Kronologija hrvatsko-muslimanskog sukoba

07.04.1992.

Republika Hrvatska odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana medju prvima je priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet Republike BiH.

13.06.1992.

Pripadnici muslimanskih snaga su iz zasjede ubili četiri časnika HVO-a na planini Raduši. Nakon toga, dosšo je do prvih sukoba na podrucju općine Gornji Vakuf/Uskoplje.

15.06.1992.

Potpisana je Zajednička izjava predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana i predsjednika Republike BiH u Zagrebu i Sarajevu kojom se oba predsjednika slažu da diplomatsko - konzularna predstavništva obiju zemalja uzajamno pružaju, u okviru svojih nadležnosti, svu potrebnu pomoć i usluge gradjanima Republike Hrvatske, odnosno Republike BiH u slučajevima kada su im predstavništva njihovih zemalja nedostupna ili spriječena.

08.07.1992.

Na temelju Zajednicke izjave od 15. lipnja 1992. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske i Ministarstvo za medjunarodnu suradnju Republike BiH sklopili su Sporazum o medjusobnoj pomoći u hitnim konzularnim uslugama u Helsinkiju.

19.07.1992.

Predsjedništvo Republike BiH je donijelo Odluku o osnivanju Privremenog ureda Republike BiH u Republici Hrvatskoj.

21.07.1992.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic potpisali su Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmedju Republike BiH i Republike Hrvatske. Zamjenici ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike BiH dr. Miomir Žužul i Vlatko Kraljević potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa izmedju Republike Hrvatske i BiH.

13.08.1992.

Na inicijativu hrvatske strane u Metkoviću su se sastale delegacije Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske s delegacijom Ministarstva unutarnjih poslova i HVO Republike BiH.

23.09.1992.

U New Yorku su potpisali dodatak Sporazuma o prijateljstvu i suradnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

29.09.1992.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman imenovao je veleposlanika Republike Hrvatske u BiH, dr. Zdravka Sančevića.

listopada 1992.

Pocčtkom listopada počeli su hrvatsko - muslimanski sukobi u opcini Novi Travnik, u području sela: Senkovci, Sinokos i Donje Pećine, Opara, te u samom gradu. U tim selima Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce, Stjepana Blazžvića i predsjednika HVO-a Jajce, Nikolu Bilića. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Muslimani su tada prvi put koristili teško topništvo protiv Hrvata.

Muslimani su napali zapovjedništvo HVO-a u Novom Travniku i uništile Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su živjeli pretežno Hrvati. Očito im je cilj napada bio zauzimanje benzinske pumpne postaje, a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovništvo gornjeg dijela kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Ranjeni Muslimani, njih 37 dovedeni su u bolnicu u Bugojno, a broj poginulih nije poznat.

21.10.1992.

Dolazi do oruzanog sukoba izmedju pripadnika HVO-a s jedne i pripadnika Armije BiH s druge strane. Sukob prerasta u visednevni. Nakon prestanka sukoba, 23.10.1992., situaciju u gradu kontrolira HVO.

21.10.1992.

U kući Zibe Kormana u selu Blace (opcćna Rama/Prozor) je odrzan sastanak "Štaba Teritorijalne odbrane opštine Prozor" (prvobitni naziv Armije BiH) sa zapovjednicima postrojbi Armije BiH susjednih općina. Sastanakom je predsjedavao Mustafa Hero, načelnik štaba TO Prozor, a zapisnik vodio Alija Emric. Mustafa Hero je izmedju ostalog, govorio nazočnima kako ce u petak 23.10.1992. doći do sukoba u gradu Prozoru i da će 'čaršijom vladati Muslimani', te da je dogovorena pomoć u ljudstvu koja ce doći iz Gornjeg Vakufa (oko 1000) i Konjica (oko 500).

23.10.1992.

