Pismo iz Kanade, 21. svibnja 2025.

Babino Sunce: U Kanadi se rađa novo pokoljenje Hrvatskih domoljuba

Članovi Vankuverskog benda “Babino Sunce”: Josip Rendulić, Marko Čikeš, Milan Paulić, Niko Rendulić, Ivan Pocrnić (s lijeva na desno)

Mislim da živimo u jednom od najhrvatskijih trenutaka u Hrvatskoj povijesti, koja je slična 41’ i 91’. Zašto? Jer se u Hrvatskoj domovini nastavlja borbu protiv ostataka ateističke (nevjerničke) komunističke Srboslavije, a hrvatska mladež je na čelu te borbe.

Prije uspostavu Republike Hrvatske, oni su zatvarali našu mladež, ubijali ih po Bleiburgu i Križnom putu, a danas oni žele trovati novu Hrvatsku mladež, jer je bila i ostala budućnost Hrvatskog naroda i Hrvatske države.

Pokušali su kriminalizirati našu povijest, kriminalizirajući Ustaške simbole i naš borbeni pozdrav “Za Dom Spremni”.

Za pravu Hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem i crnu zastavu Hrvatskih obrambenih snaga, tzv. Hrvatska policija može te kazniti. Sjećam se kada je Hrvatska policija uhitila jednog mladog navijača Dinama, jer je pjevao “Istrčale Zagrebačke frajle”. Sjećam se kada su u Zadru ljevičari šarali po muralu postavljenom u čast Hrvatskom vojniku s natpisom “NAŠA OLUJA NE PRESTAJE” i vidio sam kako je hrvatska mladež stavljali takve iste murale diljem Hrvatske - po svakom Hrvatskom gradu - NAŠA OLUJA NE PRESTAJE. Kad sam bio u Hrvatskoj, prošle godine, čuo sam kako je 25.000-50.000 hrvatske mladeži u Imotskom i u Dugopolju pjevalo k’o jedan te “nacionalističke” pjesme koje su htjeli zabraniti.

A danas, naš Hrvatski nacionalni glas se digao i na svjetskoj razini, jer je naš Thompson srušio svjetske rekorde, i pola milijuna Hrvata, većinom mladih, će pjevati naše Hrvatske domoljubne pjesme - u inat svih protuhrvatskih silnica u Hrvatskoj, Balkanu i svijetu.

Taj isti domoljubni fenomen je isto nadmoćan među našim mladima u iseljenoj Hrvatskoj, koja je nekada bila bastion Hrvatskog kulturnog i političkog života – kada to nije bilo moguće u našoj Domovini zbog Jugoslavenske okupacije.

U Vancouveru, kao i svim ostalim hrvatskim zajednicama diljem svijeta, izgradili smo jedan Hrvatski dom koji se zove “Hrvatski kulturni centar”, formirali smo jedan Hrvatski nogometni klub koji se zove “Croatia S.C.” i jednu folklornu skupinu koja se zove “Vitezovi”.

Tako smo mi kao Hrvati mogli opstati kao narod u ovoj multikulturno-etničkoj džungli koja se zove Kanada. Imali smo i mnoge bendove, jedan od najpopularnijih i najuticajnijih je bilo Grah i Ječam. Čak ih je i g. Tomislav Jonjić spomenuo u njegovu članku “ODGOVORNOST DOMOVINE ZA SUDBINU EMIGRACIJE: DOJMOVI IZ KANADE”. 

Ono vrijeme kada je iseljena Hrvatska bila aktivna u Hrvatskom kulturnom životu nije nepovratno prošlo. Opet smo se kola igrali i tamburicu svirali na 47-om Hrvatskom folklornom festivalu ovog tjedna u Vancouveru.

Tu su došli na stotine hrvatske mladeži od San Jose-a pa sve do Calgary-a. Na tom festivalu su pjevali i moji prijatelji iz najnovijeg Vankuversko-Hrvatskog benda koji se zove “Babino Sunce”. To su momci koji su rođeni i žive u Vancouveru, kao i njihovi roditelji.

Takva je naša iseljena Hrvatska koja se ne može evo ni nakon dvije generacija u tuđini uništiti za razliku od mnogih drugih europskih zajednica po Zapadu koje su se vrlo brzo asimilirale.

Naši didovi su stvorili naše hrvatske organizacije, bilo domove, nogometne klubove ili folklorne skupine i nova će pokoljenja te organizacije čuvati za buduće generacije. Na taj način, možemo reći i da je Babino Sunce nastavak grupe Grah i Ječam, jer je njen glavni pjevač Ivan sin jednog njihovog člana. 

Uistinu, naša “Oluja” nikada nije prestala. Formiranje benda Babino Sunce je još jedan dokaz da su mladi iseljene Hrvatske Za dom spremni, kao i mladež u Hrvatskoj. 

Tomas Sablić