|
PREMINUO HRVATSKI VITEZ
DR. ASAF DURAKOVIĆ
Asaf DURAKOVIĆ (Stolac, 16. svibnja
1940. - Washington, 16. prosinca 2020.)
U
Washingtonu je 16. prosinca 2020. godine preminuo dr. Asaf Duraković
bespriekorni hrvatski rodoljub, književnik i znastvenik svjetskog glasa
koji u olovnim vremenima nije bio član ni jedne političke organizacije
jer nije želio biti vezan za ničiju zasebnu “party line”, nego je
uvijek u svakom svom govoru i na svakom mjestu zagovarao suradnju svih
hrvatskih organizacija, a posebno nedijeljivost Hrvata islamske i
katoličke vjere.
Držao je inspirativne govore i predavanja. Neumorno je širio
istinu
o zločinima krvavih sljedbenika šumskoga maršala nad hrvatskim narodom.
Asaf DURAKOVIĆ rođen je 16. svibnja 1940. godine u
Hercegovini, u kršnom djedovskom nepokorenom kraju, gdje se viteški
Stolac ogleda u studenoj Bregavi. Rano je napustio rodno ognjište i
rano ostao bez oca, žrtve i junaka Bleiburškog bojišta.
Aafov otac Bećir Duraković se nakon proglašnja Nezavisne
Države Hrvatske priključuje se redovima Hrvatskih oružanih snaga, gdje
je bio na poziciji časnika, zapovijedajući pješadijom i tenkovskim
jedinicama. Bio je pozicioniran na mnogim utvrdama kao Stocu, Prijedoru
i konačno u Zagrebu . Dana 29.04.1945. godine, dok je bio u
zarobljeništvu od strane partizana i engleske vojske na Bleiburškome
polju zajedno s većinom hrvatske vojske i mnogim civilima, Duraković se
odbio predati, te se pokušao probiti u tenku, bez ikakvog dvoumljenja
znajući za kobni ishod svog poteza. Poginuo je od engleske granate u
gorućemu tenku, čime je ostao zapamćen kao prva žrtva Bleiburškog
masakra.
Asaf Duraković u Zagrebu živi od 1943 g., gdje je završio
osnovnu, srednju školu (2. gimnazija) i diplomirao na studiju
veterinarske medicine.
Tu je doktorirao iz veterinarske medicine 1962, magistrirao
biologiju 1965, te doktorirao iz medicine 1968. Kao znanstvenik bavio
se istrazivanjima u biologiji, fiziologiji i toksikologiji, te
fiziologiji i patologiji kostiju u Zavodu "Rudjer Boskovic" i Zavodu za
medicinska istrazivanja u Hrvatskoj.
Diplomira i na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u
Hamiltonu, Kanada. U emigraciju odlazi 1968.
U daljim studijima postigao je pet doktorata iz Medicine,
Veterine,
Prirodoslovno-matematičkih znanosti, doktorat znanosti na Medicinskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslijedoktorske studije u Oxfordu,
Hamiltonu (Kanada), i počasni doktorat na Cosmopolitan University
(Kansas, SAD).
Bio je znanstvenik Instituta za medicinska istraživanja JAZU,
gdje je obranio magistarski rad i disertaciju. Tada je dobio stipendiju
Engleske vlade za medicinske studije u Oxfordu.
Specijalističke studije nastavio je i položio stroge ispite u
Engleskoj, Americi, i Kanadi. Diplomirao je i na vojno medicinskoj
akademiji Fort Loevenworth, Missouri, 1991. godine, kada je promoviran
u čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država.
Autor je više od 250 objavljenih znanstvenih radova u priznatim
međunarodnim časopisima. Njegov opus uključuje mnoga istraživanja i
znanstvene radove iz područja Islamskih ezoteričnih znanosti Sufijskog
sadržaja. Obišao je Bliski Istok u svojstvu gosta i predavača, u
Saudijskoj Arabiji, Iraku, Siriji, Jordanu kao i Emiratima. Proveo je
dvije godine na Institutu Kralj Fejsal u Rijadu, u svojstvu direktora
Zavoda za Nuklearnu Medicinu.
Potpuno govori pet svjetskih jezika.
