|
Uz četničku proslavu u Srbu 27. srpnja
PLAČI MAJKO HRVATSKA DOMOVINO!
Nevjerojatno, a istinito, u tvojoj slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj
državi, Republici Hrvatskoj, za koju su Tvoji najbolji i najčasniji
sinovi i kćeri položili tolike živote, veleizdajničke vlasti dopuštaju,
27. srpnja u Srbu, zločinačko slavljenje terora i zločina nad Tvojom
nedužnom i nemoćnom djecom, što se dogodilo na taj datum 1941. godine.
Četničkim i partizanskim zločincima u slobodnoj hrvatskoj
državi obnavljaju se spomenici, kao u hrvatskome mjestu Srbu, na
hrvatskoj zemlji, a sljedbenici i glorifikatori zločinaca priređuju
orgije i slave zločince i zločine, dok žrtve, još uvijek pogažene časti
i dostojanstva, leže u kraškim jamama.
Hrvatsku policiju takozvane hrvatske vlasti prisiljavaju da štiti i
osigurava slavlje zločina, dok mirne i ogorčene hrvatske prosvjednike
progoni i zlostavlja.
Žalosno je i pretragično da u samostalnoj i slobodnoj
hrvatskoj državi ni jedna parlamentarna stranka, pa niti najmoćnije
stranke ne prosvjeduje bar priopćenjem i ne osuđuje takvu užasnu
monstruoznost, takvo nevjerojatno obezvrjeđivanje žrtava i
provociranje, vrijeđanje i ponižavanje općih moralnih i civilizacijskih
vrijednosti hrvatskoga naroda i mukotrpno obnovljene, obranjene od
agresije i oslobođene demokratske hrvatske države Republike Hrvatske.
Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati, pitam se kako takvo
stanje može tolerirati i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović, kojoj je ustavna dužnost štititi moralni i pravni poredak u
državi koju predstavlja?
Nije moguće da ona ne zna ili da ne vjeruje što se toga dana,
27. srpnja 1941. godine, dogodilo. Divljačke četničke horde tada su
presrele 2 vlaka sa hodočasnicima, najviše ženama i djecom, te starijim
osobama, koji su se jednim vlakom, bez vojničke pratnje, vraćali u
Drvar sa proslave blagdana sv. Ane u Kosovu kod Knina, a drugim vlakom
vozili na svetu misu u mjesto Oštrelj. Ukupno je pobijeno i bačeno u
jame oko 600 hodočasnika, i to sa župnikom iz Drvara, svećenikom
Banjalučke biskupije Valdemarom Maksimilijanom Nestorom, te je
nastavljen genocid nad Hrvatima Boričevca, Srba, Krnjeuše, Donjeg
Lapca, Bosanskog Grahova, Drvara, Gornjeg Vakufa i drugih obližnjih
mjesta zapadne Bosne i jugoistočne Like. Smrtno je stradalo tih dana
oko 2.500 civila, Hrvata katolika i muslimana, uz najgore pljačke i
palež domova.
Dogodila se i najužasnija, nezamisliva strahota i tragedija, da su
mladoga župnika Bosanskoga Grahova, Jurja Gospodnetića, rodom iz
Postira na Braču, užasno mučili i još živog proboli kolcem i pekli na
ražnju u nazočnosti njegove prežalosne i jadne majke. Tom prigodom je
stradala i obitelj Ivezić iz mjesta Brotnja sa 17 članova, među kojima
su bila i djeca, a ukupno je pobijeno 32 članova šire obitelji toga
prezimena.
Zar predsjednica i njezini savjetnici sve to ne znaju ili neće
reagirati? Zar ne znaju da po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i
mira, članak 1 i 5, te Kaznenome zakonu, članci 156, 158 i 375, takvo
uznemiravanje javnosti slavljenjem zločinaca mogu i da bi ga morali
zabraniti?
