22. lipnja 1941. nije
se dogodio nikakav ustanak
Danas je popularan “preventivni antifašizam”, koji se cijepi
prekomjerno upravo zato da izazove fašizam i tako opravda ugodan život
lažnih antifašista na našoj grbači. Reći da su 22. lipnja 1941.
komunisti digli ustanak, isti dan kada je Hitler napao Staljina, isto
je kao da kažete da je Austrougarska napala Srbiju na dan Sarajevskog
atentata na Ferdinanda, u samu zoru. Hrvati su navučeni na udicu da je
ustanak počeo u Hrvatskoj, a zapravo su tako najgori četnici postali
partizani i prvoborci. Strašno je da smo ovih dana iz usta takozvanih
antifašista i profesionalnih žrtava čuli izjave u smislu nastupa
Šešeljeva sina u Vijeću Europe.
Posao iz lipnja 1941.
Nadnevka 22. lipnja 1941. godine Hitler
je aplicirao plan Barbarosa – napad na Sovjetski Savez. Toliko
idiotski, toliko van svake pameti, da je zaprepašteni Staljin dva dana
dvojio glede Hitlerovih ciljeva. Famozni Koba nije reagirao
pravovremeno, niti je odmah pokrenuo sovjetsku agenturu i/ili komuniste
diljem Europe, ali su zato u sve bile upućene domaće seljačine u
sisačkoj šumi Brezovica, Bogu iza nogu, daleko od svih komunikacija,
čak prije nego što je Hitler zapovjedio napad. Pametni drugovi
predvidjeli su da će se napad na bratski Sovjetski Savez dogoditi baš
toga dana. Kako su genijalni Titovi partizani predvidjeli i to da će
deset godina kasnije Tito reći Ne Kobi, sakrili su od njega povlaštenu
informaciju.
Poslijeratna komunjarska propaganda SRH znala je da ne može
datum
prije 22. lipnja proglasiti danom ustanka, pa je uzet taj granični
nadnevak. Zahvaljujući takvoj plitkoj pameti, pao je cijeli njihov mit
o takozvanom NOB-u. Naravno da krvoprolića i uznemiravanje teritorija
nisu provodili samo četnici, jer su se još snažnije pridodali Moskva i
sovjetski infiltranti, uz suradnju Talijana. U svakom slučaju,
izmišljeni Prvi partizanski odred nije se niti mogao formirati 22.
lipnja čak i da je tog dana iz Moskve stigla takva zapovijed. Naprotiv,
Nijemci su brzo napredovali i brzo okupirali skoro sav europski dio
Sovjetskog Saveza, činilo se da su Kobi dani odbrojani, pa je to navelo
Tita i ekipu da se upuste u pregovore s Nijemcima u smislu da im se
komunisti priklone. Poput Hanibala pred vratima Rima, Hitler je
oklijevao s napadom na Moskvu, izgubio čak dva mjeseca, i tako potrošio
sve svoje vrijeme. Rušenje pakta Berlina i Beograda, kao i Travanjski
rat nisu promijenili ništa bitno, osim što će Hrvatima za četiri godine
donijeti genocid i 45 godina komunističkog i velikosrpskog terora.
Komunisti su doživjeli njemačku i talijansku okupaciju Jugoslavije
kao oslobođenje od velikosrpske tiranije i jugoslavenskog agrarnog
kapitalizma. Pušteni su iz zatvora i komotno se prešetavali po
“ustaškom Zagrebu”. Najuglednije domaće komuniste, puštene iz
Kerestinca, zatočene u Kerestincu još za prve Jugoslavije, Tito i ekipa
optužili su za izdaju i likvidirali, da tako sačuvaju osvojene
pozicije, kako unutar sovjetske agenture, tako i u prihvatljivijoj
topologiji Kominterne. Hitlerov kretenski potez promijenio je sve.
Komunisti su se preko noći morali preseliti u šumu i to je nazvano
narodnim ustankom. Talijani su okupirali Dalmaciju i krenuli na
Hercegovinu i Bosnu, Nijemci su natjerali komunjare da žive na drveću,
četnici su klali na sve strane, a ustaše i domobrani očajnički
pokušavali primiriti uznemirene teritorije. Kakvo oslobađanje Istre?