Počeli su oružani sukobi izmedju pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO-a u samom gradu. Nakon prestanka sukoba (25.10.1993.) veci dio općine Prozor je pod kontrolom pripadnika HVO-a. Sam sukob je eskalirao nakon što su pripadnici Armije BiH, u blizini sela Dobrašin, iz zasjede ubili četiri pripadnika HVO-a i onemogućili prolaz snagama HVO-a prema gradu Jajcu koje je doživljavalo vrhunac oružanih napada srpskih snaga. Istovremeno s početkom sukoba u gradu Prozoru otpočeli su napadi pripadnika Armije BiH na okolna sela potpomognuta snagama iz Uskoplja i Jablanice. Veliki broj civila muslimanske nacionalnosti je napustio grad Prozor i smjestio se na područje susjedne općine Jablanica.

27.10.1992.

Supresjedatelji Medjunarodne konferencije o bišsoj Jugoslaviji u Zenevi Cyrus Vance i lord Owen ponudili su trima stranama tekst "Ustavne strukture BiH".

04.01.1993.

Potpisan  je u Ženevi Vance - Owenov sporazum o miru u BiH.

26.01.1993.

Postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate mjesne zajednice Lašva, sela Dusina, Brdo, Višnjica i Rajići. U selu Dusina ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin, svi civili.

23.03.1993.

Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u grad Konjicu. Na podrucču lokacije zvane Ivan - Sedlo su bezrazložno uhitili oko 20 pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine uhićenih pripadnika HVO-a se od tada ništa više nije doznalo.

Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mještana tog sela, se uspio izvuci iz okruženja i smjestiti na područje sela Kostajnice.

Zapovjednik 45. Parsovačke brigade zvane "Neretvica" (jedna od postrojbi IV. Korpusa Armije BiH) Hasan Hakalović izdao je zapovijed sebi potčinjenim pripadnicima Armije BiH, koja je glasila: "Sve Hrvate razoružati, a ako ne predaju oružje, ubiti!"

23./24.03.1993.

Pripadnici Armije BiH su po prvi put izvršili napad na područje općine Kiseljak koje se nalazi pod kontrolom pripadnika kiseljačke brigade HVO-a "Ban Jelačić". Pripadnici Armije BiH oružano napadaju pripadnike HVO-a na lokalitetu sela Bilalovac. Uslijedio je progon hrvatskog pučanstva iz tog sela te pljačkanje i uništavanje imovine Hrvata.

25.03.1993.

Otpočeo je otvoreni oružani napad pripadnika Armije BiH na hrvatski narod i pripadnike HVO-a grada Busovače iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Sam grad napada oko 8.500 pripadnika Armije BiH i dolazi do totalnog okružzenja i blokade grada. Pripadnici HVO-a (njih oko 1.400) uspijevaju odoljeti napadima.

25.03.1993

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik predsjednistva BiH Alija Izetbegović potpisali su Zajedničku izjavu o nužnoj suradnji izmedju Republike Hrvatske i Republike BiH.

13.04.1993.

U općinskom središtu, u samom gradu Jablanici, dolazi do prometne blokade, koju provode pripadnici Armije BiH i koji onemogućuju ulazak ili izlazak Hrvata u ili iz grada. Na području grada Jablanice isključeni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti.

15.04.1993.

Na području Podbriježja, pripadnici Armije BiH napali su vozilo marke "audi 80" registarske oznake HVO-ZE-1-00, zapovjednika brigade HVO-a Zenica. Pri tom je zapovjednik brigade Živko Totić otet, ranjen, a četvorica pratilaca ubijena (Ivica Vidović, Marko Ljubić, Tihomir Ljubić, Anto Zrnić). U pratioce je ispaljeno preko 500 metaka iz neposredne blizine. Zapovjednik je odveden u nepoznatom pravcu.

16.04.1993.

Pripadnici postrojbi Armije BiH, koji su bili pod zapovjedništvom Zulfikara Ali Špage zvanog "Zuka", Hasana Hakalovića i Sejde Padalovića su oko 08:00 sati otpočele, iz pravca Bare, Kljesi, Osoric i Sahici, s oružanim napadom na pučanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu u selu Trusina (općina Konjic). Nakon minobacacke pripreme u selo su ušli naoružani pripadnici Armije BiH, njih preko 50 (većina je bila obučena u crne uniforme, s crnim trakama povezanim oko glave i rukava), gdje su počinili masakr nad 16 civila i 6 uhicenih pripadnika HVO-a. Civili su ubijani na mjestima gdje su bili zatečeni (njiva, kuća, štala...) a pripadnici HVO-a su (pod prijetnjom smrću uhićenih žena) uhićeni, vezani a potom strijeljani.

