TKO JE BEOGRADSKOJ ČARŠIJI PRODAO HRVATSKI SRIJEM

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1. sc. Andrej Plenković, predsjednik

Na znanje:

Hrvatski sabor, Gordan Jandroković, predsjednik, Zagreb, Trg sv. Marka 2

Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, Pantovčak 241

EUROPSKO VIJEĆE, Charles Michel, predsjednik, Rue de la Loi/Wetstraat 175, 1048 Bruxelles/Brussel, Belgija

EUROPSKI PARLAMENT, Roberta Metsola, predsjednica, Allée du Printemps B.P. 1024 F-67070 Strasbourg, Francuska

Veleposlanstvo Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, Davor Trkulja, veleposlanik, Zagreb, Slavujevac 3

Pitanje: Tko je Beogradskoj Čaršiji prodao hrvatski Srijem? Gdje je lova?

Uvažena Gospodo,

U jutro, 3. listopada 1929. godine, Srijem je bio u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.

Istoga dana, nešto kasnije, odlukom samozvanog srbskog diktatora Aleksandra Karagjorgjevića Srijem je stavljen pod upravu Dunavske banovine, koju je nekoliko minuta prije toga – u tu svrhu osnovao.

Danas, 2. svibnja 2022. godine, Srijemom još uvijek upravlja Kraljevina Srbija, dotično pod imenom Republike Srbije.

Pitam Vas, neuvijeno i javno, tko je Beogradskoj Čaršiji prodao – nedvojbeno – hrvatski Srijem?

Jer, utvrdili smo:

Ad 1.

U prilogu “Srijem i Podunavlje” na hr.metapedia.org piše:

Srijem i Podunavlje (Vukovarsko-srijemska županija): Srijem (grč. Syrmion, latin. Syrmium, njem. Syrmien, magjar. Szerém, srb. Срем – Srem, šokački i ukrain. Srim), je povijesno-zemljopisni prostor na krajnjem istoku Hrvatske i jugozapadu Vojvodine. Ime mu je nastalo slaviziranjem iz antičkoga predrimskog grada Syrmion (Mitrovica) na donjoj Savi. Srijem leži južno od Bačke, jugozapadno od Banata, sjeverno od Mačve i na istoku od Slavonije. Pruža se izmedju rijeka Dunava i donje Save tj. u Podunavlju od Vukovara do Zemuna, gdje Sava utječe u Dunav. Kao manje jasnu zapadnu granicu obično se uzima rijeka Bosut, koji se simbolično nalazi na srijemskom povijesnom grbu. Gradovi u Srijemu su: Vukovar, Vinkovci, Županja i Ilok u Hrvatskoj, a u Vojvodini Šid, Srijemska Mitrovica, Inđija, Ruma, Irig, Beočin, Petrovaradin, Srijemski Karlovci, Srijemska Kamenica, Stara i Nova Pazova, Stari i Novi Slankamen, Zemun.

Srijem je sada podijeljen između Hrvatske (sjeverozapadni Srijem) i Vojvodine (tj. Srbije) srednji i istočni Srem. Sjeverozapadni tj. hrvatski dio Srijema spada pod Vukovarsko-srijemsku županiju sa sjedištem u Vukovaru. Drugi veći dio leži u Vojvodini, gdje najveći dio Srijema upravno pripada Sremskom okrugu u autonomnoj pokrajini Vojvodini na sjeveru Srbije, a najmanji jugoistočni dio upravno pripada gradu Beogradu (Novi Beograd, Surčin i Zemun).

Nakon 1. svj. rata je Srijem za sve vrijeme postojanja obje Jugoslavije bio sustavno rashrvaćivan, osobito u istočnom dijelu Srijema koji je dosad ostao u Srbiji.

Za Kraljevine Jugoslavije je Zemun pripojen Beogradu, a srednji dio novog “Srema” je organiziran kao dio Dunavske banovine sa sjedište bilo u Novom Sadu i zapadni Srijem je dodijeljen čak Drinskoj banovini, kojoj je sjedište bilo u Sarajevu.

Takva upravna reorganizacija Srijema je bila sustavno komadanje radi kidanja svih veza s Hrvatskom, iako je sve do reorganizacije Kraljevine SHS u banovine, povijesno Srijem bio kroz predhodnih tisuću godina stalno vezan s ostalom Hrvatskom. Sustavno protjerivanje Hrvata iz Srijema na sve moguće načine je bilo osobito izraženo u ratnim i poratnim godinama 2. svjetskog rata, pa u godinama “radnih obaveza”, pa od 1972. nakon “hrvatskog proljeća”, a vrhunac najjačeg etničkog čišćenja je Srijem proživio 1990tih u doba velikosrpske agresije na Hrvatsku kad je uglavnom sustavno “očišćen” od Hrvata.

Sadanje granice srpskog i hrvatskog dijela Srema je ucrtao 1945. godine Milovan Đilas, koje su većinom slične granicama tadanjih banovina Kraljevine Jugoslavije (1929-1939).

