IZIĆI NA IZBORE ILI NE

Hrvati i Hrvatice, dragi prijatelji, sugrađani, branitelji, evo pred nama su još jedni Opći izbori, a s obzirom na stanje u kojem se nalazi hrvatski narod u BiH, odnosno u Hercegbosanskoj županiji i to da sam pristao biti na listi Hrvatske stranke prava BiH za Skupštinu HBŽ, to bih htio reći par riječi zašto da date glas meni, odnosno navedenoj listi HSP-a.

Zaista, zašto?! Teško ili jednostavno pitanje. Odmah da kažem, ako je tko zadovoljan, ovim stanjem u kojem se nalazimo mi Hrvati i naša Županija, onda, molim lijepo, neka glasuje kao i do sada, odnosno za one koji su za to i zaslužni. Evala im bilo.

Za sebe mogu reći da sam se, zbog ideala pravaštva i borbe za oživotvorenje stoljetnog sna uskrsnuća hrvatske države na tlu cjelovite Domovine Hrvatske, učlanio u redove HSP-a još početkom davne 1990. godine kada sam od vodstva HSP-a imenovan povjerenikom za Banja Luku i Livno. Ubrzo smo pred ratni vihor velikosrpske agresije organizirali u Livnu vrlo posjećenu javnu Tribinu u Domu kulture dana 1. svibnja 1991. godine, kada je narod livanjskog kraja mogao čuti pravašku riječ cjelokupnog tadašnjeg vodstva HSP-a od predsjednika Dobroslava Parage, dopredsjednika Ante Paradžika, tajnika Krešimira Pavelića, te moje malenkosti i gostiju od Zagreba i Varždina do Sarajeva i Goražda, Foče, Višegrada, Ljubuškog i Mostara, Tomislavgrada, Posušja i Širokog Brijega, poznatih nam Joze Radanovića, Alije Šiljka, Halima Delahmeta, Mije Jelića i drugih. Tada je i osnovana Podružnica HSP Livno na kojoj sam i izabran njenim predsjednikom.

Ovo je samo podsjetnik na te, za nas pravaše, slavne dane, na našu borbu za slobodu i na naš idealizam koji nas je vodio, a koji smo izgleda putem izgubili pod silom prilika i politike koja je od tada do danas „demokratski“ vladala u naše ime i dovela nas u stanje gotovo pred nestajanjem u BiH, a ovu HB županiju u redove najnerazvijenijih.

Zašto smo to dopustili?! Znači u Jugoslaviji, titinoj satrapiji, nismo se bojali dignuti hrvatski glas vapaja za slobodom, a pred nadolazećom velikosrpskom agresijom nismo se bojali goloruki stati pred tenkove i od usta odvajati da bismo kupili kalašnjikov i s lovačkom puškom krenuti u boj za slobodu ne znajući hoćemo li se živi vratiti. A kad smo navodno tu slobodu dočekali i novokomponiranim političarima dali vlast u ruke s njihovom politikom bez morala i ideala, sve za Judine škude, doživjeli smo propast i iseljavanje kakvo nismo ni pred Hunima i Turcima. Pred takvim mizernim i odnarođenim političarima mi smo ušutjeli, hrabrost pogazili, ideale izgubili, a mnogi ponovno poput svojih roditelja u tinoj Jugoslaviji morali bježati iz svoje slobodne Domovine u bijeli svijet trbuhom za kruhom.

Zbog koga su toliki morali napustiti svoju didovinu da bi prehranili sebe i svoje obitelji, zar su opet poslije 1995. godine navalili na nas strašni Avari, Huni, Turci, četnici, partizani, zar su nas opet porobili pa moradosmo ušutjeti pred silnicima i pognuti glavu da bismo dobili koju mrvicu sa stola i priliku za kakav posao za preživljavanje ili smo samo demokratski izabrali svoju novu vlast koja nas tako vodi u toliko željenu svijetlu budućnost koje mi nikako da budemo svjesni, barem ne mi koji smo evo ostali.

Zaista, pred puškom i tenkovima neprijatelja mi ne pokleknusmo, ali eto padosmo ničice pred našim izabranim predstavnicima koji se odnarodiše, izdignuše i osiliše, dušu prodadoše đavlu i neprijatelju. I za takve Judine škude upadoše u pokvarenost, izopačene interese samoljublja, gomilanje novca i nekretnina, ne samo za svoju djecu nego i za praunuke,  a sve to na grbači i krvi svoga napaćenog naroda, izgubivši u tom rasulu moralni kompas na koji ih nitko više ni ne upućuje niti upozorava. A niti bi se oni u toj umišljenosti na to i osvrtali, nego se samo, poput ovisnika, grčevito bore kako tu vlast očuvati i privilegije zadržati dok još ovaj narod imalo diše i ima još što za dati.

Mislim da je došlo vrijeme da svi progledamo i evo ovaj put svojim izlaskom i glasom istinske hrvatske savjesti, pred virom pradidovom, kažemo svima takvima dosta!

Dosta je bilo! Vrijeme je da spasimo ono što se spasiti dade i izaberemo one koji se neće prodati, koji neće zanijekati bilo ovoga napaćenog hrvatskog naroda, nego će tu istinu i tu težnju požrtvovno svjedočiti i promicati na svakom mjestu od Skupštine županije do Parlamenta države, od ulice do radnog mjesta, od škole do crkve, svuda bez iznimke.

Takvih ljudi, koje ćete moći birati, među nama ima, jer su to potvrdili, posvjedočili, svojim dosadašnjim životom. Da, neki su pobijeni od hrvatske izdajničke ruke, neki padoše u ratu za slobodu, a neki su i preživjeli, ali neki se sivi sokolovi i rodiše pa nas za taj boj još ima. Izaberimo, dakle, takve pa se, uz pomoć Božiju, možemo boljem nadati!

Bog i Hrvati!

Ante Matić,

kandidat br. 3 na listi Hrvatske stranke prava BiH

za Skupštinu Hercegbosanske županije