Poslije podizanja hrvatske zastave na Marjanu desetog travnja 1947. godine došlo je do uhićenja, procesa i osude na dugogodišnje robijanje hrvatske domoljubne grupe Splićanki i Splićana koji su hrabro svjedočili da Hrvatska nije pokorena dok su oni živi.

Mravinska obitelj Nikole Tente i Darinke rođ. Čulić doseljava se u Split, na Gripe sredinom dvadesetih godina. Pored Frane, imali su još sinove Maksimilijana i teško bolesnog Ivicu, te kćeri Rosicu, Meri i Dubravku.

Odlazi u Zagreb, a potom u Stockerau gdje završava časničku školu. Vraća se u Hrvatsku, a u svibnju 1945. godine povlači se s hrvatskom vojskom prema Austriji.

Godinu ranije, u Zagrebu mu se pridružio mlađi brat Frane, kao šesnaestogodišnjak, te se krajem rata također povlači prema Bleiburgu. Vraća se u koloni preko Zagreba i Bjelovara, odakle stiže kući u Split, gdje ga uhićuje OZNA, no 1946. godine ga puštaju, pa on nastavlja školovanje u Klasičnoj gimnaziji.

Grupu hrvatski nastrojenih "ilegalaca" činili su Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinka (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), Tomislav Karaman (21), bogoslov, kasniji svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije, Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19).

To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava.

Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu izrekao je presudu već 27. svibnja. Pored vješanja zastave na teret im se stavljalo organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa "Doli Tito" i "Živija HOP", dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabava sanitetskog materijala za odmetničke bande (za to je bio optužen Pensa, student medicine), vrbovanje članova u HOP, pokušaj Jakova Kirigina da se prebaci u odmetničke bande...

"Budnost naših organa uprave i svijest narodnih masa koje čvrsto stoje uz svoju narodnu vlast, nije dozvolila da se ova djelatnost širi i poprimi šire razmjere. Odmah nakon prvih njihovih protunarodnih akcija, kao što su vješanje ustaške zastave na Marjanu na dan uspostave tzv. NDH, deranje slike Ive Lole Ribara, sastavljanja letka potunarodnog sadržaja, ispisivanja neprijateljskih parola i sl. bili su pohvatani, te predani sudu da odgovaraju za svoj protunarodni izdajnički rad. Masa naroda koja je na raspravi s ogorčenjem pratila tok iskaza optuženih, u kojima su iznosili svoja nedjela, oštro je osudila izdajstvo ovih ostataka fašizma".

Vraća se u lepoglavski zatvor kojim je tada upravljao zloglasni Josip Špiranec, major KNOJ-a, a čiji je izravni nadređeni u to vrijeme bio Josip Manolić, načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u SUP-u NRH.

Dr. Augustin Franić iz Dubrovnika, koji je i sam kao mladić odležavao kaznu kao "politički" u tom zatvoru, objavio je prije nekoliko godina dokumentaciju KPD Lepoglava; u knjizi je poimence naveo 205 osoba, redom političkih zatvorenika, koje su stražari u Lepoglavi ubili, a poimence i 223 osobe koje su umrle u kaznionici, od bolesti i rana, te iznio podatak o 12,5 tisuća političkih zatvorenika od 1945. do 1990. samo u tom kazamatu.

Marija Dubravac, Brisbane

Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946.-1947.):

Nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente

Piše: Blanka Matković

UK, Coventry CV4 7AL

University of Warwick

Kolone su napadnute i presječene u više navrata zbog čega je broj onih koji su se uspjeli domoći južne Austrije bio relativno malen u odnosu na brojne Hrvate koji su ostali u pozadini. Veće skupine zarobljene su na samoj austrijskoj granici te zatim vraćene prema Hrvatskoj gdje su zarobljenici razmješteni u logore.

Nakon pada Splita 26. listopada 1944. Tente odlazi u Zagreb, odnosno Ivanić Grad, kod sestre Kazimire koja je bila časna sestra. "Tu sam stao sve do pada Ivanić Grada, kada sam se par dana prije sa još nekim ustašama povukao u Zagreb. Tu sam našao Višić Milivoja, Vidošević Dragu, Ozretić Zdenka i Vodanović Niku, koji su bili na nekom jurišničkom tečaju, te sam se sa njima povlačio. Povlačio sam se sve do Bleiburga, gdje sam bio sa ovim ostalim mojim prijateljima zarobljen", zabilježeno je u Tentinu iskazu od 5. kolovoza 1946.3

Na Križnom putu stradao je njegov brat Maksimilijan, rođen 24. rujna 1925. u Omišu, koji je od 12. siječnja 1944. bio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga.5

U drugom novinskom tekstu navedeno je da je Maksimilijan Tente strijeljan kod Šentvida.7 U dosjeu UDB-e o Maksimilijanu Tenti ostale su sačuvane svega dvije stranice s osobnim podacima Stožera Ustaške vojnice preko kojih je stavljen Udbin pečat "LICE UMRLO" s nadnevkom "1945." što implicira da su jugoslavenske vlasti znale da je Maksimilijan Tente mrtav, odnosno da se ne nalazi u iseljeništvu.