16.04.1993.

U 5:45 sati muslimanske snage su iz svog raspolžzivog oružja napale uze gradsko područje općine Vitez. Pogodjena je i zgrada zapovjednšstva zbornog centra srednje Bosne HVO-a, zgrada Oćcine, zgrada pošte i mnoge stambene zgrade.

U gradu Vitezu se vode ulične borbe izmedju pripadnika HVO-a i Armije BiH.

16.04.1993

Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a, “Jokeri”, je tijekom borbi za deblokadu puta Vitez-Busovacč, protiv dijelova “Krajiške” brigade ABiH, počinila i ratni zločin u selu Ahmići gdje je ubijeno 117 Bošnjaka-muslimana.

18.04.1993.

U 05:20 sati pripadnici Armije BiH otpočeli su napad na cijelokupno područje, koje su naseljavali Hrvati u Zenici, kao i naselja cijele općine.

18.04.1993.

Nakon ponovnih sukoba hrvatskih i muslimanskih snaga u području Zenice, Konjica, Viteza i Busovače Mate Boban i predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović objavili su priopćenje o hrvatsko - muslimanskim odnosima.

20.04.1993.

Zapovjednici Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, Sefer Halilović i Milivoj Petković potpisali su u Zenici Sporazum o obustavi vatre izmedju muslimanskih i hrvatskih snaga u BiH.

24.04.1993.

Supredsjedatelj medjunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord Owen i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman sazvali su sastanak u Zagrebu na kojemu su Alija Izetbegović i Mate Boban potpisali 25. travnja Zajedničku izjavu o trenutačnom prekidu sukoba. Svjedok potpisivanja bio je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman. U dodatku izjavi, kojeg su potpisali general Sefer Halilović i general - bojnik Milivoj Petković, nalazi se Ustrojstvo zapovjedništva Armije BiH i HVO-a.

24.04.1993.

U selu Miletići (općina Travnik), pripadnici Armije BiH su ritualno masakrirali petoricu Hrvata.

28.04. - 01.05.1993.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman posjetio je Republiku Tursku gdje se dogovorio s predsjednikom o osnivanju Zajedničke tursko - hrvatske misije dobre volje, da bi se ocijenilo stanje medju muslimanskim i hrvatskim zajednicama u BiH i obnovilo njihovo povjerenje.

09.05.1993

Dolazi do žestokih sukoba između ABiH i HVO-a u Mostaru. Nakon niza medjusobnih incidenata  i nastojanja ABiH da se rasporedi po civilnim objektima u središtu grada Mostara zapovjedništvo HVO-a najprije poziva dijelove 4. korpusa ABiH  da se povuče iz civilnih objekata u vojarnu “Južni logor” a  nakon toga, iz vojarni “Sjeverni logor”. “Heliodrom” i “Aerodrom”, postrojbe HVO-a napadaju dijelove ABiH stacionirane u civilnim objektima.

10.05.1993.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman uputio je poruku Aliji Izetbegoviću i Mati Bobanu o neodgodivom prekidu svih sukoba u kojoj najoštrije osudjuje oružane sukobe izmedju Hrvata i Muslimana bez obzira na to tko ih je prouzročio, te poziva na suradnju u borbi protiv srpskog agresora.

10.05.1993.

Potpisan je Sporazum o prekidu vatre u Mostaru izmedju Alije Izetbegovica i Mate Bobana.

18.05.1993.

U Medjugorju je postignut dogovor bosansko - hercegovačkih Hrvata i Muslimana o uspostavi mira. Nazočni su bili dr. Franjo Tudjman, mr. Mate Boban, Mile Akmadžić, Franjo Boras, Milivoj Petković; Alija Izetbegović, dr. Haris Silajdžić, Rusmir Mahmutčehajić, Sefer Halilović; supredsjedatelji Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord David Owen i Thorvald Stoltenberg, te predsjedatelj Ministarskog vijeća Europske unije Niels Helveg Peterson.

03.06.1993.

Pripadnici Armije BiH su oko 18:00 sati otpčceli sa masovnim uhićenjima i odvodjenjima osoba muškog spola hrvatske nacionalnosti u gradu Travniku.

