|
Uskrs (Vazam)
S Kristom svima nama
Uskrs svanu
Uskrs je najveći, najstariji i najvažniji blagdan-svetkovina, sunce
svih blagdana, temelj i sigurnost naše vjere, ispunjenje svih naših
nada, dovršenje našega spasenja, potpuna pobjeda života nad smrću,
dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom, svjetla nad
tamom i zlom grijeha, radosti nad tugom i uskrsnuća nad grobom.
Kristovo uskrsnuće je najveće čudo otkad postoji ova zemlja.
Najveći događaj u povijesti ljudskoga roda. Svoje uskrsnuće je Isus
toliko puta proricao, da bi dokazao svoje božansko poslanje. Uskrsnuće
je temelj našega vjerovanja, ono na čemu počiva naša vjera. Uskrs je
blagdan pobjede i života, radosti i mira.
Uskrs nam pomaže shvatiti da smo nešto više nego samo obični
ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe,
patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao.
I neizmjernu vrijednost...
Što se zapravo dogodilo s Isusom? - Iako je Isus Krist došao
od Oca
nebeskoga tiho i skromno (u štalici) kao svjetlo (u noći) da kao
mirotvorac na zemlji posije sjeme Kraljevstva ljubavi i pravednosti,
iako je „prošao svijetom čineći samo dobro“, ipak su ga ljudi odbacili
i razapeli na križ gdje je izdahnuo. Grob ga nije mogao zadržati. On je
slavno uskrsnuo! Svojim uskrsnućem Isus je sebe dokazao, a nama je
pokazao put u život: bez straha i sumnji možemo za njim, možemo živjeti
s njim. On nam je pokazao kako bi trebali živjeti ovo milosno vrijeme i
pretvarati svaki trenutak života u trenutak spasenja za sebe i svoju
voljenu braću i sestre.
Svojim uskrsnućem Isus je dokazao i
pokazao:
• da je pravi Bog i pravi čovjek;
• da je Njegova nauka istinita, sve što je
rekao to se i dogodilo;
• da ćemo jednom i mi uskrsnuti
Da dokaže svoje božanstvo Krist namjerno nije odgađao svoje
uskrsnuće do konca svijeta. Ali i da vjerujemo, da je on pravi čovjek i
da je doista umro, nije odmah uskrsnuo od mrtvih, nego tek nakon tri
dana. Tako je svojim uskrsnućem temeljito dokazao svoje božanstvo i
svoje čovječanstvo. Krist je uskrsnuo sam svojom vlastitom moći, a to
je protiv svih prirodnih zakona. Još nikome nije pošlo za rukom dati se
isbičevati, trnjem okruniti, čavlima prikovati na križ, dati si
probosti srce, istočiti svu krv do posljednje kapi, tri dana ležati u
dobro zapečaćenom grobu, koji čuva straža i onda uskrsnuti. To je samo
moguće svemogućnosti Božjoj.
Da je Isus uskrsnuo, svjedok je prazni grob. Svjedoci su anđeli s
neba; svjedoci su one žene sa zemlje, svjedoci su i preplašeni vojnici
koji su na zemlju popadali od svjetlosti slave njegove. Svjedoci su
njegovi učenici koji su svojim rukama opipali rane na uskrslom tijelu.
Mogli su se uvjeriti da Uskrsli nije nikakva sablast, utvara, nikakav
produkt njihove mašte... Svjedoci i sami Židovi koji u svom strahu nisu
znali ništa drugo do ponavljati da su ga ukrali učenici...
Sjetimo se kako apostol Toma nije htio vjerovali da je Krist uskrsnuo.
Apostoli su ga uvjeravali, ali badava je bilo. On nije htio vjerovati
dok ne opipa Isusove rane. Isus mu je upravio one velike riječi:
ustvari ne samo njemu nego čitavom budućem čovječanstvu: - Blago onima
koji ne vidješe, a povjerovaše!" Mi nismo vidjeli uskrsnuloga, ali
blago nama ako čvrsto vjerujemo u njegovo i svoje uskrsnuće. Neka naša
vjera iz dana u dan raste i neka se naš život odvija u znaku uskrsloga.
Krist je uskrsnuo i mi ćemo jednom
uskrsnuti!
Njegovo
uskrsnuće je zapravo početak općega uskrsnuća svih ljudi. Mogli bi
reći, on je uskrsnuo radi nas. On ne uskrsava jedini nego prvi. Iza
njega slijedimo mi. Njegovo uskrsnuće je temelj, početak i korijen
našega uskrsnuća. U njemu je vidno zajamčeno ono što će se dogoditi sa
svim ljudima. Tim je naša nada u život vječno osnovana i potvrđena.
Uskrsnuće Isusovo je garancija naše veličine, naše sreće i naše slave i
našeg uskrsnuća! Zato se isplati u Krista vjerovati, s Njim i za Njega
živjeti i tako svoju vječnu sreću osigurati.