Izabran je za predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu u
Federalnoj
bolnici Walter Reed u Washingtonu D.C. Promaknut je u zvanje profesora
na četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama. U svojstvu
pozvanog profesora predavao je na mnogim sveučilištima Sjeverne i Južne
Amerike, Australije, Europe, Azije, Izraela, Južne Afrike, Sovjetskog
Saveza, Japana, Bliskog i Dalekog Istoka. Proputovao je svijet od
Sjevernog do Južnog Pola.
Vodio je medicinsku ekipu SAD u studijama nuklearnih eksplozija u
Sibiru i Kazakhstanu. Bio je direktor Instituta za Životne Znanosti
(World Life Institute) u Washingtonu i New Yorku.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zajedno sa
uglednim
hrvatskim emigrantima Kerimo Reisom i Taibom Čordićem pokrenuo je
inicijativu gradnje Hrvatskog islamskog centra. Njihova inicijativa
naišla je na veliki odjek kod Hrvata katolika u Torontu i okolnim
mjestima. Gradnja islamskog centra na kojem su radili dobrovoljno mnogi
građevinski majstori katolici, završena je u rekordnom roku.
Na otvaranju 1972. okupilo se mnogo muslimana iz islamskih i
arapskih zemalja koji žive u Kanadi. Muslimani Pakistana, Indije,
Irana, Saudijske Arabije, Palestine, Egipta nisu se mogli načuditi i s
nevjericom su gledali okupljene Hrvate katolike koji su, kao donatori i
majstori što su radili na građevini, te kao predstavnici hrvatskih
političkih organizacija nazočili svečanom otvaranju.
U službenom glasniku Hrvatskoga islamskog centra Novi Behar,
među
ostalim, stoji: »Hrvatski islamski centar kulturna je, vjerska i
nacionalna institucija muslimana hrvatske narodnosti čiji je cilj
poštivanje, čuvanje i širenje vjerskih, filozofskih i kulturnih zasada
islama, kao i poštovanje i čuvanje hrvatske kulturne tradicije među
Hrvatima islamske vjere. Zadaća je Hrvatskoga islamskog centra
zadržavanje ideje unutar hrvatske islamske etničke kulture, kao i u
svim aspektima kulture čovječanstva, u ime humanizma i univerzalne
ideje progresa duhovnih vrijednosti svijeta.«
Na inzistiranje dr. Asaf Durakovića u pravilnik toga centra
uvrštava se i odredba da “Upravitelj Hrvatskog islamskog centra ne može
biti ni jedna osoba koja nije hrvatske krvi”!
Direktor tog centra Kerim Reis i dr. Asaf Duraković uspjeli su
uspostaviti izvanredne odnose s diplomatima islamskih i arapskih
zemalja, tako da bez imalo pretjerivanja može se reći kako nije bilo
veleposlanika ili visoko rangiranog diplomata koji ga nije sa članovima
svoje obitelji posjetio.
Na osnovi poznanstva i stečenog prijateljstva Kerim Reis je
počeo
pisati članke u veoma uglednim muslimanskim novinama i publikacijama
poput Arab News u Saudijskoj Arabiji, New Trend utjecajni muslimanski
mjesečnik koji izlazi u Washingtonu, Kayhan International u Iranu,
Impact International itd.
Dr. Asaf Duraković kao besprijekoran rodoljub uvijek je bio iznad
svakog oblika taštine sa pogledom uvijek usmjerenim na uzvišene ideale
sreće i slobode Hrvatske i na znanstveni rad za opće dobro svih.
Govor dr. Asafa Durakovića
na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 1997. godine na predizborni
skupu HSP 1861.
Književnik je od djetinjstva, nadahnut i opijen ljepotom
poezije. U
društvu istaknutih pjesnika, novelista, stvaratelja, provodio je dane
najranije mladosti. Nikad dušom odvojen od djedovske domovine, svjedoči
stihovima o vječnosti ljepote. Mnoge su mu pjesme objavljene u
književnim časopisima u Hrvatskoj. Bio je suradnik Hrvatskog književnog
lista prije i za vrijeme Hrvatskog proljeća.
Bio je iznimno nadaren, jedan od najneobičnijih hrvatskih
emigranata i visestrano obrazovan hrvatski znanstvenik, takoder je od
1969. derviš (redovnik) halvetijevskog reda, a jedno je vrijeme bio
imam Sufi džamije njujorske tekije. Bio je i član brojnih američkih i
kanadskih liječničkih i znanstvenih društava. Medu iseljenim je
Hrvatima poznat kao dokazani rodoljub i domoljub, nenadmašiv govornik.
