Dana 14. rujna 2024. i u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije, u prilogu Spektar, str. 29., objavljen je njegov članak koji možete vidjeti u preslici:

Dana 16. rujna odgovorio sam na taj pamflet povijesnim činjenicama i dokumentima i zatražio od urednika Slobodne Dalmacije da objavi moj odgovor.

Damir Borovčak

autor pet knjižnih izdanja o Zrinu

i tri o Gvozdanskom

Poznato je da su se uspostavom NDH pobunio dio Srba i oružano su počeli djelovali kao četnici, terorizirajući hrvatsko pučanstvo. Takve su se pobune dogodile odmah, već od 8. travnja 1941. na cijelom području kotara Bjelovar, potom u Gračacu, pa u Srbu i cijeloj Lici, pa tako i na Banovini. Potpuno isto se događalo u srpnju 1991. što dobro pamtimo, kad su četnici napali cijelo Pounje, od Dvora prema Hrvatskoj Kostajnici. Tada u Struzi Banskoj, pred prodorom četnika iz Dvora, po sličnom obrascu stradavaju hrvatski civili i hrvatski branitelji kao i 1943. u Zrinu. Četničke pobune 1941. i 1991. bile su posve iste, a i hrvatska obrana od četnika nažalost sa strahovitim posljedicama gubitaka života i materijalne imovine, ista i 1941. i 1991. Davor Krile očito ne prihvaća taj isti obrazac četničkih pobuna i zločina, pokušavajući obmanuti čitateljstvo s lažnom zamjenom povijesnih teza o partizanskom antifašizmu.

Zrinjani su od 1941. bili ubijani iz zasjeda na njivama i u šumama u okolici Zrina, uglavnom muškarci kao težaci, ali i četiri žene. Bilo je među njima i djece - Pavle Babić 14.g., Antun Bunjevac Matin, ml. 17.g., Ivo Bunjevac 16.g., Mijo Kovačević 16.g., Marija Zorbaz 14.g., i dvoje staraca, Petar Maraković st. 89.g. i Bara Remeta, 78.g., Zbog tih ubojstava u Zrin su povremeno dolazile patrole oružanih postrojbi NDH, pa i Nijemci, tražeći počinitelje zlodjela nad Zrinjanima. Do sada nije viđen ni jedan dokument o stalnoj postrojbi ustaša u Zrinu. Sve države svijeta imaju se pravo braniti od terorizma, a srpsko četništvo kako 1941. tako i 1991. bilo je terorizam usmjeren protiv hrvatske države, pa je i jedna i druga vlast imala pravo i dužnost zaštiti svoje stanovnike.

To navodim zato jer se u partizanskoj zapovijedi napada na Zrin upravo iščitava taj model izopačene mržnje koji nema nikakve veze sa vojnim doktrinama, već samo služi kao ideološki poticaj onima koji trebaju po tim načelima mržnje postupati u napadu na Zrin. Tako se u zapovijedi napada na Zrin navodi: „… najkrvavije razbojničko gnijezdo na Baniji, zlotvori iz Zrina poubijali su, uz grozno mučenje, stotine i stotine ljudi, žena i djece, popalili su mnogo kuća i više puta pljačkali i susjedna svoja sela oko Zrina…“, sve raspirujuće, bez imena sela, s izmišljenim podacima o stotinama ljudi što i Krile neistinito ponavlja. Zatim se razrađuje zapovjedna taktika napada na Zrin „...gdje se nalazi oko 180 civila, ustaša...“. Postavljam pitanje: Ako su ustaše, onda nisu civili – ako su civili onda nisu ustaše! Zašto je to pisano uopćeno i pomiješano? Zapovjednik napada na Zrin, bio je Srbin Petar Kleut, rođen 1913. u Medaku kod Gospića. Onima koji su preživjeli teror granatiranja četnika iz Medačkog džepa na Gospić 1991., čini li se svaka sličnost napada na Gospić i napada na Zrin, samo slučajna? Trebamo biti glupi i naivni, i ne prepoznati iste četničke obrasce?

U 7. točki Izvještaja vidljiv je kaotičan rasplet pljačke, nedvojbeno se opisuje paljenje seoskih kuća, potvrđuje genocidna nakana, snažno je djelovanje rulje, a ne vojske: „...u početku evakuisanja plijena nastala je zbrka, jer su paljene nekoje kuće u kojima je bilo plijena (robe razne vrste – seljačke), koja se je mogla najprije izvući, pa se onda kuće paliti. I to je dovedeno u bolji red“. Ostaje nejasno što je pisac, zapovjednik napada Petar Kleut, želio poručiti posljednjom rečenicom – kakav je to “bolji red”, osim što je pokušavao opravdati sam sebe.

Zaplijenjeno je ukupno 25 pušaka, a partizani su ubili ukupno 103 branitelja Zrina. Tako je najkrvavije ustaško gnijezdo na Baniji u potpunosti uništeno, piše u izvješću. Postavlja se logično pitanje – kakvo su oružje imali ostali ubijeni? Kakvi su to „ustaše“, njih 78, koji su bili bez oružja? Nigdje se ne spominju ustaške odore? Očito ustaša u Zrinu nije ni bilo, inače bi bili pobrojani u Kleutovom Izvješću. Bili su to Zrinjani, muževi, težaci koji su branili svoj dom, svoje obitelji, svoju imovinu.

U konačnici potrebno je čitateljstvo upoznati da su poznata sva imena stradalih Zrinjana, tako i ona u dane genocida 9. i 10. rujna 1943. Njih je u stvari duplo više nego što to navodi Petar Kleut u dokumentu Izvješća, koje selektivno koristi Davor Krile. Ni Kleut, a ni Krile, nisu se potrudili u žrtve srbopartizanskog divljaštva ubrojiti žene i djecu. U ta dva dana nažalost ukupno je smrtno stradalo 161 stanovnika Zrina. Izdvojiti ću samo neke poubijane „krvoločne ustaše“: Ana Krivošić stara 15 dana, Katica Bunjevac stara 3 mj., Jelka Babić – Kormašova stara 5 mj., Nikola Remeta – Stankov, 14.g., Nikola Sušić – Niko, Lukin 14.g., Tona Zorbaz 14.g., Antun Bunjevac ml. 16 g., Sofija Remeta 16.g. Za što su ta djeca bila kriva? Ili starci Mićo Bjelobrk 85.g, Ivo Ikić st. 77 g., Marko Puškarić st. 80 g., Mijo Stipić 80 g.? Dakle u ime izvrnute istine koju promiče autor članka i „umjesto selektivnog pamćenja koje hrani samo novu mržnju i osvetu“ može li Davor Krile odgovoriti što su skrivili gore pobrojana djeca i starci ubijeni u Zrinu 9. i 10. rujna 1943.?