05.06.1993.

Predsjednik Odjela Obrane HVO-a Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Bruno Stojić uputio je pismo lordu Owenu, C. Thornberryju, Ph. Morilloneu, Aliji Izetbegoviću i S. Haliloviću u kojem upozorava na težak položaj Hrvata u travničkoj općini.

07.06.1993.

Mate Boban je u povodu najnovijeg stanja u Travniku poslao pismo supredsjedateljima Medjunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, UNPROFOR-u, State Departmentu, Aliji Izetbegoviću i Veleposlanstvu Republike BiH u Republici Hrvatskoj.

08.06.1993

U selu Maljine (općina Travnik), točnije u predjelu sela zvanom Bikosi, pripadnici Armije BiH strijeljali su 30 osoba hrvatske nacionalnosti. Pripadnici Armije BiH su nakon egzekucije išli od jednog do drugog mrtvog tijela strijeljanih Hrvata i ispaljivali u njih pojedinačne hice.

09.06.1993.

Jedan od svjedoka u svom pisanom iskazu navodi, da je 09.06.1993., oko 10:00 sati, dan zvučni znak za opću opasnost jer su pripadnici Armije BiH (muslimanska vojska) izvršili organizirani oružani napad na sva sela općine Kakanj nastanjena Hrvatima. Napadnut je i prostor grada Kaknja. S podrucja općine Kakanj protjerano je oko 15000 Hrvata. Cjelokupna imovina protjeranih Hrvata je opljačkana, a oko 80% stambenih i gospodarskih objekata (protjeranih Hrvata) je spaljeno.

10.06.1993

Od početka mjeseca lipnja 1993. godine pripadnici Armije BiH su počeli protjerivati Hrvate - stanovnike općine Travnik, sa područja njihovog stanovanja. Do 10.06.1993. godine s područja općine Travnik je protjerano oko 19000 osoba hrvatske nacionalnosti. Najveci dio protjeranih Hrvata je prihvaćen na području slobodnih dijelova općina Novi Travnik (njih oko 12000) i Vitez (njih oko 4000). U Republici Hrvatskoj je organizirano prihvaćeno oko 2000 a na slobodnim prostorima Hercegovine smjšsteno je 1332 osobe hrvatske nacionalnosti (u općini Čapljina 829 i u općini Ljubuški 503). Na slobodnom dijelu općine Travnik, na području mjesta Nova Bila ostalo je oko 2000 Hrvata.

10.06.1993

Oko 20 sati i 45 minuta iz pravca područja pod nadzorom Armije BiH u općini Vitez doletjela je granata kalibra 120 mm, dva metra od klupe na kojoj je bilo četrnaestoro djece. Taj se prostor smatrao sigurnim, zaštićenim od snajpera i tu su se redovito igrala djeca, hrvatska i muslimansko-bošnjačka. Toga dana nije bilo nijednog muslimansko-bošnjačkog djeteta. Opravdano se pretpostavlja da su upozorena da ne izlaze iz kuće jer će na to mjesto biti upućene granate. Stručnjaci procjenjuju da se radilo o navodjenom projektilu. Kada je granata eksplodirala, na licu mjesta poginulo je petoro djece, a troje je umrlo u bolnici.                                                      

12.06.1993.

27 muslimanskih ranjenika evakuirano je iz Mostara preko Splita u inozemstvo. Pothvat je učinjen na sugestiju Hrvatsko - turske misije dobre volje i poticaj predsjednika RH dr. Franje Tudjmana i R Turske.

15.06.1993.

Župu Kraljevu Sutjesku, koja ima 26 sela, popalile su i totalno uništile muslimansko - mudžahedinske snage, koje su rušile, palile i uništavale sve što je hrvatsko. Ranim jutrom, 13.06.1993. god. oko 10.000 pripadnika Armije BiH po već utvrdjenom planu navalilo je svim silama iz sveg raspoloživog oružja i orudja na crte obrane HVO Kaknja, te u toj akciji koja je dugo pripremana uspjela probiti linije obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili ka Varešu, slobodnom gradu Srednje Bosne. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000 pod stalnom artiljerijskom pješačkom vatrom, kretalo se planinskim vrletima Kračića, Slavina i Planinice. Kasno u noć kolona unesrećenika, žena, djece, staraca, ranjenika i bolesnika pristigla je u Vareš, gdje je Štab za prihvat izbjeglica organizirao njihov smještaj u proizvodnim halama, restoranima i svim drugim slobodnim stambenim prostorima

19.06.1993.