Ad 2.

U prilogu “Srijem” na hr.wikipedia.org piše:

Srijem danas ima oko milijun stanovnika. Većinu stanovništva u ovoj regiji čine Srbi, ponajviše zbog širenja srbijanskih velegradova Beograda i Novog Sada i njihovih aglomeracija na Srijem, odnosno njihovim gutanjem srijemskih gradova koji su postali dijelom ili kao predgrađa tih velegradova te se u progutana naselja slijeva stanovništvo iz Beograda (pr. Novi Beograd, Zemun, Surčin) i Novog Sada (Petrovaradin, Srijemska Kamenica).

Zabilježeno je da se u srednjovjekovnom hrvatskom kraljevstvu nalazio i Srijem: u darovnici kneza Trpimira splitskoj nadbiskupiji iz 852. navodi se da se područje hrvatske države “sve do obala Dunava i skroz po cijeloj državi Hrvata”.

I prema mnogim drugim navodima Srijem je već u ranom srednjem vijeku bio u sastavu hrvatske države, a njime je upravljao ban Srijema, jedan od sedam banova u hrvatskom kraljevstvu.

Opetovani zahtjevi Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, potaknuli su odluku Marije Terezije kojom je 1745. obnovljeno županijsko uređenje rekonstrukcijom triju slavonskih županija (Virovitičke, Požeške i Srijemske). Prvi župan obnovljene Srijemske županije bio je barun Marko Pejačević koji je poticao naseljavanje novog stanovništva, Nijemaca i Hrvata. Doseljeno stanovništvo brojčano je osnaživalo autohtonu hrvatsku zajednicu.

U daljoj povijesti, ukinućem Vojne krajine 1881. Srijem je u cijelosti pripojen Hrvatskoj što utječe na buđenje hrvatskog duha u javnoj sferi. Hrvatski jezik je postao službeni a pokreće se i hrvatska nakladnička djelatnost.

Srijem je za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavijâ, odnosno u dijelu Srijema koji je ostao u Srbiji, bio sustavno rashrvaćivan. Za Kraljevine Jugoslavije, Zemun je priključen Beogradu, istočni dio Srijema je organiziran kao dio Dunavske banovine (kojoj je sjedište bilo u Novom Sadu), a zapadni je dodijeljen – Drinskoj banovini, kojoj je sjedište bilo u Sarajevu. Takva upravna organizacija Srijema je bila sustavno upravno komadanje radi kidanja svih veza s Hrvatskom, iako je povijesno, sve do reorganizacije Kraljevine SHS u banovine, Srijem bio dio Hrvatske.

Nakon istjerivanja Nijemaca iz Srijema koncem i poslije Drugog svjetskog rata, u njihove kuće se naseljavalo Srbe, planski izmijenivši etničku sliku.

Ad 3.

U prilogu “Srijem” na www.enciklopedija.hr piše:

Stvaranjem Kraljevine SHS (1918) i uvođenjem Vidovdanskog ustava (1921) bila je ukinuta Srijemska županija, a osnovana Srijemska oblast.

Upravnim preustrojem Kraljevine Jugoslavije Srijem je podijeljen između Drinske i Dunavske banovine, a 1931. većim je dijelom ušao u sastav Dunavske banovine.

Za II. svjetskog rata bio je u sastavu NDH (1941) te je zajedno s dijelovima istočne Slavonije uglavnom postao dijelom Velike župe Vuke sa sjedištem u Vukovaru.

Razgraničenjem toga područja nakon II. svjetskog rata veći njegov dio pripao je Autonomnoj pokrajini Vojvodini, odnosno SR Srbiji.

Ad 4.

U knjizi Dr. Zvonimir Dugački: “ZEMLJOPIS HRVATKE” (1. i 2. dio – 690 stranica), Zagreb, 1942. godine:

Prikazan je zemljovid (geografska karta) južnog dijela Europe, izdana u Milanu, “u doba križarskih ratova” – to jest:

” Križarski ratovi bili su srednjovjekovni sveti ratovi u kojima su pretežito sudjelovali kršćanski vitezovi iz Francuske i Svetoga Rimskog Carstva. Cilj im je bio oslobođenje svetog grada Jeruzalema od muslimanske vlasti, a trajali su oko 200 godina, u periodu između 1095. i 1291. godine.” – hr.wikipedia.org

iz kojeg se vidi da je Srijem i tada bio dio Kraljevine Hrvatske.

Ad 5.

