorocima plaćali sjajnim stakalcima? I države se mogu porobiti metaforom stakalaca. Televizijski prijenos pjesme za Euroviziju, možda nije bio ni potreban, jer se već tjednima najavljivala pobjednica - svjedočanstvo kako nas se lako može pokoriti i poniziti. Naići ćemo u nizu tekstova na podatak da je pjesma u prvoj inačici, navodno, nazvana »Moj sokole« i čak je pisana za generala Gotovinu, a na nagovor Bregovića i Novkovića postala je »Štikla«. O sokolu Radovanu Karadžiću na tečnom engleskome već postoji pjesma koja se izvodi u američkim elitnim dvoranama uz egzotiku četničkih obilježja s autorstvom Nemanje Kusturice. U porukama pjevačice »Štikle« saznajemo da će se pjesma o sokolu izvoditi nakon Eurosonga u Ateni. Zašto ne bismo i mi imali svoga Nemanju, tim više što je Arkanova udovica oduševljena hrvatskom pjesmom-pobjednicom? Mnogi će po uredničkoj naredbi pisati o izvornoj hrvatskoj glazbi zahvaljujući gangi, reri, šijavici. Televizijska rasprava o »Dori« imala je, smjelo bi se reći, tragične monologe Branimira Pofuka i Lidije Bajuk iz kojih smo saznali da ne postoji cjelovit opus Jakova Gotovca na CD-u pa ni čuveno »Kolo« koje je autentični izraz glazbene baštine. Pofuk je nastojao, koliko je mogao, u televizijskom programu izboriti prostor vrhunskim mladim talentima, u ovom slučaju violončelistima, spominjući i nenadmašivog im učitelja Valtera Dešpalja. Gledajući emisiju retrospektivno se nametnula slika Gotovca koji nakon premijere, zbog velike buke pred HNK u Zagrebu, bježi na sporedni izlaz dok mase u opancima pred kazalištem traže njegovu glavu. Tako je oslobođanjem Zagreba i HNK »oslobođeno« i jednog od najvećih hrvatskih skladatelja. Porobljavajući Hrvatsku neukusom izmišljen je i novi tjednik »Stars«, sa slikom pjevačice na naslovnici i tekstom »Zdravo Seve, kraljice Hrvata«. Zar je slučajno da nas upravo takva pjevačica predstavlja u Grčkoj, u kojoj je Centar za demokraciju i primirje, gdje su, po preporuci Brussela, nedavno izišla četiri udžbenika (Osmansko carstvo, Nacije i države u jugoistočnoj Europi, Balkanski ratovi i Drugi svjetski rat), koja služe zbližavanju zemalja u regiji. Treba li reći da su te knjige prepune krivotvorina i proizvoljnosti koje zahtijevaju javnu stručnu prosudbu? I to je provođenje plana o stabilizaciji i pridruživanju, kako bismo »uvozom« postali Balkanska unija.

Prema navodima u tisku, na nedavnom sastanku PEN-a (kako se ne sjetiti jednog davnog sastanka, progona, blaćenja i brisanja iz članstva) glavna točka bila je rasprava o šutnji pri dodjeli Nobelove nagrade velikom piscu Haroldu Pinteru koji je u vrijeme rata po dobrom starom engleskom običaju stao na stranu Srba. Nobelova nagrada dodijeljena je prije nekoliko mjeseci, zasluženo, a rasprava zbog čega se nije reagiralo podsjećala je na niz hrvatskih rasprava za gubljenje vremena (i dobivanje beneficija) dok se u Zagrebu, i s njihovom pomoći, tiskaju sporne knjige. Uz to bi se trebalo i zapitati zbog čega su se na hrvatskim pozornicama, u hrvatskim nakladničkim kućama, u glazbi, izgubili hrvatski umjetnici. Nije li sam predznak hrvatski osuda za neuspjeh?