Uskrs bismo trebali proslaviti dvovidno. Prvo bismo morali ući
u
iskustvo Uskrsa, odnosno vjerom u sebi proživjeti susret s Isusom, u
vjeri prepoznati Uskrsnuloga kao onoga istog o kojemu izvješćuju
evanđelja, zatim moramo navijestiti i uključiti se u prom-jenu koja se
je s Isusovim uskrsnućem dogodila i otajstveno počela događati kao
povijesni proces. Izlazak iz grješne povijesti, povijesti grijeha u
povijest spasenja dolazi u prvi plan.
Postavlja se pitanje kako doživjeti osobni susret s Isusom i ući u
duhovno iskustvo druženja s Uskrsnulim?
Sjetimo se učenika na putu u Emaus, koji su Isusa sreli na
putu kao
stranca, kojega nisu odmah prepoznali, ali im je „gorjelo srce“ kad im
je tumačio Pisma, kad ih je upozoravao na povijesne trenutke u kojima
je Bog naznačivao put izlaska iz zarobljenosti grijehom. Gorko je
njihovo srce, osjećali su – tu je nešto novo, da je tu nešto silno!
Isus je uzeo kruh kao na posljednjoj večeri i dao im onom istom
gestom i onim istim riječima kao uoči svoje muke i smrti. Tada im je
bljesnulo značenje njegove smrti i uskrsnuća za ovo novo što se počelo
događati. Darovao im je sebe, sjedinio se s njima i tada su prepoznali
da je to On - Gospodin! Više ga nisu trebali vidjeti tjelesnim očima,
duhovno je bio s njima. Vidjeli su ga jedan u drugom. O kako je to
divno, milost Božja…
Zatim su ustali i puni radosti i krenuli da svima svojima
podare to
isto, da ih učine dionicima svoga svetog doživljaja zajedništva s
Kristom. Isus je sada za njih doista Krist - jučer, onaj u Pismima,
sada doživljavan u lomljenju kruha i uvijek onaj s kojim su odsad na
putu prema Ocu u vječnost! Vratili su se u Jeruzaelm, ispripovijedali
što su doživjeli: vidjeli smo ga, to i to nam je govorio, to i to je
učinio. On je živ, s nama je!
Danas i ovdje
Zaustavimo se sada
na onome što je sada iz duge Isusove povijesti osobito značajno za nas
i buduće generacije. Iza nas je dug proces ulaženja u uskrsno iskustvo,
koje se ne dovršuje ni u jednoj generaciji, koje seže do konačne pojave
Isusa u Božjoj slavi kao dovršitelja spasenja. Vrhunac toga iskustva
bit će kad i sami uskrsnemo i kad se nađemo s Isusom licem u lice.
Iščekujmo radosno taj sretan trenutak! Sada je ovdje naš izlazak iz
grješne povijesti, iz grješnoga stanja u ono milosno stanje. Plod
susreta apostola s uskrsnulim Kristom bilo je njihovo neustrašivo
svjedočenje za Krista, njihovo naviještanje Evanđelja, njihovo širenje
Božjeg kraljevstva. Neka to bude plod i našega susreta s uskrslim
Kristom u misnom slavlju, da i druge ljude, s kojima se susrećemo
učinimo dionicima uskrsne radosti.
Uskrsli nas Krist poziva da povjerujemo u njegovo uskrsnuće:
da
odlučno i spremno kažemo: "Tvoj život, Kriste, bit će moj život!" Ne
zaboravimo nikada, kako nas Isus poziva da ga nasljedujemo, da naš
život bude vjerna slika njegova života, da na njegovu nauku i na
njegovu primjeru formiramo svoje misli, svoje nazore, svoje osjećaje,
svoje nade.
Uskrsnuli i danas prolazi ovim svijetom i želi uskrsnuti u svakome od
nas.
Pozvani smo uvijek buditi u sebi svijest da smo iz smrti
preneseni u
život. Otkupljeni smo i spašeni! S Kristom smo uskrsli na novi život.
Pozvani smo živjeti tako visoko uzdignuće, svjesni svoga kršćanskog
poziva i izabranja. Probudimo se iz mrtvila i proslavimo Boga u svome
tijelu, porastimo u bratskoj ljubavi! Učvrstimo se u vjeri i onda će
nas uskrsno svjetlo obasjati i uskrsna radost ispunit će naše srce.
Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali
istinski! Uskrsli je među nama, u nama i s nama! On je naš mir i sreća,
uskrsna radost i vječni spas! Radujmo se unatoč tome što nas salijeću
patnje i nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni
smisao, jer se samo "po muci i križu" ide sigurno ususret slavi
uskrsnuća.