U knjizi – Janko Tomić: “HRVATSKA, TO JEST CRTICE IZ ZEMLJOPISA HRVATSKE, SLAVONIJE, DALMACIJE, ISTRE, BOSNE, HERCEGOVINE”, Zagreb, 1869. godine piše:

Na čelu Hrvatskoj i Slavoniji jest namjestničko vieće u Zagrebu. Na čelu namjestničkomu vieću je hrvatski ban, koj bje ujedno vrhovni kapetan u Hrvatskoj i Slavoniji, gubernator i zasjedajući general vojske u Hrvatskoj i Slavoniji, gubernator riečki i predsjednik stola sedmorice, najviše sudbene oblasti za Hrvatsku i Slavoniju. Sud druge molbe je banski stol. Do 1868. bijaše obično banom austrijski general, odtad čast ovu obnosi muž gradjanskoga stališa. Što bijaše ban Hrvatom njegda, uči nas povjest. Hrvatska i Slavonija razdieljena je na sedam županijah i to su: zagrebačka, varaždinska i križevačka, požežka, virovitička ili osiečka i vukovarska ili sriemska, koje ćemo odmah redom pregledati. Svaka županija ima svoj grb, pečat i zastavu. Na čelu županiji jest veliki župan, koga imenuje kralj.

Vukovarska županija, ima 42 [] milje i 104.000 stanovnikah. Ovo je najplodniji predjel hrvatske domovine te je na glasu sbog obilna vina, žita i drvlja. Stari Vukovar, trgovište, stolica je županije, leži blizu ustja Vuke u Dunav, ima preko 4.000 stanovnikah. Vukovar je znamenit glede izvozne i uvozne trgovine bosanske. Ilok, trgovište kod Dunava u uzvišenom i vele prijatnom s vinogradi nasadjenom predjelu. Ruma najveće trgovište u županiji, broji 6.000 dušah. Irig trgovište pod Fruškom gorom. Fruška gora je prekrasan kraj i preliep pogled, gdje je 12 grčko-iztočnih samostanah, koje no je predivno gledat na gori.

Krajiška Hrvatska i Slavonija je što gorovita što ravnovita.

Po narodnosti su Krajišnici, jer je Krajina čest Hrvatske, Hrvati.

Krajina ima 907 pučkih školah, medju timi 23 su glavne. Malih realkah s glavnimi školami spojenih ima u Mitrovici, Zemunu, Belovaru, Petrinji i Gospiću. Velike realke su: u Rakovcu kraj Karlovca i Pančevu. Velike gimnazije su u Senju, Vinkovcih i Karlovcih. Katolički bogoslovni zavod je u Senju; a za grčko-iztočnike u Karlovcih i Plaškom.

Petrovaradinski puk ima 54 [] milje i 76.000 ljudih. U njem su tri znatna grada: Petrovaradin, brojeć 4.000 dušah; to je jedna od najvažnijih tvrdjavah, sagradjena na hridinah kamena miljevca ob desnu Dunavu. Karlovci sa 5.000 stanovnikah na južnom obronku Fruške gore. Stolica je patriarki i metropoliti svekolike grčko-iztočne crkve. Okolica je na glasu sbog vrstna vina. Zemun broji 9.000 ljudih, glavno skladište za trgovinu s ovu i s onu stranu Dunaja. Mitrovica je štopsko mjesto. Nedaleko su joj razdrtine rimskoga grada Sirmiuma.

Ad 6.

U knjizi – Vjekoslav Klaić: “PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE”, Zagreb, 1878. godine:

U poglavlju “Položaj, veličina i sastavine kraljevine Hrvatske” navedeni su, kao dijelovi Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije:

– Zemun (str. 18),

– županija “sriemska sa podžupanijom vukovarskom i rumskom” (str. 20).

Ad 7.

U knjizi – Prof. Filip Lukas i Dr. Nikola Peršić: “ZEMLJOPIS NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE ZA VIŠE RAZREDE SREDNJIH ŠKOLA”, Zagreb, 1943. godine piše:

“Nezavisnoj Državi Hrvatskoj imaju za sada gradsku upravu (gradska poglavarstva) sliedeći gradovi:

Banja Luka, Bihać, Bjelovar, Brod, Čakovec, Dubrovnik, Gospić, Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Karlovac, Koprivnica, Križevci, Livno, Mostar, Nova Gradiška, Osiek, Petrinja, Petrovaradin, Požega, Ruma, Sarajevo, Senj, Sisak, Travnik, Tuzla, Varaždin, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Zagreb, Zemun.

U privitku:

1. Južni dio Europe u doba križarskih ratova, zemljovid
2. Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, zemljovid, 1869.
3. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca – podjela na oblasti 1922. – zemljovid
4. Kraljevina Jugoslavija – podjela na banovine 1929. – zemljovid
5. Tužba na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, br. 50.P-2060/2022, 11. travnja 2022, sudac: Violeta Veselić, radi utvrđenja ništetnim akta zvanog “Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine (Jugoslavije) na upravna područja”, Beograd, 3. listopada 1929.
6. Zahtjev Europskom Vijeću i Europskom Parlamentu “za povrat istočnog Srijema u Hrvatsko Državno Područje”, Zagreb, 11. travnja 2022.
7. Ante Trumbić: “TRUMBIĆEV ELABORAT O HRVATSKOM PITANJU” (3. XI 1932.)

dr. sc. Tomislav Dragun