U mnogim je časopisima objavljivao pjesme kao: Marulić.
Hrvatska
revija, Oko, Hrvatski književni list, Vjesnik, Glasnik, Ognjište,
Zagreb. Pjesme su mu objavljene u slijedećim zbirkama: Zapis o zemlji
Hrvatskoj (25 pjesama) urednik Z. Duraković, Birooprema, Zagreb 1993;
Vukovarsko zvono (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb
1995; Lijet sarmatskog sokola (15 pjesama), urednik Z. Duraković,
SIPAR, Zagreb 1995; Sat bezvremena (10 pjesama), urednik Z. Duraković,
Grafos, Zagreb 1999. U knjizi: Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti
od Dimitrija Demetra do danas (urednica A. Batinić, HAZU Zagreb 2008)
objavljene su mu četiri pjesme.
Bio je član je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih
književnika Herceg Bosne.
Napisao je književna djela:
Tamne alge, zbirka pjesama,
Dimovi i magle, zbirka pjesama,
Stazama ahasvera, zbirka pjesama, 1968.
Kad su sve nade mrtve i bez moći, zbirka pjesama, 1974.
Stazama Sarmata, zbirka pjesama, Zagreb, 1993. (2. izd., Hrvatska
domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.)
Velike vode, zbirka pjesama, Zagreb, 1995.
Nanosi pijeska, zbirka pjesama, Zagreb, 1996.
Planina Kaf, zbirka pjesama, Zagreb, 1997.
Jedanaesta ploča, zbirka pjesama, Zagreb, 2003.
Tamno ogledalo, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
Vode ponornice, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
Žetva – The Harvest, (zbirka pjesama, na hrvatskom i engleskom
jeziku), Medina-New York, 2014.
Beramska kapela – Beram Chapel, (zbirka pjesama, na hrvatskom i
engleskom jeziku), Medina-New York, 2014.
U emigraciji je napisao politička djela:
Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, 1972.
Od Bleiburga do muslimanske nacije, Toronto, 1974.
Zastupljen je u nekoliko pjesničkih antologija: Hrvatska poezija u
emigraciji, Zapis o zemlji Hrvatskoj: izabrane pjesme liječnika (prir.
i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1993.), Vukovarsko zvono: antologija
pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1995.), Lijet
sarmatskog sokola: zbirka pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad
Duraković, Zagreb, 1996.), Sat bezvremena: zbirka pjesama liječnika
(prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1999.), Balada o vukovarskoj
ruži: antologija poezije o ratnom Vukovaru (prir. Petar Vulić, Imotski,
2001.), Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas:
antologijski izbor (prir. Dubravko Horvatić i Stjepan Sučić, Zagreb,
2005.), Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana:
antologija duhovne poezije (izab. i prir. Vladimir Lončarević, Split,
2007.), te u dva izdanja koje je objavio fra Šimun Šito Ćorić 45
hrvatskih emigrantskih pisaca i 60 hrvatskih emigrantskih pisaca (2.
proš. izd.).
Autor je brojnih znanstvenih i stručnih članaka na više
svjetskih
jezika i priručnika. S područja svoje struke objavio je sam ili kao
suautor preko 225 znanstvenih radova i članaka, te 11 priručnika.
Među njima su:
Medical concerns of the current nuclear reality, 1995.
Medical effects of internal contamination with
uranium, 1999.
On depleted uranium: Gulf War and Balkan syndrome, 2001.
Undiagnosed illnesses and radioactive warfare,
2003.
Godine
2019. objavljena je knjiga The Scientific Legacy od Dr. Asaf Durakovic,
prof, MD, PhD, DVM, MSC, FACP, urednika Davida E. Bella i Marisse Z.
Bell.
Duraković se pojavio i u barem četiri strana dokumentarna
filma:
Sworn to Secrecy: Secrets of War, Todesstaub (Deadly Dust), Die Story,
Invisible War, te u brojnim hrvatskim dokumentarnim filmovima vezanih
za Domovinski rat i nacionalno pitanje muslimana na području
Jugoistočne Europe.
ZAPIS O ZEMLJI HRVATSKOJ
l.
Ja bard usklađujem strune dok vječno vrijeme teče
Od Gebalima drevnog u nove zore plave.
Sijedu mi bradu mrsi vjetar i jesenje veče,
Korak mi čekaju staze od Jadrana do Drave.