Komunisti su ostali u službi Italije.
Partizani i četnici poklali su muslimane i katolike Prijedora
i
okolice, a dovezli su ih talijanski fašisti u svojim kamionima. Nisu
Dalmatinci bili prvi partizani, nego su partizane proizveli Talijani,
formirajući i naoružavajući u svojim okupacijskim zonama orjunaše i sve
te iredente. Nije Hitlerov osobni povjerenik Edmund Glaise Horstenau
nudio partizanima njemačku plaću zato što je volio Staljina, nego zato
da partizane otrgne od Talijana, koji su sustavno uznemiravali područja
u želji da prošire Rimsko Carstvo sve do Mađarske.
Prvoborci četnici
Antifašizam je implicitno postavljena laž. Moja osobna maksima: možete
ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam.
Rat je najprije sukob interesa, pa se tek nakon toga dodaju otmica
Helene i slični srcedrapajući zapleti. Zar nisu Ameri glatko vratili za
Njemačku brod s židovskom aristokracijom?
Zar Saveznici nisu uredno potapali njemačke brodove krcate
Židovima, na ruti za Pelestinu? Naravno, glavni krivci za stradanje
Židova ipak su njemački nacisti i talijanski fašisti. Nakon njih,
krivnja je na Saveznicima, pa tek onda možemo razgovarati jesu li
ustaše za svoje Židove morali učiniti više.
Osobno sam mišljenja da se Ante Pavelić trebao tvrđe postaviti
prema Hitleru i tražiti potpunu suspenziju rasnih zakon za prostor NDH,
po cijenu da bude likvidiran. Nacisti su sami bili krivi što su Židovi
postali njemački unutarnji problem, ali je Saveznicima bilo drago da se
to dogodilo.
U lipnju 1941. Srbi nisu znali tko je Tito, nego su se
spremali za
vidovdansku feštu, a četnici za svoja vidovdanska klanja. Srpski i
srbijanski Sarajevski atentat na Ferdinanda Habsburškog dogodio se na
Vidovdan. Slobodan Milošević je svoje “događanje naroda” pokrenuo na
Vidovdan. Na isti je pravoslavni blagdan izručen haaškom Tribunalu, kao
žrtva figure.
U sisačkoj šumi Brezovica 22. lipnja 1941. dogodilo se okupljanje
četničkih formacija, uoči Vidovdana, pa mi nikako nije jasno kako se u
takvom okruženju formirao takozvani Prvi partizanski odred? Protiv
koga? Komunisti iliti internacionalni socijalisti tada nisu znali da je
Sovjetski Savez napadnut. Kada su se imena “ustanika” iz sisačke
Brezovice 28. lipnja 1941. pojavila u četničkom vidovdanskom divljanju,
bilo je jasno da je sve to u okvirima poslijeratne konverzije četnika u
partizane. U prvoborce!
Rat u Europi potaknuo je velikosrpska ubojstva i četničko
vidovdansko nasilje, fašistička Jugoslavija ušla je u pakt s Hitlerom
(Jugoslaviji i Srbiji obećan je Solun), a tada NDH nije bila niti u
povojima. Zašto su tada srpski nacionalisti ubijali Hrvate? Prije NDH!
Prije Jasenovca! Zašto je srpski zastupnik smaknuo hrvatske zastupnike
u beogradskom parlamentu? Prije NDH i Jasenovca! Zašto je osnovan
Ustanički iliti Ustaški pokret? Vladimir Bakarić javno je pred
televizijskim kamerama priznao da je Komunistička partija ostala po
strani prosvjeda u Beogradu od 27. ožujka, koji je po njemu pokrenula
britanska trgovačka mreža, pripremajući klimu za državni udar.