U Tentinu dosjeu nije sačuvano više podataka o njegovu boravku u logoru Bjelovar niti kada je točno odande pušten kući. Po bilješci na prvoj stranici omota Tentina dosjea, koji je bio registriran pod rednim brojem 385/46., u dosjeu se nalazilo 40 stranica.

Svega mjesec i po dana po zauzimanju grada, u političko-obavještajnom izvješću za grad Split Opunomoćstva OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda) za splitsko područje od 13. prosinca 1944. ostao je zabilježen čitav niz problema s kojima se stanovništvo suočavalo, uključujući nepotizam, korupciju, financijske malverzacije, ratno profiterstvo, birokratizam, karijerizam te općenito nezadovoljstvo naroda načinom biranja predstavnika lokalnih vlasti.

Za primjer navodim slučaj iz V. brigade koji se je dogodio u Splitu. Zadatak je bio konspirativno izvršiti streljanje jednog špijuna. Zadatak je izvršen na taj način da su tri borca Narodne Odbrane sa šmajserima na gotovs proveli dotičnoga oko šest sati uveče, dakle po čistom danu, do sred Splita. 'Konspirativno' su ga streljali tako da su potrošili dva šanžera šmajserske municije, jer je dotični nakon dobivenih nekoliko metaka u stomak i prsa pao u jamu i vikao 'samo sam ranjen'. Zastavnik koji je imao za dužnost organizirati i izvršiti taj zadatak raportirao je štabu brigade 'zadatak je izvršen'.

O likvidacijama splitskih logoraša i drugih zarobljenika na dalmatinskom području svjedoči i sačuvano izvješće Drage Desputa, člana Sudskoga odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske upućeno Centralnom komitetu KPH 17. siječnja 1945.

S obzirom na činjenicu da do ovoga trenutka nisu provedena sustavna istraživanja partizanskih zločina i represije u Splitu i okolici, nemoguće je reći o kolikoj ukupnoj brojci uhićenih i likvidiranih bi se moglo raditi. Iz istoga razdoblja sačuvano je iz izvješće OZN-e pri Komandi područja srednje Dalmacije u kojemu se spominju i različiti oblici "reakcije".10

Tako se u izvješću OZN-e za grad Split od 17. travnja 1945. ističe da je "centralno pitanje oko kojega bi trebalo da se skoncentriše naš rad jeste pitanje proučavanja protunarodnih organizacija, a u pomanjkanju baš takovog karaktera izvještaja, ostaje jedino da se kaže da u gradu postoji težnja pojedinih grupa četničkih, ustaških, mačekovih, anglofilskih i klerofašističkih za sticanje moći snalaženja, kako bi u odgovarajućim povoljnim momentima i uslovima bili u stanju da povedu organizovano, pa i odvojeno, borbu protiv politike JNOF-e" (Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta), ali i to da "djelovanje neprijatelja, koje je u većini slučajeva spontano, postizava rezultate kao da je organizovano i što je glavno ostaje po strani i neupoznato od onih lica, koja bi i po dužnosti i svojoj sposobnosti bila u stanju da ih objasne, odnosno isprave".11

U tom kontekstu spominje se bacanje letaka 10. travnja 1945. zbog čega su uhićeni Branko Milić, Vjekoslav Hatze i fra Bono Mirošević, redovnik iz samostana Poljud. Tijekom istrage ustanovljeno je da su se "ustaški omladinci Branko Milić i Hatze Vjekoslav sastali i odlučili da se sjete poglavnika i NDH i da vide komunisti kako u Splitu ima još ustaša i to na način da bace letke i ispišu parole prigodom trogodišnjice12 osnivanja NDH".

Slično je zabilježeno i u drugom izvješću OZN-e za travanj 1945. u kojemu se navodi da na prostoru kotara Solin-Split "ustaških i četničkih elemenata ima u svim selima, grupišu se i ubacuju razne parole" te da su "najaktivniji, iako neobično oprezni popovi, koji na pametan način djeluju na narod". Za područje sinjskoga kotara u istom dokumentu se navodi da je primjećeno "ali u dosta maloj mjeri ipak djelovanje i grupisanje reakcionarnih elemenata, ustaški nastrojenih, uglavnom povezanih sa klerom.

Nad istima je postavljena jaka kontrola, te nisu u stanju da poduzmu bilo kakovu akcijicu. Osjetili su prisustvo novoformiranog opunomočstva OZNE te su postale opreznije. Svećenstvo na ovom kotaru je neobično oprezno i prestrašeno našim nastupom prema njima, likvidacijom najopasnijih, postali su plašivi."14

Najjači ljudi koji se danas u našim selima nalaze to su stari istaknuti političari, reakcijoneri ili svečenici, koji svakim danom sve aktivnije rade po jedinstvenom planu. Popovi sa svojim radom nastoje što više privezati mase uz vjeru i crkvu, kako bi na taj način što više razjedinili narod i omladinu stvarajuči razna društva i organizacije /što će te vidjeti iz izvještaja/. Gledajući što aktivnije rad popova možemo reći da nam oni danas na našem sektoru prestavljaju najveću opasnost."15

Ovakav rad klera je najjači u Sinju, gdje se još nije uspjelo prodrijeti, zatim u Trogiru, nekim selima kotara Splita i Brača", istaknuto je u tom izvješću.16

Osobito se u tome ističe franjevački samostan u Sinju, koji je često posjećivan kradomice od članova porodica bandita-križara."17

Iako je Tente u hrvatskoj javnosti poznatiji po uhićenju i presudi iz proljeća 1947., nakon čega je služio zatvorsku kaznu u Kazneno-popravnom domu u Lepoglavi gdje je i umro, u njegovu dosjeu više podataka je sačuvano o njegovu uhićenju prethodne godine. Tente je prvi put uhićen u noći s 19. na 20. srpnja 1946. kada je u njegovu domu izvršen pretres.