Lijepa si, voljena zemljo. U kršu voda živa
Stijenama bisere toči. Preda mnom jesen od zlata
Povrh šuma što plamte nebo se valja, pliva
I divljih gusaka jata.
Kazuju zvjezdane staze san je u travama blizu
Kreni, jer mirise jesen iz šuma i velikih voda
Jedre nebeske lađe zorom u beskrajnom nizu
Listopad poljima hoda.
Kroz šipražje i trsku polja u nedogled
Vjetrina povija hukom redove smeđih trava
Obzorom pogled šumi. Crni se šuma red
Tiha je pjesma zviježđa nad zemljom koja spava.
Ne budi umornu zemlju. Njoj su nemiri strani
Što ako plugovi oru, što ako razdiru rijeke
Uvijek se poslije noći rađaju novi dani
I snažnije se bude obzorjem gore daleke.
2.
Danas je vjetar i jesen poljima pognuto juri
I drveće se sprema na smrt u svečanom ruhu.
Zapis o zemlji pišem, nebo nad glavom žuri
I vitla nada mnom vjetar hrastovu granu suhu.
I tko ne želi da klone mora da na put krene
U polja gdje je magla prekrila strništa gola,
U polja gdje se čuje dah naše zemlje snene
U žetvenoj pjesmi težaka i škripi seoskih kola.
I mali pauk što je pao na moju ruku
Odlijeće sitan. Krijepi me njegova malena snaga
I ja odlazim miran. Nebom se oblaci vuku
Vjetar mi taknu lice kad prijeđoh preko praga.
Rodna me zemlja čeka. Ona mi nemir znade
Jedno je srce u nas. Zna uzrok mojega bijega
Radosna darove sprema da svome sinu dade
Polja prepuna sunca. Planine prepune snijega.
3.
Nestajem od ljepote u toplom vjetru juga
I tako postajem sjena. Svi me putnici znadu,
Svaka me travka pozna. I svaka cesta duga
I samotni šumarci. I magle što se kradu.
Putniče, kao u miru pijanog ljetnog dana
Usneš u polju sam uz pjesmu šturaka snenu
Poslušaj, klokoće voda, šumi lisnata grana,
Čujes li glasove zemlje? Prastaru povijest
njenu?
S tobom sam u svakom času. S tobom ću mokar od rose
Korakom mjeriti ceste i prelaziti rijeke.
S tobom u svakom polju, što ga ne taknuše kose
S tobom u noći na moru, u mirisu jadranske
smreke.
Na nebu ćeš me vidjeti u tisućama zvijezda
Ponirem u tišinu drevnih hrastovih suma.
Kraj loga divljeg zeca. Kraj grmušina gnijezda
Sam pratim te u sumrak preko polja i huma.
Moja se sijeda kosa vidi na vrhu gora.
Oči u rosi trava. U vatri uranka gorim
Dah mi je zrak planina. Magla sam povrh mora,
Nad svojom domovinom levitski blagoslov zborim.
PRIČA O DOBROM
Netko mudar i star zastade povrh kuća
U oku čudesno sjajnu mnoge galaksije plove
Ali ne ispruži ruku. Grli ga dodir svanuća
Strah guši jablanove.
On je došao sam. I sam je otišao
Ostade ništavna, prazna, uznemirena sjeta
Daleko se je oblak na obzor pomakao
Mirišu pašnjaci ljeta.
A ja zastadoh sam u prahu nekog druma
O Allahu. O sjaju. Čudesna sunčeva zrako
Velika crvena svjetlost lije se povrh šuma
Tko li je nebo dotako.
U RAKITI
U rakiti gustoj uz maglu i rosu
Potočnica vila češlja dugu kosu.
U zelenu sagu na uranku plavom
Raščešljana kosa vijori nad travom.
Udaraju konje tri junaka čila
Zvonkim glasom vjetra smijala se vila.
POVRATAK
Iz vlaka gledam tihi san
Borova hrvatskih planina
Nad prostorima klone dan
Krajem je zastala tišina.
Ocvala bazga opada
Kuće se nizu s bojom njiva
Groblja u tami ograda
Tako su tužna. Tako siva.
Hrvatska revija, sabrano u zbirci
“Hrvatska poezija u emigraciji”
U Splitu: Dobroslav Paraga, dr. Asaf
Duraković, Ante Matić
|
|
