|
Hrvatska vam zaboraviti neće nikada...
ZABORAVLJENI HEROJI:
IGOR I PETAR KAČIĆ
Branitelji Vukovara i danas su u žalosti za hrvatskim herojem Petrom
Kačićem velikim zapovjednikom obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je
bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima srpske
paravojske i JNA koji je 2. listopada 1991. dao život za obranu tog
grada i ljubljene Hrvatske.
Petar Janjić Tromblon: "Petar Kačić je
uništio 22 tenka, a hrvatska javnost o njemu ništa ne zna. Kada je
Petar poginuo mi na sajmištu svi smo pali na koljenima. Bio je to naš
nenadoknadiv gubitak. Njegove zasluge su u rangu zasluga našeg viteza
Blage Zadre."
Iako teško ranjen samo četiri dana prije, Kačić
se vratio na ulice razorenog grada u poprište najnovijeg srbočetničkog
napada.
Okolnosti pod kojima je poginuo opisao jedan od
heroja Vukovara, Viktorin Jurić - Paša:
Jutros se budim, a u mislima prolaze sjećanja.
Ulice Preradovićeva i Keršovanijeva, rani jutarnji sati, naš Jure na
straži ulazi u podrum i govori - tenkovi su vani, krenuli su!
Izlazimo, vani strašna situacija, tenkovi,
granate sa svih strana, metci, dim!
Osa pogađa tenk, iza njega bov, iza dolazi kombi crvenog križa, ležim
kod trafo stanice, Brdar čuva ulaz u dvorište, puca, baca bombe, čuju
se jauci, krici sa naše desne strane.
Mislim da je probijena Pionirska ulica, pucaju
prema nama, Jure puca i dalje prema vojarni.
S nama je zapovjednik Petar Kačić, oko nas metci sa svih srana, rafal,
pada Kačić, pada i naš HOS-ovac iz Bjelovara Alen Buhin, pada Jure,
pucam, mislim zašto mene od svih tih metaka nijedan ne pogađa?
Gledam ranjene, Kačić uspijeva malo dignuti
glavu,
Jure leži metar dalje na stomaku, na leđima mu velika rupa, krv na sve
strane!
Kačić pokušava nešto reći, ništa se ne čuje, još se puca, dolaze Doktor
Anđelić, Brdar i ostali, borba traje i traje, još sam kod Jure i Petra!
Trazimo vozilo za prijevoz ranjenih…
Bio je to opći napad na Sajmištu iz svih smjerova. Josip
Tomašić Osa
tada je izvijestio da Dalmatinskom ulicom teče krv…. Osim Petra u
Vukovaru je poginuo i njegov 16-godišnji sin Igor Kačić koji se vodi
kao najmlađa žrtva pokolja na Ovčari!
Ratni nadimak heroja Petra Kačića, jednog od najistaknutijih
zapovjednika obrane Vukovara, bio je "Srednji Bojler". Sa svoje 44
godine, Kačić je vjerovao da može obraniti Vukovar, ali i zaštiti svoju
obitelj, suprugu Irenu i tada 16-godišnje blizance Silviju i Igora.
Zbog rata koji je u Vukovaru pokazao svoje najsurovije lice, Petar
Kačić svoje je želje ostvario samo djelomično.
Vukovar je pao, njegovo je dijete, mladi i
neustrašivi ratnik, ubijeno na Ovčari, a poginuo je i on sam:
- Moj suprug je 28.09. ranjen u ruku i kao takav nije imao
mira.
Nije htio ostati u bolnici, već je došao k nama u sklonište. Tu su ga
suborci izvještavali o događajima na terenu To sklonište, ne znam
koliko znate, čuvala su doslovno djeca, a među njima i moj Igor, tada
16-godišnjak. Prekrasan je bio…
Dobro dijete, pristojno, u školi sve petice.
Međutim, odrastao je preko noći i postao muškarac, ali i maloljetni
branitelj. Bio je, dakako, ponosan na oca koji nas je, unatoč
ranjavanju, obilazio. Tog 2. listopada, muž je otišao iz skloništa, na
ratište.