Da život nije samo umjetnost, dokazuje nam i tragična priča o Viru na kojem je označeno nekoliko stotina kuća za rušenje, a bespravno ih je izgrađeno osam tisuća. Neke kuće izgrađene su nedavno, u vrijeme SDP-ove vlasti, kada su prodavani i tereni mađarskim poduzetnicima u bescjenje. Međutim, najveći dio kuća izgrađen je prije deset, dvadeset pa i trideset godina, u vrijeme kada su neki od današnjih hadezeovaca iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva bili također moćni ali kao članovi SK. Tu je emisija »Otvoreno« pokazala da se istinski život može mjeriti samo s vrhunskom umjetnošću kao što je film »Grbavica« Jasmile Žbanić. Razgovor mlade žene čije je dijete bolesno od leukemije, a kuća obilježena žutom vrpcom (ne priziva li to i neke druge aluzije), sa starijom ženom iz Ministarstva očitovao se poput drame koju bi samo vrhunski umjetnik mogao napisati i izvesti na pozornici. Službenica Ministarstva iznosila je brojke, činjenice, statistiku i neumoljivo ponavljala 'u ime zaštite okoliša' da je jedino rješenje rušenje kuća. Samo majka s bolesnim djetetom, u ovom slučaju riječ je o leukemiji, može imati takvu čistu snagu ljudskog i božanskog da poluči tišinu u studiju poslije riječi »Gospođo, ja nisam činjenica, ja sam živo biće …«. Ta mlada žena, kojoj je u Slavoniji već jednom srušena kuća, ima snage, čistoćom svoje namjere, izgraditi i obraniti grad ništa pritom ne rušeći. Gostujući arhitekt je, u nekoliko rečenica pojasnio štetnost takve gradnje koja postoji svagdje u svijetu ali i još veću štetu rušenja već sagrađenih objekata. Treba zapamtiti rečenice o prekrasnom dijelu zemlje na koji su bogataši ljubomorni i žele ga oteti sirotinji u ime bogataških korporacija. Pojasnio je da bi većina tih ljudi bez tih kuća vjerojatno bila u Australiji ili u Novom Zelandu a zapravo su itekakva blagodat u zemlji obilježenoj demografskom katastrofom. Zanimljivo je da, iako bespravno izgrađene kuće dr. Milinovića, Đapića, Tomca (koji se stavio na stranu obespravljenih), nisu obilježene žutom vrpcom. Označene kuće legalno su dobile telefon, struju, vodu, što je upućivalo na mogućnost legalizacije objekata. Desetljećima se vlasnike terena na Viru plašilo nuklearkom o čemu se nedavno ponovno počelo govoriti, premda je veća opasnost od onih koji su spremni rasprodati i zemlju i ljude u ime svog profita. Ne smije se zaboraviti prethodni pokušaj sređivanja okoliša u izvedbi ministra Božidara Kovačevića, a rezultat je bio samoubojstvo mladog arhitekta, oca jednog djeteta. Što ako se u tenzijama koje se događaju na Viru - zakon protiv naroda - dogodi tragedija? Samo su novinari, a ne i opozicija, reagirali kada se prije nekoliko godina i na Viru i u drugim mjestima zemlja prodavala strancima. U rasprodaji su preko određenih agencija navodno sudjelovali, i neki članovi današnjih inspekcijskih ekipa. Nitko ne zagovara bespravnu izgradnju, ali rušenje ratom razorene zemlje, razara i ljude i ljudske odnose. Ne zaboravimo rečenicu kardinala Puljića, izrečenu u najtežim ratnim danima, koja danas itekako ima pokriće: »Crtajte karte, ne precrtavajte ljude«!

HRVATI: KADA!?

Stara udbaška cinična izrjeka: Udba je naša sudba, ovih dana je izašla na vidjelo i pokazala je svu svoju nakaznost i istinitost, nakon dreke i graje koju su digli komunisti, svi odreda jugofili i renegati Hrvatske, koji su se, inače dobro uhljebljeni i premreženi u svim najvažnijim ćelijama društva i vlasti, našli «prozvani i pogođeni» razgovorom za Večernji list bivšeg djelatnika HRT-a Marčinka. Jedan posve bezazleni i bezvezni razgovor, bez ijednog imena i, zbog toga, posve besmislen. Možda čak i sâm Marčinko je to sve izazvao u dogovoru s NJIMA, jer se tako najbolje gubi trag.