Ne zaboravimo nikada kako nam Uskrs poručuje: mislite jedni na
druge, darivajte se jedni drugima, volite jedni druge kao što je Krist
vas ljubio. Radije svoj život pretvarajmo u darivanje…
Okrenimo povijest. Izađimo iz povijesti grijeha, evo nam otvorene
povijesti spasenja u Sinu Božjemu! Bog je poslao Sina, evo ga ide pred
nama. Uskrsnuli. U našem je tijelu. Umro je za nas i uskrsnuo je za
nas. Time je otvorio vrata u novi život. Želi nas uvesti u punu Istinu
i puni Život! Zato svi pohrlimo k njemu! Evo ga, lomi kruh za nas, lomi
kruh svima. Uzimajmo rado taj kruh i nahranimo se ljubavlju što je on
donosi od Oca božanski Spasitelj. To će tada biti nov svijet, nov život
i radost bez kraja. Postavši dionici Isusova uskrsnuća, sastajmo se i
lomimo međusobno kruh na njegov spomen, kako nam je naredio, hranimo se
njegovim tijelom i krvlju, njim samim, da Duhom njegovim ispunjeni
navijestimo u ovom našem vremenu svojoj braći i sestrama novi život.
Pokažimo im to zorno svojim načinom života. Potaknimo izlazak
iz
grijeha svijeta, iz grješnih stanja, pročistimo svoje povijesno
pamćenje, nemojmo biti jedni protiv drugih, nego se već jednom u liku
Krista, Spasitelja svih ljudi složimo i postanimo graditelji novoga
pravednijeg života i svijeta. Uskrs nas na to poziva.
Vjerovati u Uskrsnuloga znači davati svijetu svjedočanstvo o
ljubavi i životu koji se preobražava. To se ne može činiti samo
riječima već poglavito zalaganjem i radom. Zalaganjem na svemu onome
što ovaj život čini pravednijim, ljudskijim i sretnijim. Borba protiv
nepravde, mržnje, grijeha i svakoga zla – znak je vjere u Uskrsnuloga i
predanja samomu Bogu.
Oliver Clement, suvremeni pisac, bivši socijalist i ateist,
obratio
se na kršćanstvo u 27. godini, napisa ove retke: "U Isusu Kristu, evo
što možemo reći ljudima: smrt je pobijeđena, Krist je uskrsnuo: moj
brate ti živiš – zauvijek!"
Da, Krist je uskrsnuo – mi živimo zauvijek! Blago nama! Blago svima
koji vjeruju i nadaju se životu vječnom i blaženom!
Sv. Grgur Nazijanski napisa: "Jučer sam s Kristom bio razapet,
danas
sam s njim oživljen. Jučer sam s njim bio pokopan, danas se s njim
vraćam u život."
Neka Kristova pobjeda tako prosvjetljuje naša srca da oslobođeni
tmine živimo novim životom i taj život darujemo svima s kojima se
susrećemo. "Zaista je Gospodin uskrsnuo!" – Aleluja! Radujmo se i
zahvaljujmo Bogu na tome! Sretan i blagoslovljen Uskrs svima! (rastimougospodinu.com)
fra Petar Ljubičić
JA SAM S VAMA
Pruži ruku, s križa ću te skinut,
O zašto mi žarku želju kratiš?
Htjela bih te u zagrljaj svinut,
Siđi dolje, za koga se patiš?
Čemu tijelo bičem izranjeno,
Krvlju svetom okupan si cijeli.
Zar Kralj Isus, janje bezazleno,
K'o razbojnik da se s dušom dijeli?
''Ostavi me,'' glas se nježan čuo,
''Muku gorku podnijet ću do kraja.
Bez mog križa stvor bi istrunuo,
Nikad ne bi ugledao raja.
Nisam doš'o na svijet uživati
Kraljevstvo se ne mjeri po kruni.
Voljom Boga začela me Mati
Riječ proroka neka se ispuni:
Rodit će se dijete sred Betlema
Na drvo će prikovano biti,
Ruke, noge pribite posvema -
Kosti će mu ljudi prebrojiti.
Nek se vrši volja Oca moga
Ljubav njeg'va dublja je od mora.
Žrtvovao Sina jedinoga
Zarad grijeha okorjelog stvora.
U nedjelju, a u zoru ranu
U oblaku što k'o sunce blista,
Ugledat ćeš slavom ovjenčanu
Krasnu sliku - uskrsloga Krista.
Klikni snažno, čovječanstvo budi,
Nek odjekne sretni aleluja!
Krist uskrsnu, tako će i ljudi,
Patnja gorka bude i prohuja.
U spom moje teške Kalvarije
Nek se muka u srcu ponavlja.
Tijelo i Krv kad se jede, pije,
Nek vas sjeća uskrsnoga slavlja.''
Kriste, brate, spasu čovječanstva,
Blago onom koj' te kraljem zove.
Tajno vjere ljudstva i božanstva,
Vođa si nam u vječne vjekove.
Sretan Uskrs Kroacijo draga,
Nek trobojka vije nadaleko.
Ne boj mi se Lucifera vraga,
- Ja sam s vama – Spasitelj je rek'o.
Marija Dubravac Brisbane
|
|