Kada su spomenuti ukućani bili upozoreni da će organi javne sigurnosti upotrebiti vatreno oružje kod otvaranja stana, stan se je poslije desetak minuta otvorio. Napominjem da je otac uhapšenog Tente Frane, Tente Nikola dok je od organa UDB-e bio pozivan da otvori vrata odgovarao da ih po noći neće nikome otvarati premda je stalno bilo naglašavano da su otrag vrata organi javne sigurnosti.

Zapisnik su potpisali Nikola Tente, svjedok prezimenom Kraus21 i zaposlenik UDB-e čije je potpis nečitak.22 Ispod ovih potpisa naknadno je dodana zabilješka u kojoj se navodi da su iz stana oduzete ukupno 24 knjižice uglavnom "ustaškog karaktera", što je u suprotnosti s prethodnom konstatacijom da "u stanu nije pronađen nikakovi kompromitirajući, protunarodni materijal", a ispod te zabilješke potpisani su samo zaposlenik UDB-e i Nikola Tente, dakle bez prisustva svjedoka.

No, u zapisniku s Tentina saslušanja tri dana kasnije na pitanje o "protunarodnom radu" i letcima, Tente odgovara ponešto drugačije: "Pred nekih tri-četiri mjeseca ja sam po gradu razbacao oko 100 komada letaka ('Svi u križare'). Sa nijednim drugim pisanjem ni bacanjem letaka ja nikakove veze nisam imao. Vidio sam letak 'Hrvatski narode', kojeg mi je Dadić dao. Tačnije, Dadić mi je dao više komada tih letaka, koje sam ja poslije uništio."24

Naime, treći, a ujedno i posljedni Tentin iskaz iz 1946., datira od 5. kolovoza te godine. Riječ je o najdužem i najdetaljnijem iskazu u kojemu se otkrivaju brojni podaci. Tente navodi da je u školskoj godini 1945./1946. krenuo u 5.a razred Klasične gimnazije gdje je susreo poznanike Milivoja Višića, Mladena Vukšića i druge te se sprijateljio s ostalim đacima.

Mislim da tu treba potražiti prve momente koji su pokrenuli cijeli daljnji, kako moj, tako i mojih prijatelja protunarodni rad", navodi Tente u ovom iskazu.25

"Ja sam se u zadnje vrijeme najviše družio sa mojim školskim prijateljima: Dadić Borisom, Jerkunica Vinkom, Paladino Đorđem, Krstulović Alfredom, Tomić Antom, Marović Petrom, Višić Milivojem, Vukšić Mladenom, Markovinom Tomislavom, Kamenjarin Zlatkom, Ružević Antom, Danijelom i još nekima. Van škole sam se zadržavao sa Matijević Vjekoslavom, Vodanović Nikom, Švabo Rudolfom i još nekima kojima se sada imena ne mogu sjetiti. To moje druženje imalo je isključivo prijateljski karakter.

Prema Tentinim navodima, ovi sastanci započeli su nakon jednoga "udarničkog rada" na Marjanu kamo je otišao cijeli razred nakon čega se ondje počela sastajati jedna manja grupa Tentinih školskih kolega čije su jezgro činili upravo Tente, Dadić, Paladino, Markovina i Jerkunica.

"Mislim da je uglavnom do toga došlo nekako spontano, što je i razumljivo uzevši u obzir da smo se svi mi osjećali protivnici narodne vlasti i nove FNRJ. Sa tim opet ne želim reći da se pojedinci u tom radu nisu isticali. Isticali su se, a glavnu riječ je tu imao Dadić Boris."27

U zapisniku od 5. kolovoza 1946. Tente navodi da je "bilo nekako koncem marta ili početkom aprila kada smo ja, Dadić i Paladino među ostalim razgovarali o tome kako bi bilo dobro započeti sa pisanjem kakovih protunarodnih letaka" iako se nije mogao sjetiti tko je točno pokrenuo to pitanje. Tente dalje ističe da mu je nekoliko dana nakon tog razgovora Dadić u školu donio omot s letcima na kojima su bile ispisane parole poput "Doli komunizam, rušioc kulture", "Doli diktatura crvenih oligarha", "Doli nepismeni razbojnik kovač Tito", "Živio antikomunistički odbor grada Splita" i s pečatom "Antikomunistički odbor Split" koji je izradio Paladino.

To potvrđuje i sljedeći dio njegova iskaza u kojemu tvrdi da je "kratko vrijeme poslije ovog prvog letka (...) kod Dadića vidio jedan letak koji je uglavnom bio ispisan sa istim parolama kao onaj prvi, ali koji je imao nešto veći format", iako taj letak nije dobio niti ga je bacao.