Napadi muslimanskih snaga na područje općine Kreševo odvijaju se iz pravca mjesta Tarčina u Hadzžičkoj općini i sa planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno 20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a.

24.06.1993.

Na veliki katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u 9:20 sati, pripadnici novoformirane operativne grupe (zapovjednik Refik Lendo) Armije BiH zvane "Bosna", su izveli oružani napad na Hrvate žepačke općine. Tako se oružani sukob Hrvata i Muslimana iz središnje Bosne pršsirio i na ovo područje. Sve je počelo jakim vojnim udarom pripadnika Armije BiH na grad Žepče i Hrvatima nastanjena sela, iz pravca Zenice i Željeznog Polja. Napadani su i prostori Mujadinske Kose, Visa, Brezove Kose, Martinova Visa...

16.07.1993.

Pred silovitim napadima pripadnika Armije BiH, s Malkoca (zadnje linije obrane Fojnice) povlače se pripadnici HVO-a. Skupa s njima Fojnicu napušta i većina hrvatskog pučanstva. Više od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i kreću se prema općinama Kiseljak i Kreševo. Pripadnici Armije BiH zauzimaju i fojničke bolnice u kojima se nalazi oko 800 invalida i retardiranih osoba.

18.07.1993.

Pripadnici Armije BiH napadaju pripadnike HVO-a u Bugojnu. Borbe nisu dugo trajale. Pripadnici Armije BiH zauzimali su dio po dio grada i odvodili u zarobljeništvo pripadnike HVO-a. Nastaje masovni izgon Hrvata. U samo nekoliko dana protjerano je oko 12 tisuca Hrvata. U gradu ostaje oko tri tisuće Hrvata. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 Hrvata koje su na svirep način mučili, neke likvidirali. Osnovali su po gradu logore i mučilišta. Svjedoci zločina, koji su se tom prilikom dogadjali, pršsli su paklene muke.

28.07.1993.

Združene muslimanske snage sačinjene od pripadnika 44. Jablaničke brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnika republičkog MUP-a BiH iz policijske postaje u Jablanici, pripadnika tzv. "Zukine vojske" i pripadnika naoružane skupine Muslimana iz sela Jelačići, opkolile su područje sela Doljani (12 km zapadno od Jablanice) tjekom ranih jutarnjih sati 28.07.1993. godine. Tada je ubijeno i izmasakrirano osam civila i 28 pripadnika HVO-a, a oko 185 Hrvata, mještana sela Doljani, od čega 37 djece, je uhićeno i odvedeno u grad Jablanicu gdje su zatočeni u logor zvani "Muzej" (navedeni prostor je do rata služio kao muzej posvećen dogadjajima iz II. svjetskog rata).

03.08.1993

Pripadnici HVO-a su izvršili deportaciju 1500 Bošnjaka-muslimana iz općine Stolac prema crtama ABiH u Blagaju.

03.08.1993.

U Ženevi započeo četvrti zajednički sastanak šestorice vodja delegacija na mirovnim pregovorima o BiH. Na sastanku su bili nazočni predsjednici Hrvatske i BiH, Srbije i Crne Gore - dr. Franjo Tudjman, Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Miomir Bulatović kao i vodje bosanskih Srba i Hrvata Radovan Karadžić i Mate Boban.

01.09.1993.

Predsjednik Tudjman izjavio je u Ženevi kako je konferencija o BiH prekinuta, nakon što su predstavnici Muslimana postavili takve zahtjeve koje druge dvije strane nisu mogle prihvatiti. "Muslimansko vodstvo iznova je postavilo takve zahtjeve, koji su ostali za daljnju raspravu", izjavio je dr. Tudjman dodajući kako nema nikakve svrhe da se konferencija nastavi, i po mišljenju sudionika i supredsjedatelja".

09.09.1993.