Genijalni talijanski pisac Giuseppe Tomasi di Lampedusa, u svojem romanu Il Gattopardo (Gepard), napisao je rečenicu koja mi odzvanja u glavi već 16 godina. U predvečerje velikih događaja na Siciliji (1860.) mladi Tancredi kaže svojemu ujaku don Fabriziu: “Se vogliamo che tutto rimanga come e, bisogna che tutto cambi." Ako želimo da sve ostane kako je, treba sve promijeniti. Dakle, treba (naoko) sve promjeniti, a da se ne promijeni ništa. Narod je dobio (naoko, i naopaku) demokraciju, a partizanski kadar i udbaške ubojice vlast te vladaju i dalje. I sve je ostalo isto. To se vidi po tomu da je Hrvatska izgubila rat. Ponovno. Samo ovaj put antifašisti «ustaše» ne bacaju u jame, nego im sude.

Sramotno suđenje u Splitu povodom tako zvanog slučaja Lora, završilo se prošlog četvrtka sa stravičnim presudama nad nevinim ljudima. Osvetnički pohod partizanskog sudačkog kadra, stanovite Spomenke Tonković, a po nalogu visoke politike iz Zagreba, dobio je epilog u cinizmu koji se može usporediti samo s cinizmom ratnog zločinca Jakova Blaževića.

Samo za tren su se u jazbine zavukle razne letinićke, lovrićke, teršelićke, kruhonje, puhovska oba, lončarice i slične zvijeri, site i zadovoljne krvavim obrokom ližu šape. Ali ne će dugo mirovati, novi slučajevi će osvanuti.

A Hrvati šute! Jesu li prestrašeni, jesu li kukavelji, ima li ih uopće, imaju li identitet i nacionalnu svijest? Ne znam, to su brojna pitanja na koja nema odgovora. Ima li koga da vikne: Dosta bando četokomunistička!

Neku večer utovljeni jugokomunist i račanov milicajac, cinični i bezobrazni Lučin, na nekakvoj Novoj televiziji govori o koncertu Tompson-Bulić-Škoro u Zagrebu i spominje ustaška obilježja. Niti riječi da to podkrijepi i kaže što su ta ustaška obilježja?

I pitam se ja Hrvati: KADA? Emataj? Emataj?

Tko se boji mrtvih ustaša

Ustaša ima posvuda. U jamama. U škrapama. U šumama.

Neki su u dimu napuštenih tvorničkih dimnjaka.

Neki već desetljeća bez traga, bezimeni, neobilježeni, nepokopani.

Ustaša ima svakakvih.

Ustaše novorođenčad. Ustaše starci.

Ustaše od pet, deset i petnaest godina.

Ustaše rođeni deset, dvadeset, trideset godina

Poslije ustaša.

Tko se mrtvih boji još? Da ima milijarda ustaša,

takvih kakvi su, mrtvi, ne mogu ni vlati trave prelomiti.

Tko se još boji mrtvih ustaša?

Akademici se boje. Neki voštani. Neki mramorni.

Svi redom ozbiljni.

Ustaše ih svakodnevce progone. Voštani, mramorni, ozbiljni,

akademici vide ih posvuda, nebrojene.

Kao pijanci bijele miševe. Guštere. Kao guje ispod kreveta.

U snu im ne mogu pomoći sve nauke.

Na javi ni boca crvenog, odležalog komunizma.

Akademici, mrtve su ustaše i da ih je milijarda.

Čemu se vama mrtvih bojati?

Tko zna zašto se netko nekoga boji.

I kad je mrtav.

Pedeset godina mrtve ustaše. Pedeset godina živi svjedoci.

Svaki dan u glavama. Da čovjek poludi.

Grijehe ne oprašta vrijeme. Ni akademija.

Netko sasvim drugi, tko priča,

tko kaže:

smrt će ipak morati

oprati prljave ruke mnogima.