U Tentinu sjećanju ostao je i četvrti letak koji je pod naslovom "Hrvatski narode Dalmacije" pripremljen nakon otprilike mjesec dana stanke, a napisao ga je vjerojatno Dadić. Na Tentin nagovor Vjekoslav Matijević je pripremio i peti letak naslovljen "Hrvatski narode". "Ja sam rukopis letka dao Dadiću, da ga ovaj da Jerkunici umnožiti, ali više nisam vidio ni umnoška ni rukopisa letka. Dadić je sa spomenutim letkom pošao do Jerkunice i rekao mu da ga umnoži, ali ovaj, kada ga je pročitao je rekao da pošto je letak čisto ustaškog karaktera da ga neće umnažati", navodi Tente u svom iskazu te zaključuje da su ovih pet "protunarodnih" letaka oni s kojima je on unutar spomenute grupe bio povezan.28

Tente navodi i šesti letak. "Za godišnjicu NDH-a koja je bila 10. travnja ja sam rukom na papiru od bloka nacrtao, napisao neki letak. Letak je bio posvećen godišnjici, a sjećam se toliko da je završavao sa poklikom: Živila Hrvatska vojska.

U svom prvom iskazu Tente ističe da je poseban odnos imao s Vjekoslav Matijevićem s kojim je održavao sastanke na Turskoj kuli, kod škole i drugim mjestima. "Za imendan Pavelića Ante 12.7.1946. išao sam ja i pozvao Matijevića, da ide sa mnom i kad smo došli kod škole ja sam počeo risati tj. praviti crteže Pavelića Ante sa farbama, koje sam ranije spremnio", navodi Tente.30

U iskazu od 5. kolovoza Tente se ponovo prisjeća tog događa te kaže "kada se je približavao 13.6.1946. imendan Anti Paveliću ja sam u čast spomenutog imendana namjeravao nešto napraviti". Kao nekadašnji pripadnik Ustaške mladeži Tente je zasigurno znao da se imendan Ante Pavelića doista slavio 13. lipnja, a ne 12. srpnja, kako je to spomenuto u prvom iskazu.

Iz iste godine ostala je sačuvana i Tentina izjava Odjeljenju UDB-e za grad Split od 17. kolovoza 1946. u kojoj kaže: "Priznajem potpuno svoju krivicu o protunarodnom radu zašto bi morao biti kažnjen i izjavljujem da se kajem za sve što sam učinio. Spreman sam i obećajem da ću se popraviti i da u buduće neću nikad više raditi protiv naroda i države. U koliko bi se u buduće otkrilo da i najmanje radim protiv države spreman sam snositi najveću kaznu, a tako isto i za sva ranija počinjena djela."

U svakom slučaju, Tente je ostao pod prismotrom UDB-e o čemu svjedoči zapis iz studenoga 1946. u kojemu se ističe da je 3. studenog 1946. skoro došlo do tučnjave između Tente i Konjunžića32 koji je Tenti govorio "da je ustaša, a kao takav da je i krvnik, te da mu prema tome nema smisla živjeti u FNRJ".33

Tente je ponovno uhićen 18. svibnja 1947., a u zapisniku sa saslušanja ostalo je zabilježeno da je "već dva puta hapšen zbog protunarodnog rada i djelovanja sa strane UDB-e za grad Split".35 U tom iskazu Tente je ponovio da je negdje u ožujku 1946. po prvi put dobio omot letaka od Borisa Dadića koje je bacio na Firulama.

U prethodnom iskazu od 5. kolovoza 1946. Tente je istaknuo da je taj letak dao Dadić koji ga je odnio Jerkunici radi umnažanja, no Jerkunica je to odbio rekavši da je letak "ustaškoga karaktera". No, u iskazu od 18. svibnja 1947.

Ovakve nepodudarnosti još jednom navode na pitanje u kolikoj su mjeri Tentini iskazi bili vjerodostojni, odnosno jesu li davani pod prisilom. U sljedećem dijelu svoga iskaza od 18. svibnja 1947. Tente ponavlja detalje o svom letku od 10. travnja 1946. te akciji povodom imendana Ante Pavelića iz lipnja te godine koji odgovaraju prethodnim izjavama.

"Međutim pred svojih tri mjeseca k meni je na pijacu pristupio Ivica Bavčević i saopćio mi da ja kao ustaški omladinac moram nekoga obuhvatiti u organizaciju i stvoriti vezu van kotara, odnosno van grada Splita. Ja sam mu rekao da mi nije ugodno ponovo se miješati u takve poslove, međutim je on meni rekao da to nije nikakav rad već da je jedino važno da se budemo na okupu. Ja sam mu na to odgovorio kad je već tako da ću uspostaviti vezu van kotara. Kroz to vrijeme on se je sa mnom par puta viđao i stalno mi napominjao jesam li već uspostavio tu vezu. Našavši se u nezgodnom položaju pred njim da mu uvijek govorim jedno te isto rekao sam mu da sam uspostavio vezu u Vranjic tj. da sam u Vranjic našao jednog omladinca, međutim od svega toga nije bilo ništa jer ja u Vranjic ne poznajem nikoga osim Benzon Martina koji je lanjske godine išao sa mnom u školu."37

S obzirom na manjak dokumenata ne može se sa sigurnošću reći na koji se točno iskaz odnosi onaj za kojeg Tente navodi da ga je dao nakon četiri sata ispitivanja. Zapisnik sa saslušanja od 18. svibnja 1947., dakle istoga dana kada je Tente uhićen, jedini je sačuvani Tentin iskaz iz te godine.

