|
Iz knjige dr.Petra Vučića: Govor Hrvatima o Ispravnom putu.../ dvadeset treći dan
Mane Hrvata
“Slobodni narodi, pamtite ovu poruku:
sloboda se može steći, ali se nikada ne
može ponovo zadobiti.”
J. J. Rosseau
- Jučer sam vam govorio o vašim vrlinama. O junaštvu i
pobjedama
vašim. O hrabri, o plemeniti Hrvati! kako mi je teško o vašim manama
govoriti kod tolike moje ljubavi za vas. O vašoj naivnosti i vašoj
lakomislenosti!? A upravo me ljubav za vas na to obvezuje. Bez toga
upozerenja ne bih ispunio svoju zadaću. Bio bih kao vrtlar što
ravnodušno promatra kako korov uništava plemenito i korisno raslinje u
njegovu vrtu. A upravo se to dogodilo i događa u kraljevstvu vašem.
Jer, ono što u ratu postigoste, u miru nebrigom upropaštavate.
Eto, zašto vam se povijest ponavlja. Već vaš vođa bijaše lakomislen ili
mu je srce zadrhtalo od straha pred strancem kad u mjestu Indiocida
zvanom Dan Teški pristade na uvjete mira koji ograničiše vaše
kraljevstvo i obveza vas na pokoru.
Ugovorom se odreče polovice kraljevstva vašega i pristade da
tuđi
sud sudi onima koji prvi ustaše. Kakve li nepravde, kakve li
samozataje, ludosti. Od toga dana mnoge majke zakukaše, mnoge supruge
crni rubac staviše na glavu, zaplaka mnoga siročad.
Istina, Drugi taj mir potpisa pod velikim pritiskom velikoga i
moćnoga stranca, a sve himbeni Albion
pripremi. Potpisa mir i time otvori vrata vašoj propasti. Za nesreću on
ubrzo umri. Umri on i njegov najvažniji doglavnik, onaj što ti mačeve
pribavi i obranu tako osigura, a tada stranac, domaća šizma, koja ime
promijeni ali ćudi ne promijeni, te domaća i strana Svrab stadoše
ugovor tumačiti na propast tvoju. Domaća šizma ojača i namnoži se pod
raznim imenima pa preuze vlast, te strancu na volju izruči tvoje
kraljevstvo.
Od tada stranac preuze tvoje bogatstvo, on ti donosi zakone i
bira
tvoje prvake. Na oprost zločinačkom Svrabu on te natjera. Na žalost,
ideje domaće šizme prevladaše i među mnogim sljedbenicima Drugoga, pa i
oni kraljevstvo podvrgoše strancu. Ugovor iz Dana Teškoga oni također
tumače na tvoju propast, a neki od njih i kod potpisa pomagaše strancu.
To Drugi sigurno ne bi dopustio. Oni dopustiše povratak pobunjenog
Svraba pa se tako ispuni zakletva nad tobom da ti se dabogda povijest
ponovila.
I ponovila se. Jer ti zaboravi da se nečista Svrab već i prije
dizala protiv tvoga kraljevstva. U posljednjih sto godina ona se protiv
tvoga kraljevstva i za uništenje tvoje pet puta dizala. I sa svim
tvojim neprijateljima se protiv tebe udruživala.
Međutim, to tebi ne bî dovoljna opomena! O nesretna, o tužna
Hrvatska! Tako ti od pobjednice mučenica i pokornica posta. I
prosjakinja posta, jer strancu predade svoje bogatstvo pa sad u njega
kruh prosiš.
Stranac, domaća Svrab i šizma svih vrsta zarobi i duh i srce
tvoje, ote ti izborenu slobodu i u svoju je slobodu za tebe uništavati
pretvori. I tako ti posta rob u vlastitoj domovini.
Povijest se ponovila: uzalud si ratovao, uzalud si nakratko
budan
bio, jer evo ponovo spavaš, hrčeš. Zato te dođoh probuditi i
navijestiti dolazak Trećega koji će se Stijena zvati.
Trećega, jer sve što po sudbini dolazi u tri koraka se izvršava.