Odgađanje Hitlerovog napada na Sovjetski Savez nije bilo zasluga
jugoslavenskih komunista, nego Britanaca, ako je to bilo što
promijenilo, jer se Hitler više mogao osloniti na svoje divizije nego
na Jugoslaviju, koja bi se svakako raspala, vjerojatno u još
nepovoljnijim okolnostima za Hitlera.
Djeca su pružala otpor
“Odgovor na zločinačku tvorevinu NDH je
da naša državna vlast komemorira žrtve Bleiburškog polja, uz najviše
državne počasti, gdje je stradala uglavnom ustaška vojska koja se nije
predala” – izjavio je Ognjen Kraus u ime Koordinacije židovskih općina.
Kako objasniti Ognjenu Krausu da su Bleiburg i naš Križni put
preživjeli samo oni koji se nisu predali, uključujući Rafaela Bobana i
njegove “crnokošuljaše”. Tko je pao partizanima u ruke, bio je mrtav,
odmah ili nakon stavljanja na muke. Ako su partizani provodili pravdu,
ako su stradali samo oni koji se partizanima nisu htjeli predati, znači
li to da su partizani u Hudoj jami ugušili hrvatske djevojčice zato što
su pružale otpor? Eto, i naša mučenica Grozda Budak pružala je otpor
kada su je partizani silovali, pa su je isti primirili tako što su joj
živoj sa stolarskom pilom odrezali udove.
Pada li vama na pamet druga mogućnost? Bilo što razumno, kao
blaga sumnja da partizani i antifašisti nisu bili zvijeri, rođeni
ubojice uz nekoliko osvetnika ničega? Posve u skladu s poznatom
partizanskom pravdom, Grozdin otac završio je na ražnju na zagrebačkoj
Dotršćini, koja je tada bila sjeverni dio Maksimirske šume. Nađe se još
uvijek živih Markuševljana koji mogu posvjedočili da su Milu Budaka
partizanke pokušale živog ispeći na ražnju, ali je umro već prilikom
nabijanja na kolac. Kao porugu partizanskoj pravdi, neki je monstrum
tamo postavio spomenik žrtvama fašizma, koji takav i danas stoji, kao
konkretan dokaz reokupacije SRH/RH.
Možda profesionalni antifašisti planiraju dodati ploču s
kronologijom posla iz svibnja 1945.? Mile je svoj Križni put prošao još
za Prvog svjetskog rata, kada je ranjen u austrougarskoj vojsci i takav
zarobljen, pa ga poražena srpska vojska vodila na povodcu sve do
Kajmačkalana i dalje, da ne zaluta, a Mile nikako da zavoli Srbe. Za
prve je Jugoslavije bio ranjen u neuspjelom atentatu, ali svejedno nije
zavolio Srbe. Nije zavolio niti Mađare. Imao je svoje osobne rezerve u
odnosu na dva naroda! Što drugo reći nego da je bio šovinist? Zapravo
se može reći da hrvatskog mučenika Milu Budaka mrze svi narodi, pa i
mnogi hrvatski izdajnici.
Gospić – Jadovno – Pag
Naši neprijatelji i naši protivnici
pokušavaju okameniti svoju lažnu reviziju hrvatske povijesti, pa je
tako predstavljena njihova spomen ploča s njihovom kronologijom
događaja od travnja do kolovoza 1941. Od starosti ili bolesti umrli
Židovi, Srbi i Romi, uključujući nekoliko ubijenih u tko zna kakvim
okolnostima, množe se s tisuću i stotinama tisuća, i onda se sve
prezentira kao masovni zločin ustaša i Hrvata.
Nevjerojatno je da tijekom Drugog svjetskog rata nitko nije
umro
od starosti, bolesti, ili u nekoj nesreći. Možete li to razumjeti?
Izračuna se demografski manjak, koliko je to moguće, i to se računa u
ustaške žrtve. Punih dvadeset godina valjao se fašizam u Italiji, da bi
talijanski fašisti okupirali cijelu Dalmaciju i krenuli na Hercegovinu
i Bosnu, a Židovi s tih područja vide zlo u ustašama i Hrvatima, čije
su postrojbe i vojarne Talijani bombardirali, napadujući neke od njih
zajedno s četnicima i sovjetskom agenturom.