Matijevića se teretilo da se s Tentom "rado" upustio u "protunarodni rad" iako je Tente svjedočio da se Matijević nećkao kad ga je Tente zamolio da mu pomogne s oslikavanjem Ante Pavelića na zgradi gimnazije. Obojicu se teretilo i za dijeljenje letka "Hrvatski narode" iako po Tentinu iskazu iz 1946. Jerkunica taj letak uopće nije htio umnožiti, a po iskazu iz 1947. Tente ga uopće nije proslijedio Dadiću na umnažanje. Kaznenu prijavu potpisao je načelnik Odjeljenja UDB-e za oblast Dalmacije major Nikola Repanić.39

Osim toga, Tente je optužen i zato jer je "dana 12.V.1946.40 u namjeri da time vrši propagandu koja je sadržavala poziv za nasilno obaranje postojećeg državnog uredjenja otisnu u dvorištu gimnazije u Splitu na zidu lik Pavelića te veliko slovo U". Matijević je oslobođen optužbe da je dana 10. travnja 1947. s Tentom dijelio letke "protunarodnog sadržaja" u dvorištu gimnazije te da je dana 13. lipnja 1946. otisnuo s Tentom lik Ante Pavelića i slovo "U".41

Matijević je osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju od osamnaest mjeseci lišenja slobode s prisilnim radom, a Tente na tri godine zatvora s prisilnim radom koju je služio u Kazneno-popravnom domu Lepoglava. Po sačuvanom dopisu KPD Lepoglava od 16. siječnja 1949. Tente je umro 8. studenog 1948. u KPD Lepoglava "od upale podrebrice i upale mozgovne opne, te tuberkuloze pluća".43 Mjesto pokopa ostaje nepoznato.

KAZNENA PRIJAVA PROTIV FRANE TENTE I VJEKOSLAVA MATIJEVIĆA PODNESENA OD STRANE UDBE ZA OBLAST DALMACIJE 19.5.1947.

JAVNI TUŽILAC OBLASTI DALMACIJE SPLIT

1. MATIJEVIĆ VJEKOSLAV IVANOV i majke Čulić Rajke, rodjen 25.II.1927. god u Splitu, djak VII. razreda gimnazije, Hrvat-katolik, stalno nastanjen u Splitu. Uhapšen dana 18 maja 1947. god. u Splitu.

Po prilici u martu 1946. god. Tente Frano dolazi na ideju da treba na neki način prkositi današnjem stanju u FNRJ i u tu svrhu donio odluku da počne sa bacanjem letaka po gradu Splitu. Tendencija mu je bila da pokaže narodnim vlastima, a specijalno UDB-i, da oni, tj. ustaše još postoje, da su živi i da će se jednog dana opet pojaviti.

Poslije ove druge uspjele akcije okr. Tente Frano vrbuje u svoju organizaciju Matijević Vjekoslava, svog rodjaka /takodjer ustašu/ koji rado prihvaća prijedlog Tente i upušta se skupa s njime u protunarodni rad. Zajednički učestvuju u prepisivanju letka "Hrvatski narode Dalmacije", a onda okr. Matijević Vjekoslav nadahnut uspjehom sam sastavlja jedan novi letak pod naslovom "Hrvatski narode", a pri sastavljanju letka pomogao se knjigom Ljube Bogdana "Hrvatska na novom putu".

Iza ove akcije Matijević se neko vrijeme nije isticao premda je dobro bio upoznat sa letkom kojeg je Tente Frano na dan 10.IV.1946. tj. na godišnjicu osnutka NDH sastavio i razbacao po dvorištu realne gimnazije, dok je okr. Tente kako je već navedeno sastavio sam spomenuti letak koji je svršavao sa "Živjela Hrvatska vojska", a bio je posvećen godišnjici NDH-e.

Dana 12.VI.1946. god. stvorivši predhodno plan sastali su se kod Srebrenih vrata u 8 sati, a onda otišli na zadatak. Te večeri otisnuli su sa klišejem na zidu realne gimnazije lik Pavelića i napravili kistom veliko slovo "U".

U prilogu zapisnička saslušanja okrivljenih. Načelnik odjeljenja major: Nikola Repanić

PRESUDA OKRUŽNOG SUDA SREDNJE DALMACIJE FRANI BETTINIJU, FRANI TENTI I DRUGIMA

U IME NARODA!

Presudio je:

1. Betini Frane Marinov i Milke Rajić, rodjen 17.I.1925. u Splitu, đak, neoženjen, Hrvat, rkt, neosuđivan, nastanjen u Splitu, u istražnom zatvoru.

3. Pensa Nikola Petrov i Marije Meštrović, rođen 26.IV.1925. u Velikom Drveniku /kotar Trogir/, Hrvat, rkt, student medicine, neoženjen, neosuđivan, nastanjen u Splitu, u istražnom zatvoru.