I više se nikada nije vratio…
Mislili su da je napad prošao, da je sve
gotovo. No, jedan je tenk ostao u dvorištu, rafal ga je sasjekao preko
pluća…
Petar nije poginuo na mjestu, doktor Njavro ga je pokušao reanimirati
- kazala je svojedobno supruga vukovarskog heroja i dodala:
- Odvezen je u bolnicu i pokušan operirati, ali nije imalo
smisla. Kada sam sa sinom došla do bolnice, rekli su da ne ulazimo jer
je sve puno mrtvih koje stavljaju u vreće. Mom mužu su, pak, već
pripremili drveni kovčeg - vrlo detaljno se prisjeća mučnih detalja
vukovarska supruga i majka, Irena Kačić.
Ne spašavajte ustašina sina!
Sva bol Irene Kačić nije prestala smrću njenog supruga. S
djecom je spas pokušala naći u bolnici:
- Došla je vojska. Htjeli su nas odvesti u Velepromet s
ostalima,
ali je dr. Bosanac to spriječila i ostavila nas u bolnici. Smatram to
srećom, jer iz Veleprometa je malo tko izašao živ. A tada je u bolnicu
stigao Šljivančanin okružen domaćim četnicima. Počelo je odvajanje.
Mnogi maloljetni dječaci i borci poput Envera Arnautovića su, srećom,
pušteni.
Međutim, meni su Igora istrgli iz ruku. Imao je ruksak s nešto
malo stvari, sjećam se i da sam mu dala nešto novaca… Rastali smo se
uvjereni da ćemo se opet sresti…
Pitala sam Šljivančanina zašto ga vode, gurala mu Igorovu
zdravstvenu iskaznicu i tvrdila da je dijete, ali on je grubo rekao
kako će provjeriti. Odveli su ga i ja sam od jednog čovjeka doznala da
su prvo bili u vojarni, pa na Veleprometu, a onda Ovčara. Nakon te
informacije, ponadala sam se da je živ.
A onda, šok. Moj Igor je bio u skupini koju su htjeli pustiti.
Međutim, naš susjed koji je živio u našoj blizini i koji je bio par
godina stariji od Igora, pokazao je prstom na mog sina i rekao: njega
ne puštajte ("Ne spašavajte ustašina sina")!
Moj Igor je nakon toga ubijen. Platio je zbog
svog oca, velikog zapovjednika.
Zamislite… Da nije bilo Pere Akida koji je spriječio puštanje mog sina,
ja bih danas imala njegove unuke.
Da, nemojte se čuditi! Znam tko je upro prstom
u mog
sina, a znam i još nešto. Pero Akid i dan danas radi u vukovarskom
Komunalcu...
Šume valovi
Šume valovi Dunava i Vuke,
o danima patnji i muke
herojskog Vukovara grada
i da se ne zaboravi nikada.
Šume valovi i nose poruke,
o herojima koji su uzeli oružje u ruke
i junački bili boj
za Hrvatsku i Vukovar svoj.
Šume valovi i pričaju tužne priče
i govore "ne zaboravite te mladiće,
ni Petra Kačića, legendarnog zapovjednika
koji je uvijek išao ispred svojih vojnika".
Junački u voljenom gradu ratovao,
četnicima s osmijehom tenkove uništavao,
sa svojim suborcima slavnu povijest pisao,
al' slobodu voljenog grada nije dočekao.
Život svoj za voljeni Vukovar dao
i svojom krvlju zauvijek ispisao;
Ne zaboravite heroje Domovinskog rata
koji su ponosno stali u obranu Hrvata!
Šume valovi Vuke i Dunava
dok je domoljuba nema zaborava
i u povijest smo upisali ime tvoje,
zlatnim slovima među ostale heroje.
Počivaj u miru Božjem, u raju
gore u božanstvenom sjaju
pored svog voljenog sina;
Petre, neće te zaboraviti domovina!
Hrvoje Horvat
|
|