Ivo Miro Jović o ustavnim promjenama:

Srbi i Bošnjaci nastavljaju dijeliti BiH

MOSTAR Član BiH Predsjedništva Ivo Miro Jović bit će posljednji hrvatski predstavnik u sadašnjoj instituciji kolektivnog šefa države prihvate li se ustavne preinake u Parlamentu BiH. Jović je u intervjuu Večernjem listu izrazio protivljenje njezinom ukidanju i uvođenju instituta predsjednika i dvojice dopredsjednika, tvrdeći da se kroz Predsjedništvo štite interesi triju konstitutivnih naroda.

VL: Što s preporukom Venecijanskog povjerenstva?!

VL: Imali smo već jednu preporuku!

VL: Jeste li zadovoljni rezultatom dosadašnjih razgovora o ustavnim preinakama i mogu li biti temelj za novu fazu?

VL: Kao?

VL: Što u protivnom?

VL: Znači li to da Hrvati neće neizravno ratificirati daytonski Ustav kroz sadašnje amandmane?

VL: Je li Dayton prijelazno rješenje?

VL: Što s bosanskohercegovačkom formulom 2/3?

VL: Znači li novi Ustav crtanje novih unutarnjih granica?

VL: Nietzcheovski pristup?!

VL: Što za vas praktično znači jednakopravnost?

VL: A bošnjačko-srpska nagodba koja se očitovala i u ovome sporazumu?

VL: Ali postoje optužbe da je Tuđman dijelio BiH s Miloševićem?!

VL: Kako komentirate najave ukidanja dvojnog državljanstva?

VL: Mislite li da bi moglo doći do promjena s obzirom na najavu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Europskom konvencijom?

Hrvatska je mogla u Haagu tužiti BiH!

VL: Postoji li opasnost da RH doživi sudbinu SiCG koju je tužila BiH?

VL: A obrnuto?

Rašković planirao marš na Zagreb

Sada, s relativne povijesne distance, intelektualni krugovi u Beogradu, svodeći katastrofalnu ratnu bilancu Srba u proteklom ratu, analiziraju i propast eksperimenta koji je 1990. započeo tadašnji lider Srba u Hrvatskoj, šibenski psihijatar dr. Jovan Rašković.

Upravo je takav i tekst o Raškovićevu "testamentu" beogradskog novinara Dragana Tanasića, člana elitnog srbijanskog intelektualnog kruga koji i dalje žali što su prebrzo izgubili nadzor nad Slobodanom Miloševićem. Raškovićev "testament" zapravo je poruka srpske elite svojim izbjeglim sunarodnjacima o sada prihvatljivom modelu za njih autonomiji u sklopu RH.

Tanasić svjedoči kako je J. Raškovića upoznao, po preporuci Dobrice Ćosića, 1985., u njegovoj kući u Primoštenu, a potvrđuje da su tu Raškovića godinama pohodili najugledniji srbijanski akademici i smišljali rješenja o političkoj autonomiji Srba u Hrvatskoj.

"Jova je uporno molio Miloševića", piše Tanasić, "da se zaustavi raspirivanje napetosti ne samo u Krajini nego i u cijeloj Hrvatskoj... Naglasio je da je Hrvatska država i Srba i da bi se oni trebali izboriti za ista prava, a svako drugo, pogotovu nasilno rješenje bilo bi na štetu Srba".

Navodi se kako je Rašković planirao i "jedan gandijevski marš Krajišnika prema Zagrebu". Rašković je tada počeo ozbiljnije pobolijevati, posebno nakon što ga je Milošević pozvao da iz hotela "Moskva" hitno dođe k njemu. Milošević je vikom i pogrdama napao Raškovića i rekao da "nikakav gandijevski marš ne dolazi u obzir, jer svjetski moćnici razumiju jedino jezik sile".