Stijena ćete ga zvati jer je kao stijena tvrda njegova
vjera u vas i njegova ljubav za vas. Jer je njegova odlučnost i vjera u
djelo njegovo, djelo vaše čvrsta kao gnanit. I jer zna načela države
čuvati i braniti. Ali prije nego ti više o tom nagovještaju kažem,
moram te još jednom opomenuti i prekoriti za tvoju lakomislenost i
mlitavost.
Moram te, prije svega, još jednom upozoriti na tvoj nerazuman
postupak glede oprosta neprijateljima tvojim. Kako rekoh, ti oprosti
svemu i svakomu. Lakomisleno postupi. Ti, od stranca nagovoren, oprosti
i šizmi domaćoj i Svrabu domaćem, a da nisi ni ispitao koliko tvoga
naroda pobiše, koliko ga protjeraše, koliko ga u strani svijet
otpremiše, koliko i tko tvoje domove popali, tko opljačka, tko te po
cijelom svijetu oblati i svoje zločine pripisa tebi. A ti im sućutni i
sažalni, naivni narode, oprosti jer ti rekoše da oni ne znaju što čine.
Oni se u svojoj razbojničkoj oholosti i ne pokajaše, a oprosta i ne
može biti bez prethodnoga priznanja krivnje i kajanja.
Onaj koji to reče pred dvije tisuće godina kad su ga razapinjali,
rekao je to kao ekskulpirajuće samo za one razbojnike što su njega
osudili i razapeli, a ne za sve kasnije razbojnike. A i oni se prije
toga pokajaše. Ta je poruka ujedno bila opomena dana na znanje cijelom
ondašnjem i svom kasnijem čovječanstvu poslije njega do dana
današnjega, pa zauvijek, da od tada svi znaju da to nije dopušteno
činiti. Da je zabranjeno i kažnjivo i da se više nitko ne može pozivati
da nije znao što čini.
Ne, oni su znali što čine. Planirali su i planski izvodili
genocid
nad tobom. Sav narod Svraba je odgovoran, iako sav nije kriv. Odgovorne
iz svoje zemlje si trebao istjerati, a krive pred svojim državnim sudom
i na osnovi svojih zakona osuditi. Pa zar nije zapovjeđeno Ne ubij,
a oni su ubijali. Onaj tko ne kažnjava ubojice, taj im pomaže da ponove
zločine.
Zato oprostiti im bez suđenja znači svjesno ili nesvjesno
podržavati ih da ponove zločine. Sad reći za normalne ljude, da kad
čine zločin ne znaju što čine, znači proglasiti ih neubrojivima,
ludima. Pa zar nisu i normalni ljudi zločinci! Da nije tako, svijet bi
odavno bio ludnica.
Koliko je to lakomisleno s tvoje strane bilo vidiš i po
posljedicama. Ti njima oprosti, ali oni tebi nisu. Svrab koja u ratu
poražena pobježe iz tvoje zemlje jer se bojala zaslužene kazne, kad mu
ti oprosti vrati se u tvoju zemlju i sad tvoje sinove progoni i ponovo
kolje. A ni bježala ne bi Svrab da nije bila svjesna svoje krivnje i
svoje odgovornosti. Jer, onima koji ne pobjegoše ništa se od vaše
vlasti dogodilo nije. I sad udružena s tvojom šizmom, Svrab progoni
tebe i zločincem te proglašava. Zbog njih tvoji pravednici i oni koji
prvi ustaše, po stranim sudovima i zatvorima čame i propadaju.
Više ni njihovu krivnju spomenuti ne smiješ. Kažu da činiš zločin
prebrajanja crvenih krvnih zrnaca. Oni koji ti to govore svi su s
njihove strane. Oni ne samo da su ih prebrojavali i prebrajaju, nego su
ih i prolijevali i opet će ih prolijevati. U zločinu svome protiv tebe.
A i prebrojavanje je samo oprez. Ako ih ne budeš prebrojavao,
neprijatelj će se tvoj u tvojoj zemlji toliko namnožiti i tako ojačati
da ćeš ih i ti morati prolijevati. Zato, o ljudi, o Hrvati, opomenite
se već jednom. Probudite se, progledajte! Ne dajte se više zavoditi od
neprijatelja svojih. Bilo stranih bilo domaćih.