U tom neredu nikome od Hrvata nije palo na pamet okolo skupljati
Židove i formirati logore, pogotovo što su dobar dio Ustaškog pokreta
sačinjavali Židovi, koji su se borili protiv segregacije u prvoj
Jugoslaviji, pa su se na toj platformi pridružili ustašama, bili
ustaše! Samo je NDH donijela ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne
zakone. Za progonjene Židove Europe, NDH je bila sanjana destinacija,
odmah iza Švicarske i Portugala. Tajna pretovarivanja njemačke i
talijanske odgovornosti za Holokaust na Hrvate i Poljake je u
terminologiji. Kamp za zarobljene savezničke vojnike u Njemačkoj
prirodno se zove zarobljenički, a bilo kakvo zatvaranje zarobljenih
četnika i partizana od strane ustaša ili domobrana zove se logor smrti.
I Gospić je bio okupiran od Talijana. Da se ipak talijanski logori ili
talijanski transporti Židova kroatiziraju, svima je dodijeljeno
nekoliko tjedana kolektivnog godišnjeg odmora Talijana, kada bi ustaše
sumanuto sprintale 100 metara u sekundi, da što prije pobiju nesretnike
koje su Talijani skupili da bi ih zaštitili. Kao, kulturni talijanski
fašisti, gospoda iz Rima, Firence, Venecije i sličnih civilizacijskih
Meka, izmakli bi se na tjedan-dva, da ustaše obave fizički posao. Isto
se dogodilo u Srbiji, gdje se srbijanski i srpski logori smrti vode kao
logori NDH. I, Židovi to tako puštaju, najvjerojatnije zato što im je
korisnije natovariti Hrvate.
Hrvati ne traže reviziju povijesti, nego odbijaju one već
provedene
revizije povijesti na štetu Hrvata i Hrvatske, i za potrebe cijele
vojske društvenih parazita. “Mi nismo imali komunizam” – provalio je
Habulin za Nacional, prije godinu dana, u sličnoj
komemoracijskoj atmosferi.
Što danas zbori Habulin? Pa, kaže da je smanjenje prava nacionalnih
manjina mogući prvi korak do novih protjerivanja, progona, nasilnog
pokrštavanja, koncentracijskih logora, pa možda i formiranja neke nove
Nezavisne države Hrvatske. Mnogi žale što posao iz svibnja 1945. nije
dovršen. To više nije uznemiravanje stanovništva na nekim dijelovima
NDH, nego pohod protiv svake hrvatske države.
Ognjen Kraus prigovara da današnja hrvatska vlast ne nalazi za
shodno poslati predstavnike na obilježavanje 75. obljetnice bitke na
Sutjesci, gdje je, kako kaže, poginulo više od tri tisuće mladića,
najviše iz Šibenika i Splita. Gospodine Kraus, teško je razumjeti o
čemu govorite, jer je danas glavni partizan Franjo Habulin, predsjednik
takozvanog Saveza antifašističkih boraca. Isti Habulin rodio se 12
godina nakon Drugog svjetskog rata. Gospodine Kraus, ako već
prigovarate da restitucija nije provedena u cjelosti, zašto trpite
ubojice s Bleiburga i našeg Križnog puta u židovskim vilama, na
najboljim lokacijama u Zagrebu? Njih i/ili njihovu djecu? Meni je
osobno strašno vidjeti takve pored Židova na komemoracijama. Strašno je
vidjeti kako se takvi otimači tuđeg prave blentavi kada neki Židov
spomene restituciju. Pitanje svih pitanja: zašto predstavnici Židova u
Hrvatskoj i šire nikada ne govore o djelovanju Labradora, koji je 90-ih
minirao židovske svetinje da kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Možemo
kupiti još stotinu vojnih zrakoplova od Izraela, ali to neće zaustaviti
nekorektne domaće i svjetske židovske kampanje u smislu prevaljivanja
nacističke i fašističke odgovornosti za Holokaust na ustaše i Hrvate.
Tvrtko Dolić

|
|