"Ja sam humanist, a ne terorist... Molim vas da me pustite da se što dalje od vas udaljim", bio je odgovor Raškovića Miloševiću. "Dragane, zapamti, on je potpuno sumanut, vidjet ćeš, samo za jednu noć on će nas, sve Srbe, i u Hrvatskoj i Bosni izdati i ostaviti na cjedilu. Bit će to kristalna noć. On će mene uskoro smaknuti", rekao je tada Rašković autoru.

Nakon te svađe, Rašković je otputovao u SAD po novac emigranata za RTV u Kninu, a dan poslije Milan Babić je osnovao SDS Krajine. Uslijedio je i navodni atentat na Miroslava Mlinara, esdeesovca iz Benkovca, koji je napadnut britvom. Nakon povratka iz SAD-a Rašković je odmah posjetio svojeg mlađeg prijatelja i štićenika i pregledao ga. Profesor je ubrzo vidio da su posjekline na Mlinaru izvedene stručno.

"Ubijen je milicioner Stojan Galamonja. S velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da su to učinile paramilitarne jedinice RH." Dragan Tanasić piše kako je, nakon svojeg političkog uništenja, Rašković bio materijalno i psihički razoren, da je kopnio iz dana u dan, a cjelokupna imovina u RH bila mu je opljačkana i uništena u roku od nekoliko mjeseci.

U govoru pred iseljenim Srbima u Kanadi, potkraj 1990., Rašković je tražio srpsku autonomija u RH kao "prijelazni oblik, a Srbi će odlučiti u kojoj će državi živjeti." Tada Rašković zamišlja buduću Krajinu teritorij koji bi nastao spajanjem Srba iz Hrvatske i BiH. "Bit će to država od 3,1 milijun ljudi, dva puta veća od Makedonije i jedan i pol puta veća od Slovenije... Vi iz emigracije možete nam pomoći jer dobro znate kako se treba tući s ustašama."

IZREČENE SRAMOTNE I SKANDALOZNE PRESUDE U SPLITU

Upravo 2. ožujka 2006. g. u Splitu je Raspravno vijeće Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Spomenke Tonković nepravomoćno osudilo 8 veoma zaslužnih i više puta odlikovanih hrvatskih branitelja, ukupno na 53 godine robije. Ta skandalozna i sramotna odluka donesena je dirigirano na montiranom ponovljenom procesu, nakon što su u prethodnom objektivnom postupku pod vodstvom suca Slavka Lozine svi optuženi branitelji bili oslobođeni optužbi za navodne zločine nad "civilima" u vojnom zatvoru "Lora" l992. g. Tu presudu je očito pod pritiskom moćnika poništio Vrhovni sud Republike Hrvatske i zatražio ponovni postupak.

Znači, ono što se nikada i nigdje, u povijesti naroda i država, kao ni u povijesti pravosuđa nije dogodilo, uz najveću žalost svih poštenih i nomalnih ljudi događa se u Republici Hrvatskoj u 21. stoljeću.

U isto vrijeme Hrvatsku se prisiljava da odustane od procesuiranja Srba koji su evidentno počinili strašne zločine nad Hrvatima i hrvatskom zemljom. Kako to da ni jedna pravosudna institucija ili udruga, kao ni državna institucija, ne reagira na takvo očigledno ponižavanje hrvatskoga sudstva i pravne struke? Zar zbog takvih nepravdi ne bi trebala reagirati i Komisija "Iustitia et pax" HBK i zar ne bi sa tim sudskim nepravdama trebalo upoznati sve europske i svjetske Komisije "Iustitia et pax" ("Pravda i mir") kao i međunarodne institucije i diplomatska predstavništva?

11O obljetnica smrti uzor Hrvata, Oca Domovine, dr. Ante Starčevića

Sjetimo se da je vrhovno načelo našeg Oca Domovine bilo, da se hrvatski narod mora pouzdati samo u Boga, u svoja prava i svoje snage, i odatle je stvorio geslo: Bog i Hrvati!

"Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a to je grob sve naše domovine, zakunimo se, da ćemo dostojno osvetiti oce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo".

Bog i Hrvati!

Hrvatska Hrvatom!

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

Dr. Ante Starčević