Zbog tisućugodišnjeg vladanja tuđina nad vama došlo je do
djelomičnog kvarenja karaktera u mnogima od vas. lako je to razumljivo,
događalo se i još uvijek se događa potlačenim narodima, ipak je to
teška bolest koja se teško i dugotrajno liječi. Jer od izdaje mnogi
imadoše velike koristi, vaš neprijatelj je gospodarski moćniji i može
bolje nagrađivati nego vi. Na izdaji vlastitoga naroda mnogi izgradiše
karijere. Laka je to zarada, ali je prokleta, judinska, i kad-tad se
osvećuje izdajicama. Imajte strpljenja s onima koji hoće prihvatiti
svoj grijeh i popravljati se, ali nemajte milosti prema onima koji to
nastavljaju i dalje raditi.
Zbog takve vaše povijesti još dugo će se među vama rađati ljudi
podaničkoga i kmetskoga mentaliteta; mentaliteta koji će hvaliti samo
stranca, a vas kuditi i prezirati. Pa i sad neki, prezirući vašeg
istočnog neprijatelja, zaboravljaju što vam je zapadni napravio. Onoga
kojega je Preteča najviše mrzio i protiv njega najviše grmio. Onoga što
pogubi vaše prvake u Vinerskom Novom Gradu, koji vas je toliko tlačio,
vašom krvlju branio granice svoga carstva, a vaše prepuštao krvoločnim
Osmanlijama. I jezik vam oduzimao. I sad se taj ropski nakot ponovo
ulaguje tom dvoglavom zmaju i nasljedniku njegove krune nazivajući ga
svojim kraljem, diveći mu se govoreći kako to nije mala stvar 700
godina carske krvi imati. O, niske duše, o, bezumnici, pismoznanci!
Vaše i naše ropstvo vi ponovo hvalite i ponovo ga prizivate. O, kad
ćete nestati nesretni nakote!
II.
Mnogi tvoji ne samo da odbaciše
tvoju nacionalnost te umjesto Hrvati postadoše netko drugi, nego i
prezime hrvatsko odbaciše, a tuđe uzeše. I time se ponose, uznosito
hvale. Tobože tuđim, višim podrijetlom, iako od tvoga podrijetla
časnijega i višega nema. Tako sramotom i izdajom obilježiše ne samo
sebe nego i čitav svoj rod. Zato neka oni među vama prezreni i tuđinci
budu sve dok svoje hrvatsko prezime i svoju hrvatsku nacionalnost ne
povrate.
Pravedno bi bilo da onima čiji preci, ili oni sami,
nacionalnost
ili prezime hrvatsko odbaciše, da im dopustite da ih vrate i da tako ne
žive među vama kao vječni tuđinci. Da tako sa svoga čela skinu prezreni
znak izdaje, jer sve dotle vi s pravom od njih zazirete i ne držite ih
svojom braćom.
Sad, o plemeniti narode, vidiš odakle dolazi tvoje propadanje.
Dolazi od tvoje lakomislenosti i tvoje sentimentalnosti. A i Drugi
krivnju za tvoje propadanje djelomice snosi. Uza sve vrline on imaše i
neke mane. On se, naime, previše bojao za svoje djelo. Previše je
mislio na svoju besmrtnost, na očuvanje svoga djela koje će ga
proslaviti. To mu je oduzimalo hrabrost i nukalo ga na pomirljivost i
oprost. A i njegovi bogovi bijahu od zlata. Zato mu njegovo djelo, koje
je toliko volio, sad propada.
Da. Još uvijek ste narod lutalački, jer živite zavezanih očiju. Zato
vam šaljem Trećega da vam s očiju skini povez obmane i da više nikad ne
padnete u stanje mraka, obmane. On će vas osloboditi prokletstva
ponavljanja povijesti, ponavljanja gubitka slobode.
Prorokovođa vidje da je za taj dan Hrvatima dosta uznemirio i
opteretio savjest, pa zato presta s govorom. Na kraju, rukama i
naklonom napravi gestu ljubavi i pozdrava, kao i prethodni dan, a narod
mu isto odzdravi s pljeskom i - Živio!
I tako bi i prođe i dvadeset treći dan
učenja Ispravnoga puta.
|
|