Proganjanje i zlostavljanje hrvatskog pučanstva na širem području uz rijeku Neretvu, sjeverno od Mostara, posebno je kulminiralo 09.09.1993., kada su postrojbe Armije BiH predvodjene tzv. "Zukinim specijalcima", počinile masakr u selu Grabovica (općina Mostar). ŠSire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10.05.1993.

Inače, masakr u Grabovici otpočeo je 09.09.1993. upadom postrojbi Armije BiH, predvodjenim tzv. "Zukinim specijalcima". Isti su, odmah po upadu u selo, počeli pucati i ubijati sve što se kreće, iako su znali da u Grabovici nema nikakvih vojnih postrojbi, te da se u selu nalaze uglavnom starije osobe, žene i djeca. U navedenom masakru  ubijene su 32 osobe, a jedan od civila je zarobljen i odveden u logor "Muzej" u Jablanici. Imovina Hrvata je potom opljačkana, a selo je skoro u cjelosti zapaljeno.

S obzirom da su podaci o masakru nad Hrvatima u selu Grabovici dospjeli u javnost, muslimanske političke i vojne strukture iz Jablanice i BiH su nastojale prikriti navedeni zločin, tako da do sada još nisu pronadjeni i identificirali svi leševi ubijenih mještana Grabovice, a razmjena ubijenih leševa je izvršena za samo jedan broj pronadjenih. Takodjer, za sada, nije omogućen ulazak u Grabovicu predstavnicima hrvatskog naroda, kako bi se izvršile potrebne istražne radnje i pronašli preostali leševi koji su prema nekim saznanjima, sakriveni ili bačeni u jezero, kako bi se prekrile razmjere pocčnjenog zločina.

14.09.1993.

Oko 5:30 sati više od 120 naoružanih pripadnika Armije BiH izvršili su napad na hrvatsko pučanstvo sela Uzdol i ubili 41 Hrvata (29 civila i 12 pripadnika HVO-a). Pučanstvo je zatečeno na spavanju tako da su tijela ubijenih civila pronalažena u spaljenim kućama ili neposredno oko njih, a nekolicina i na seoskim putevima, dok su pokušavali pobjeći. Ubijane su čitave obitelji.

14.09.1993.

Predsjednik Tudjman počeo je u Ženevi razgovore s vodjom bosanskih Muslimana Alijom Izetbegovićem kako bi pokušali ukloniti neke prepreke, koje su početkom ovoga mjeseca dovele do prekida pregovora o BiH. Nakon razgovora, predsjednici Tudjman i Izetbegović potpisali su Zajedničku deklaraciju.

18.10.1993.

Pripadnici Armije BiH započeli su napad iz pravca Zenice i Kaknja i zauzimaju važnu stratešku kotu Lijesnicu. Dolazi do oružanog napada (velikih razmjera) pripadnika Armije BiH na područje općine Vareš koje se nalazi pod kontrolom pripadnika HVO-a i na kojem se osim domicilnog nalazilo i više tisuća Hrvata koje su muslimanske snage protjerale iz općine Kakanj.

23.10.1993.

Počelo je dvodnevno sukobljavanje izmedju pripadnika Armije BiH i HVO-a u selu Stupni Do. 25.10.1993. pripadnici HVO-a zauzimaju selo ali se odmah i povlače iz njega. U selu su pripadnici HVO-a počinili zločin u kojem je ubijeno 16 Bošnjaka-muslimana.

01.11.1993. - 05.11.1993.

"...Koristeći angažiranost vojske bosanskohercegovačkih Hrvata (HVO) pri evakuaciji preko 6000 prognanih kakanjskih Hrvata iz Vareša, muslimanska vojska (Armija BiH) započela je opći napad na područje općine i sam grad Vareš. Muslimanska vojska je napadala isključivo sela nastanjena civilima hrvatske nacionalnosti, koja su se nalazila u totalnom okruženju, prekidajući komunikacije, prethodno prisvajajući veliku količinu humanitarne pomoći, upotrebljavajući civilno pučanstvo kao živi štit pri napadima..."

Posljedice općeg napada muslimanske vojske (Armija BiH) na prostor općine Vareš su drastične. Pod prisilom se s prostora općine Vareš iselilo preko 10000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko 10000 Hrvata prognanih iz Kaknja.

