PRODALI STE NAŠE SNOVE JUDINI SINOVI…

Marko Perković Thompson odavno već nije samo pjevač. No, on je danas postao najjača politička figura u Hrvatskoj jer nitko drugi nije u stanju okupiti na jednom mjestu pola milijuna ljudi.

Koncerti obično imaju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća posjetitelja, a rijetki desetke tisuća. Zato se ovaj koncert može shvatiti kao miting, referendum, bunt a možda i događanje naroda.

Thomsponov koncert nije dakle običan koncert, on je prvorazredni politički događaj. Zašto? Zato što ljudi neće tamo doći samo zbog njegovih pjesama jer su ih mogli slušati i doma. Uostalom; on nikada do sada nije okupio više od 50 tisuća ljudi.

Otkuda baš sada toliki interes i želja da se pola milijuna ljudi okupe na jednom mjestu? Za preciznije zaključke trebalo bi provesti ozbiljniju anketu među onima koji će biti na koncertu. Taj najveći koncert u Hrvatskoj ikada ima svoje snažne političke, sociološke i psihološke dimenzije jer je očito da ljudi očekuju da se tamo nešto dogodi, što će dati snažan impuls za promjene nepodnošljivog stanja u Hrvatskoj.

Markove pjesme pune su slika o lijepoj Hrvatskoj u kojoj ljudi žive u miru i slobodi; čija djeca imaju svijetlu budućnost; o zemlji u kojoj djeluje pravo i pravda; gdje se broj stanovnika povećava a ne smanjuje; o zemlji iz koje ne bježe radnici i u koju ne dolaze rijeke stranih radnika; o zemlji u kojoj je korupcija minimalna i gdje ne treba veza i za trivijalne stvari…

Izvorište Thompsonovih pjesama je naša povijest, hrvatski kraljevi, naša patnja kroz stoljeća u očekivanju države, pravde i da budemo konačno svoji na svome. No, njegove pjesme su prožete i razočaranjem zbog toga što se već odavno vidi da to nije ona Hrvatska kakvu su sanjali naši preci, a posebno hrvatski branitelji.

To najbolje pokazuje u jednoj pjesmi kada kaže: Izdali su naše snove Judini sinovi, suho zlato bacili u blato… Ti stihovi nabijeni su razočaranjem ali i snažnim buntom koji se može shvatiti kao osuda i poziv na ustanak.

Zašto onda Thompson nije već ranije zvao na promjene i smjenu svih onih koji su ukrali naše snove, osiromašili i izdali Hrvatsku? Taj nam odgovor duguje. Je li on dvostruki igrač koji s jedne strane brije narod pjevajući o ponosnoj, hrabroj, slobodnoj i uspješnoj Hrvatskoj, a s druge strane podržava postojeće garniture?

To bi morao reći na samom koncertu kako bi svima bilo jasno je li pravi ili lažni domoljub.
Njega inače jedan dio ljudi smatra radikalnim desničarom, ultranacionalistom i šovinistom pa sve do toga da ga se prikazuje kao promotora ustaštva.

O tome svatko ima svoje stavove i neću se ulaziti u taj osinjak. No, Thompson je branitelj i njegove pjesme su dizale borbeni moral našim ratnicima. Neke od njegovih pjesama su krasne domoljubne pjesme koje neki nisu dopuštali da se pjevaju na proslavi najvećih pobjeda naših sportaša, a posebno pjesma „Lijepa li si“.

S druge strane; po Hrvatskoj pjeva tko god hoće, a za neke od njih može se reći da su neprijatelji Hrvatske. Tako stvari stoje.

Što možemo očekivati od ovoga koncerta? On je za mene prvorazredni politički događaj na kojemu ljudi očekuju da se Thompson otvoreno izjasni, te da ih ohrabri i potakne na promjene koje su moguće prethodnom smjenom postojeće vlasti. Hoće li Thompson uopće na bilo koji način poslati njima poruku ili će odraditi koncert koji će par dana djelovati psihoterapeutski u glavama ljudi, ostaje da vidimo.

Ako uistinu ne dadne nikakav znak onda je on uistinu prijetvorni pjevač koji radi samo za sebe. Jer, nama ne trebaju pjesme o domoljublju od kojih nam se ježi koža ili nam je toplo oko srca, a da nakon pjesama pjevač šuruje i podržava one koji upravo na svim segmentima ruše Hrvatsku.

Zbog svega toga Thompson ima povijesnu priliku i zadatak da pokrene ljude u smjeru pozitivnih promjena. U jednoj svojoj pjesmi pita: prijatelji kako ste mi danas? Je li ovo vrijeme dobro za nas… jesu li nas prevarili, jesu li nas ostavili… odgovor je jasan: i prevarili, i ostavili, i osiromašili, i izdali.

Preko ovoga se ne može i ne smije preći. U suprotnom; njegove pjesme će ostati samo pjesme o hrvatskim legendama i mitovima od koji se ne živi i koje nisu dovoljne za gradnju budućnosti.

U svojoj pjesmi o kralju Zvonimiru pita se Marko: Ej umorna zemljo izmućena, ima li još tko umrijeti za te?

E, taj odgovor očekujemo od Thompsona, jer ga njegovi stihovi obvezuju i pola milijuna ljudi koji su ga iz svih krajeva Hrvatske i svijeta došli čuti. Taj koncert je i mjesto potencijalnog bunta i trenutnog referenduma, koji je inače kao instrument demokracije zabranjen u Hrvatskoj.

Naravno da nitko ne očekuje od Thompsona da krkanski pokrene ljude i s Hipodroma krene prema prema Banskim dvorima na čelu kolone.

Puno je članova HDZ-a koji podržavaju Plenkovićevu razornu politiku i koji će biti na koncertu, jer oni misle da je Marko njihov 100%. Marko ih s druge strane naziva judama, a oni misle da se to ne odnosi na njih. Prema tome, Marko im to mora reći otvoreno.

Ima načina kako to ljudima priopćiti. Vidimo da se o njegovom koncertu isključivo govori samo u kontekstu prometnih gužvi, sigurnosti, hoće li se plaćati samo karticama, kakva će biti liječnička i policijska zaštita… O političkoj strani nitko ne piše i očito je medijima od strane režima to zabranjena tema jer se zna da bi ta iskra nošena emocijama pola milijuna ljudi mogla u trenutku zbrisati sve.

Na kraju; može o Thompsonovim pjesmama misliti tko što hoće jer se o ukusima ionako ne treba raspravljati. On je postao fenomen, a posebno u političkom smislu i to nitko normalan ne može nijekati. Oko njega se lome koplja tzv. ljevice i desnice čiji su dosadašnji politički obnašatelji vlasti zajedno, svatko na svoj način i u svojoj mjeri, uništavali Hrvatsku.

Koncert će pokazati je li Thompsonovo domoljublje stvarno ili prigodničarsko – samo za koncerte.

Thompsonov koncert mediji, po uputama režima, nastoje svesti na staru isprobanu taktiku podjele; pri čemu su svi oni koji će biti na koncertu potencijalne ustaše, a svi koji se protive tom koncertu - partizani. Jedino na tim podjelama opstaju i HDZ i SDP.

Thompson može na pametan način pokrenuti ljude na promjene što ne može čitava oporba zajedno, da se okrene naglavačke.

Da završim ovaj tekst Markovim stihovima: Prodali su naše snove Judini sinovi, suho zlato bacili u blato…

S tom pjesmom Marko treba započeti i završiti koncert.

Treba li još nacrtati što je za činiti?