Ujedno kako se vlast takvoga ponašanja u Republici Hrvatskoj ne boji i
osude europske i svjetske javnosti, koja gotovo svakodnevno, u današnje
vrijeme, doživljava sotonske terorističke zločine i neprekidno živi u
strahu?
Ovaj tekst pišem na blagdan sv. Ane i sv. Joakima, 26. srpnja,
koji su živjeli čestitim životom, te dugo čekali i strpljivo molili da
im Bog podari dijete. Svoju djevojčicu Mariju su dobili u starijim
godinama i tako su, kao omalovažavani i prezreni, jer su dugo bili bez
poroda, obdareni najvećom Božjom milošću, kćeri koju je Bog odabrao za
Majku svoga Sina, Spasitelja svih ljudi, ako dragovoljno prihvate
njegovu otkupiteljsku žrtvu i, uz pomoć Duha Svetoga, ostvaruju njegov
nauk u svome životu.
Stoga, misleći na sve naše mučenike i žrtve, kroz cijelu povijest, a
osobito u Drugom svjetskom ratu, poraću i prošlom Domovinskom ratu, i
moleći njihov zagovor, znajmo da i za nas ima nade ako, uz Božju pomoć,
udružimo sve čestite domoljube pravaške, kršćanske i obiteljske
orijentacije, branitelje, te istaknute domoljubne intelektualce u radu
za spas hrvatskoga naroda i države Republike Hrvatske. Vjerujemo da
tada rezultati neće izostati.
Molimo i zagovor sv. Ane:
"O, sretna i blažena sveta Ano, mati Majke Isusove Marije,
koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju
pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te
ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi
bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo
to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će
na nebu uslišiti molitvu tvoju za naš hrvatski narod i Domovinu. Amen."
dr. Ružica Ćavar
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za
život i obitelj i
počasna članica predsjedništva Hrvatskog
žrtvoslovnog društva
Podsjetnik, 27.7.2012.
Prosvjed FTV-u i BHT-u
na informativne emisije dana 27. srpnja 2006
Ovim priopćenjem prosvjedujemo protiv uređivačke politike FTV i BHT, odnosno ovakvog JRTV Servisa u BiH.
Naime, u vašim jučerašnjim informativnim emisijama mogli smo
unedogled pratiti kako se u Drvaru i na drugim mjestima obilježio 27.
srpnja 1941. takozvani "Dan ustanka naroda i narodnosti protiv
fašističkog okupatora i njihovih slugu".
Međutim, da niste još uvijek u komunističkom mraku koji je zavio mnoge
u crno, preko sto milijuna žrtva komunističkih zločina u svijetu i
preko pola milijuna pobijenih Hrvata, onda bi ste znali da je na taj
crni dan izvršen pokolj nad nevinim hrvatskim narodom Drvara, Grahova i
Krnjeuše. Izvršen je pokolj od strane četnika, partizana, "antifašista"
nad civilima, Hrvatima, hodočasnicima koji su se vraćali svojim
domovima sa proslave blagdana sv. Ane na Kosovu polju kod Knina.
Dakle, još i dan danas, nakon pola stoljeća velikosrpske i
komunističke diktature u kojem je hrvatski narod bio rob i preživio
tolike zločine nad sobom i poslije Domovinskog rata kada smo se uspjeli
obraniti nakon ponovne velikosrpske agresije od njihovih sljedbenika,
vi imate obraza na ovaj način uskraćivati javnost za informacije o
nevinim žrtvama i prenositi manifestacije onih koji se ne kaju za
počinjene zločine već ih prikazuju kao dan nekog slobodarskog ustanka i
tako zapravo i vi kao javna televizija sudjelujete u veličanju zločina
nad nevinim hrvatskim stanovništvom.
Za nadati je se i da će do vas doći nedavna rezolucija Europskog
parlamenta o zločinima komunizma i da će te sagledati pravo stanje
povijesti koja se dogodila na ovim prostorima.