5. Zelinka Vlaho pok. Hermana i pok. Dobrile Pekes, rođen 17.III. 1902. u Zadru, bankovni činovnik, oženjen sa porodom, Hrvat, rkt., neosuđivan, nastanjen u Makarskoj, u istražnom zatvoru.

7. Anić Ruža "Smilja" Jurina i Magdalene Dalbasa, rođena 20.VI.1928. u Brnazima /kotar Sinj/, činovnica, neudata, Hrvatica, rkt., neosuđivana, nastanjena u Splitu, u istražnom zatvoru.

9. Kirigin Jakov Nikolin i Lukrecije Vladislavić, rođen 15.XII.1903. u Mircima /kotar Brač/, đak, neoženjen, Hrvat, rkt., neosuđivan, nastanjen u Splitu, u istražnom zatvoru.

11. Matijević Vjekoslav Ivanov i Čalić Rajke, rođen 25.II.1927. u Splitu, đak, Hrvat, rkt., neosuđivan, nastanjen u Splitu, u istražnom zatvoru.

Krivi su:

I. Oni ad 1/ Betica45 Frane, ad 2/ Bavčević Ivica, ad 3/ Pensa Nikola i ad 4/ Betica Jelka.

2. Što su u svrhu ostvarenja postavljenog cilja i u saglasnosti neustanovljenih dana početkom godine 1947. sastavili i rasturili više letaka medju kojima i onaj sa pozivom seljacima da pomognu oružane bande protiv FNRJ te što su jedan od letaka koji je takodjer sadržavao poziv za nasilno obaranje postoječeg državnog uredjenja preko Popović File i Kalajdžić Vice uputili u Žeževicu u svrhu rasturanja istog u narodu, te sporazumno odlučili da dana 10.IV.1947. godine na dan osnutka t.zv. NDH u istu svrhu izvjese na vrh Marjana hrvatsku zastavu, a što je izvršio opt. ad1/ Betini Frane.

1. Što je neustavljenih dana u mjesecu prosincu 1946. godine ispisao neprijateljske parole i lijepio ih po gradu, medju kojima parolama su bile i živio HOP i doli Tito što je sadržavalo propagandu koja je išla zatim da se nasilno obori postojeći poredak.

3. Što je za potrebe organizacije, a u svrhu ostvarenja postavljenih ciljeva dao sam svojim srestava 200 dinara. Onaj ad 2/ Bavčević Ivica 1/ Što je za svrhe spomenute organizacije davao novčane priloge.

2. Preuzeo na sebe da za odmetničke bande nabavi sanitetskog materijala u svrhu pomaganja iste. Ona ad 4/ Betica Jelka

2. Učestvovala u rasturivanju letaka u kojima je bio sadržan poziv za nasilnim obaranjem postoječeg državnog uredjenja davši iste i optuženiku ad 5/ Zelinka Vlahu.

II. Onaj ad 5/ Zelinka Vlaho Što je koncem godine 1946. pristupio kao član u organizaciju HOP u Splitu osnovanu od optuženika ad 1, 2, 3, i 4/, u koju svrhu je i više navrata dolazio u kuću optužene ad 4/ Betica Jelke radi održavanja zajedničkih sastanaka, te pokušao da istu organizaciju proširi i na Makarsku, u čemu nije uspio.

1. Što su koncem 1946. godine ili početkom 1947. godine pristupile kao saradnice u spomenutu organizaciju HOP u Splitu formiranu od optuženika ad 1-4/ te preuzele na sebe dužnost prikupljanja priloga za svrhe ostvarenja ciljeva iste organizacije.

3. Posebice ona ad 7/ Anić Ruža što se u prvoj polovici 1947. godine povezala sa sjemeništarcem opt. ad 10/ Karamanom i Betini Franom u svrhu prebacivanja u oružanu bandu optuženika ad 9/ Kirigin Jakova.

Onaj ad 10/ Karaman Tomislav Što je znajući da se optuženik ad 9/ Kirigin Jakov nastoji prebaciti u bandu primao istog u sjemenište te ga u svrhu prebacivanja u bandu povezao sa opt. ad 7/ Anić Ružom.

1/ Što je u mjesecu ožujku 1946. godine u zajednici sa opt. ad 12/ Tente Franom sastavljao letke koji su sadržavali u sebi poziv za nasilno obaranje postojećeg državnog uredjenja u svrhu rasturanja istih.

Onaj ad 12/ Tenta Frano

2. Što je dana 12.V.1946. u namjeri da time vrši propagandu koja je sadržavala poziv za nasilno obaranje postojećeg državnog uredjenja otisnu u dvorištu gimnazije u Splitu na zidu lik Pavelića te veliko slovo "U".

Počinili su time optuženici ad 1, 2, 3, i 4/ opetovana krivična djela iz čl. 3. toč. 8. i čl. 9 Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, a onaj ad 1/ i ad 3/ i krivična djela iz čl. 3. toč. 14. Zakona. Onaj ad 5/ krivično djelo iz čl. 3. toč. 8. zakona. One ad 6, 7 i 8/ krivično djelo iz čl. 3. toč. 8 i čl. 9. zakona, a ona pod 7/ još i kriv. djelo iz čl. 3. toč. 14 zakona. Onaj ad 9/ krivično djelo iz čl. 3. toč. 7. zakona o pokušaju. Onaj ad 10/ krivično djelo iz čl.3. roč 8. i čl. 9. zakona, pak se na temelju istog zakona

Osudjuju:

Onaj ad 2/ Bavčević Ivica na jedinstvenu kaznu u trajanju od 6 godina /šest/ lišenja slobode sa prisilnim radom, u koju kaznu ima da mu se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 29.IV.1947. u 12 sati.