12.11.1993.

Imenovan je novi zapovjednik glavnog stožera HVO-a general - pukovnik Ante Roso (umjesto general - bojnika Slobodana Praljka), a na temelju zapovjedi Mate Bobana i nakon imenovanja u Vladi Hrvatske - Republike Herceg - Bosne.

12.11.1993.

Zajedničku deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmedju Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane te o povratku povjerenja izmedju hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH potpisali su dr. Mate Granić, dr. Haris Silajdžić i turski ministar vanjskih poslova Hikmet Cetin u Sarajevu.

15.12.1993.

Predsjedništvo BiH ukinulo je samostalnost Hrvatskog vijeća obrane. Postrojbe HVO koje su se još borile zajedno s Armijom BiH ubuduće će biti dio Armije BiH bez samostalnog zapovjedništva.

22.12.1993.

"Muslimanska vojska je u Križančevu Selu ubila 22.12.1993. godine 74 Hrvata" - to je zapovjedniku Britanskog bataljuna UNPROFOR-a, pukovniku Williamsu, rečeno u 3. korpusu Armije BiH. Pukovnik Williams je za posjeta općini Vitez izjavio da se u području sela Poculica (cca devet km sjeveroistočno od Viteza) nalaze dvije masovne grobnice. Jedna sa 38, a druga sa osam tijela Hrvata - žrtava muslimanskog pokolja. Časnik UNPROFOR-a Gell izjavio je 02.01.1994. da se na tzv. crtama razdvajanja nalazi 15 tijela ubijenih Hrvata.

09.01.1994

Prilikom upada snaga ABiH u selo Buhine Kuće (općina Vitez) je ubijeno 26 osoba – civila (medju kojima i 4 žene) i pripadnika HVO.

09.02.1994.

U Ženevi su počeli razgovori izaslanstva Republike Hrvatske i BiH koje vode ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granić i predsjednik Vlade u Sarajevu Haris Silajdzić.

10.02.1994.

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granić i predsjednik Vlade Republike BiH H. Silajdžić, nakon sastanka u Ženevi 9. i 10. veljače dogovorili su Zajedničku izjavu.

19.02.1994.

U Frankfurtu su završeni razgovori izaslanstva Hrvatske i BiH koji su vodili dr. Mate Granić i Haris Silajdzić. Ministar vanjskih poslova RH izjavio je da se razgovaralo o budućem uredjenju BiH, prekidu vatre, odnosima Hrvatske i BiH te o humanitarnim problemima. Granić i Silajdžić su kao bitno ocjenili da je smanjen broj otvorenih pitanja te da su ti razgovori "ozbiljan korak ka rjšsenju krize u BiH i ka uredjenju odnosa s RH".

23.02.1994.

Zapovjednik HVO-a general Ante Roso i zapovjednik Armije BiH general Rasim Delić potpisali su u Zagrebu sporazum o prekidu vatre u BiH.

U Bonu su započeli razgovori vanjskih poslova Vlade i ministra vanjskih poslova RH dr. Mate Granića i njemačkog vicekancelara i ministra Klausa Kinkela. Dva ministra razgovarali su o odnosima Hrvatske i BiH kao i mogućem uredjenju BiH.

01.03.1994.

Bosanski Hrvati i Muslimani potpisali su u Washingtonu preliminirani sporazum o stvaranju federacije u BiH koja će omoguciti konfederaciju s Hrvatskom. Preliminarni sporazum potpisali su hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, premijer BiH H. Silajdžić i predsjednik Predsjedničkog vijeća HR Herceg -Bosne Krešimir Zubak te su se suglasili da će osnovati Prijelazni odbor na visokoj razini, koji će poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor će započeti s radom 4. ožujka 1994. u Beču.

18.03.1994.

Predsjednik RH dr. Franjo Tudjman i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović potpisali su u Washingtonu Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmedju RH i buduće federacije u BiH.

Premijer BiH H. Silajdžić i predsjednik Predsjedničkog vijeća HR Herceg - Bosne Krešimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bosnjaka - Muslimana u BiH.

* Preuzeto s portala hercegbosna.org uz djelomične ispravke teksta (gdje su uočene netočnosti) i dopune hrvatskimi dijakritičkim znakovima...