Isto tako bi ste trebali znati da hrvatski narod na ovim svojim 14
stoljetnim prostorima nije nikakva nacionalna manjina da bi ste mu vi
mogli uskraćivati osnovna prava na informaciju i prenositi krivu sliku
o njemu i njegovim težnjama i zbivanjima koja ga prate.
Dakle i ovaj vaš odnos prema hrvatskim žrtvama pokazuje kakav je vaš
stav i prema živućima Hrvatima i je li se onda još čudite što Hrvati ne
plaćaju pretplatu takvoj TV i što hoće TV kanal na svom hrvatskom
jeziku koji će uređivati oni koji mu žele dobro, odnosno oni koji mu ne
će raditi o glavi.
I na kraju vama i Vašoj novinarki koja se javila iz Drvara možemo
ponuditi ovakvu vijest koju bi javio neki profesionalni novinar bez
partijskog komunističkog staža i koju bi ste vi prenijeli kada bi vaša
TV kuća bila kuća slobodnog medijskog prostora, a ne političkog
diktata:
Obilježena 65 godišnjica stradanja drvarskih mučenika Župa
Drvar sjetila se i ove godine svojih mučenika iz drugog svjetskog rata.
U povodu 65 obljetnice njihova stradanja i posvemašnjeg uništenja
tamošnje katoličke župe, kao i susjednih župa Krnjeuša i Bosansko
Grahovo 27. srpnja 1941. slavljena je sv. misa zadušnica za župnike i
sve nevino stradale župljane tih župa. Kako je poznato, toga je dana
ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor s većom skupinom
svojih župljana na povratku s hodočašća svetoj Ani u Kninsko polje.
Njihov vlak je na povratku zaustavljen oko 18 kilometara nadomak Drvara
gdje su pobijeni na najokrutniji način i pobacani u jamu Golubnjača.
Istog dana počeo je i pokolj grahovskih župljana, a uskoro i onih iz
Krnjeuše, koja se nikada više nije oporavila i danas joj nema traga.
Prvi su na udaru bili župnici u tim župama: Juraj Gospodnetić u
Grahovu, te Krešimir Barišić u Krnjeuši, uz kojega su među mnoštvom
vjernika stradala i tri svećenička pripravnika. Za sve njih molilo se
uz svetu misu zadušnicu koja je okupila brojne svećenike, a predvodio
ju je banjolučki biskup Franjo Komarica. Domaći župnik Žarko Vladislav
Ošap je, pozdravljajući nazočne, naglasio da to nije nikakav politički
skup, nego molitva i sjećanje na naše mučenike, te pročitao sva
prezimena tj. obitelji iz kojih su mučenici spomenutih župa, njih čak
568 za koje znamo poimence. Njihova su imena ispisana na jednoj ploči
koja stoji kao trajni podsjetnik u dvorani gdje se na bogoslužje
okupljanju drvarski katolici. Na posebnom mramornoj ploči su slike i
osnovni podaci spomenute trojice župnika-mučenika.
Gospodo, drugovi, sa FTV i BHT-a ovakvu informaciju gledatelji
vaših informativnih emisija nisu mogli dobiti od zaglušujuće buke onih
koji i dan danas svoje velikosrpske i komunističke zločine nad Hrvatima
prikazuju kao antifašizam i borbu za slobodu, otvarajući tako, u
današnjoj situaciji kad još uvijek tražimo svoje mrtve iz Domovinskog
rata i kad su mnogi i mnogi zločinci još uvijek na slobodi, stare
nezacijeljene rane koje se iznova blate starim komunističkim lažima
ubijajući ih tako nanovo i po ko zna koji put bez imalo srama i grižnje
savjesti.
Zaista, tamo gdje laž caruje, nevini stradaju!
Bog i Hrvati!
Ante Matić, predsjednik Stranke hrvatskog prava

|
|