Ona ad 4/ Betica Jelka na jedinstvenu kaznu u trajanju od 10 /deset/ godina lišenja slobode sa prisilnim radom, u koju kaznu ima da joj se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 28.IV.1947. u 12 sati. Sva četvorica optuženika osudjena su nadalje na gubitak političkih prava u trajanju od 3 godine po izdržanju kazne.

Ona ad 6/ Jonić Barica na jedinstvenu kaznu u trajanu od 4 /četiri/ godine lišenja slobode sa prisilnim radom, u koju kaznu ima da joj se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 1.V.1947. u 12 sati.

Ona ad 8/ Šantić46 Katica na jedinstvenu kaznu u trajanju od 3 /tri/ godine lišenja slobode sa prisilnim radom, u koju kaznu ima da joj se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 27.IV.1947. u 12 sati. Sve tri optuženice osudjuju se nadalje na gubitak političkih prava u trajanju od 2 godine po izdržanju kazne.

Onaj ad 10/ Karaman Tomislav na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 3 /tri/ godine, u koju kaznu ima da mu se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 2.V.1947. u 12 sati.

Onaj ad 12/ Tenta Frano na jedinstvenu kaznu u trajanju od 3 /tri/ godine lišenja slobode sa prisilnim radom, u koju kaznu ima da mu se uračuna već izdržani pritvor i istražni zatvor od 18.V.1947. u 12 sati. S

Dužni su svi optuženici da plate trošak kaznenog postupka koji se proglašuje nenaplativim, a oslobadjaju se od plačanja paušalnog iznosa.

Optuženici ad 1/ Betini Frano i ad 11/ Matijević Vjekoslav oslobadjaju se od optužbe u pomanjkanju dokaza

1. Da bi u mjesecu decembru 1946. godine neustanovljenog dana u prostorijama PD Jadrana u Splitu poderao slike Ivana Lole Ribara i generala Dabčevića, napisavši u dva navrata parole doli Tito, te da bi u istom mjesecu neustanovljenog dana u prostorijama Slobodne Dalmacije ostavio kruh namazan izmetom sa jednim podrugljivim pismom adresiran na Maršala Tita, te da bi time bio počinio krivično djelo uvrede narodnih vlasti i njezinih predstavnika.

Onaj ad 11/ Matijević Vjekoslav

2. Da bi dana 13.IV.1946. otisnuo sa Tenta Franom, na zidu u dvorištu gimnazije u Splitu lik Pavelića i napravio veliko slovo "U", te da bi time bio počinio krivično djelo iz čl. 9. zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države.

Protiv svih optuženih poveden je postupak i podignuta optužnica radi djela pobliže navedenih u istoj.

U pogledu ostalih navoda obrana svih optuženika upućuje se na njhove iskaze u spisima.

Krivnja pak pojedinog od optuženika proizlazi utvrdjenom na temelju njihovog priznanja, koja se priznanja medjusobno podudaraju i dopunjuju te su u skladu i sa ostalim rezultatima prepreke.

Priznaje nadalje da je u zajednici sa ostalim optuženicima sastavljao i davao na umnožanje letke, čiji sadržaj je jasno označavao terorističke metode same grupe, te da su bili održavani i zajednički sastanci u svrhu saglasnog djelovanja.

To najočitije proizlazi za optuženicu ad 4/ Betica Jelku, čija je obrana do kraja obeskripljenja kazivanjem optuženika ad 1/ Betini Frane, ad 2/ Bavčević Ivice, ad 3/ Pensa Nikole i ad 5/ Zelinka Vlahe, iz čijeg je kazivanja nedvojbeno proizašlo utvrdjenim da su prva petorica optuženika sačinjavali rukovodstvo same grupe kojoj su sami učesnici dali naziv HOP, u kojoj su pristupili optuženici ad 6-8/ i ad 11-12/, a što su one ad 6 i 7/ Jonić i Anić i priznale tvrdeći da su se potpuno saglasile sa sadržajem letaka koje su im bili dani na umnožavanje sa strane optuženika ad 1/ Betini Frane.

I. Obrana optuženice ad 8/ Šanić Katice ne ukazuje se vjerodostojnom, jer je obeskripljena kazivanjem optuženika ad 3/ Pensa Nikole i ad 4/ Betica Jelke te svjedoka Kalajdžić Vice prema čijem kazivanju optužena ad 8/ Šanić ne samo znala za postojanje i djelatnost same organizacije već je njenim članovima ustupala i svoj stan u svrhu održavanja sastanaka i učestvovala u prebacivanju letaka.

Iako su pojedini od optuženika pokušavali u svojoj obrani da netoćno pretstave karakter svoje grupe poričući joj svaku organizovanost te njihova obrana ne nalazi oslona ni u samom njihovom kazivanju, jer medjusobna povezanost optuženika, zajedničko redigovanje letaka, u koji su bile jasno preciziranje smjernice njihovog rada i nasilni metod njegovog provadjanja, način i sredstva kojima su optuženici ad 1-4 izravno, ili preko ostalih optuženika, nastojali da privedu svom krugu daljnje sumišljenike, - a što su optuženici u toku svoje obrane i priznali, - upučuje osnovom na to, da se radi o jednoj čvrsto povezanoj grupi, u kojoj su pojedinci, i baš optuženici ad 1 do 4/ preuzeli na sebe rukovodeće funkcije, a njihovo neprijateljsko držanje prema postojećem državnom uredjenju, koje su oni i pred sudom priznali ne pobitno utvrdjuje njihovu namjeru da se u provodjenju tog svog cilja posluže svim pak i nasilnim sredstvima, koja su sredstva oni u svojim letcima i postavili kao metod svoga rada.

Na organizovanost same grupe upučuje i podjela sasma odredjenih dužnosti tako da su i optuženici ad 5/ Zelinka, ad 6/ Jonić Barica, ad 7/ Anić Ruža, ad 8/ Šanić Katica, ad 11/ Matijević Vjekoslav i ad 12/ Tenta Frano, dobili svaki svoj zadatak, koji su oni počeli i da oživotvoruju i o čemu obavješčuju i rukovodstvo grupe oni ad 5-7, a oni ad 11/ i 12/ preko optuženika ad 2/ Bavčević Ivice.

Optužena ad 4/ Betica, iako to nije izričito istakla nije se od toga ogradila, već se je dapaće svojim držanjem pred sudom saglasila sa stavom prve trojice optuženika, dajući time svojoj grupi koju su oni organizovali i jasan karakter u pogledu cilja i sredstava za njihovo ostvarenje a koje je bjelodano utvrdjeno tokom samog postupka.

Pri odmjerenju kazne sud je pojedinog od optuženika uzeo u kao olakšicu slijedeće:

Opt. ad. 2/ Bavčeviću kao olakšica djelomično priznanje, neporočnost te okolnost da je svojevoljno odustao od daljnjeg kažnjivog djelovanja dok otežica nema.

Opt. ad. 4/ Betica Jelki kao olakšicu djelomično priznanje, a kao otežicu upornost u utuženom djelovanju unatoč toga što joj je ranije kazna bila oproštena.

Opt. ad. 6/ Jonić kao olakšicu djelomično priznanje a kao otežicu upornost u uteženom delovanju iako joj je ranije kazna kojom je za slična djela bila sudjena bila uslovljena.

Opt. ad. 8/ Šanić kao olakšice djelomično priznanje i neporočnost, dok otežica nema.

Opt. 10/ Karamanu kao olakšice djelomićno priznanje i neporočnost, a kao otežicu upornost u njegovom djelovanju u nastojanju da optuženika ad 9/ prebaci u bandu.

Opt. 12/ Tentu kao olakšice priznanje, neporočnost, dok mu je kao otežica uzeta njegova upornost u uteženom djelovanju.

Opt. ad 1/ Betini-u za djela iz čl. 3. t. 8. kaznu u trajanu od 8 godina lišenja slobode sa prisilnim radom i tri godine gubitka političkih prava, za djela iz čl. 9. istu vrstu kazne u trajanju od 2 godine, a za djela iz čl. 3. t. 14. istu vrstu kazne u tranaju od 2 godine.

Opt. ad. 3/ Pensa za djela iz čl. 3. t. 8 kaznu lišenja slobode sa prisilnim radom u trajanju od 6 godina te 3 godine gubitka političkih prava, za djela iz čl. 9 istu vrstu kazne u trajanju od 2 godine, a za djela iz čl. 3 t. 14 istu vrstu kazne u trajanju od 1 godine.

Opt. ad 6/ Jonić za djela iz čl. 3. t. 8 kaznu u trajanju od 3 godine lišenja slobode sa prisilnim radom i gubitak političkih prava u trajanju od 2 godine, a za djela iz čl. 9 istu vrstu kazne u trajanju od 2 godine.

Opt. ad 8/ Šanić za djela iz čl. 3. toč. 8 kaznu lišenja slobode sa prisilnim radom u trajanju od 2 godine te gubitak političkih prava za 2 god, a za djela iz čl. 9 istu vrstu kazne u trajanju od 2 godine.

Opt. ad 12/ Tente za djela iz čl. 3. t. 8 kaznu lišenja slobode sa prisilnim radom u trajanju od jedne godine, te gubitak političkih prava za 1 godinu, a za djela iz čl. 9 istu vrstu kazne u trajanju od 2 ? god.

Trošak kaznenog postupka proglašen je nenaplativim i svi su optuženici oslobodjeni od plačanja paušalnog iznosa, a razloga što bi, s obzirom na njhovo imovno stanje tim plačanjem moglo da bude ugroženo njihovo redovno izdržavanje. A

Na temelju izloženog, a u pomanjkanju drugih dokaza bio je red osloboditi obojicu optuženika od optužbe u pogledu navedenih djela.

Kratice

Izvori

Literatura

B. Matković 2017

B. Matković - I. Pažanin 201

D. Šarac 2015

M. Runje 2013

M. Rupić - V. Geiger 2011

Slobodna Dalmacija 1947