|
Pisma Dida Vidurine...
Navik On živi ki zgine
pošteno!
Tko je agent mizerni, a
tko se najeo bunike?!
- Dide kaže naš vajni
admiral i osta, začudo, živ, da su Pavelić i Tito imali istog šefa -
uznemireno će Luka trčeći svom didu u krilo, koji se vidno začudi što
mu to unuk upravo reče.
- Ma sinko to si ti nešto pobrka di će admiral protiv našeg
Ante i pogladi svoga malog unuka po glavi.
- E dide slabo ti pratiš ove nove on-line medije,
internet i to, tamo ti se puno toga objavi, a tebi promakne - dopuni
Luku Marica i nastavi: Dide nije ti to njemu prvi put i prije je on
priča protiv Poglavnika, protiv NDH i ustaša koje je stavlja u istu
ravan s jugoslovenskim partizanima...
- A di je školovan ne trebaju nikoga ni čuditi njegove
nebuloze o
tomu kako je dr. Ante Pavelić radio za nekoga protiv svoga naroda -
prekinu Maricu stric Jure, dragovoljac Domovinskog rata i nastavi, pa
on ti je KOS-ovac to svi znaju i on i sada za nekoga odrađuje posao...
- Na to ga prekinu did, ma daj Jure za to dokaza nemaš, to da je i
sada KOS-ovac! Dobro de, jeste da se školovao u vojnim školama JNA, ali
sta je na našu ervatsku stranu odma na početku, glasno će did Vidurina.
- Vidno uzrujan Jure samo doda da je sve upitno, jer su mnogi
poslani po zadatku i mnogi su na tu temu iznosili optužbe u javnosti o
mnogim stvarima vezane za aktivnosti đenerala Loše...
- Opet ga did prekine: ma dobro de pustimo mi to nego de ti meni reci
štao on to priča protiv našeg dr.Ante, to ti meni reci, je li to istina
da se drznuo dirati u našeg Poglavnika...
- Dide blati dr. Antu Pavelića i bulazni kako su on i Tito
radili
na različitim stranama za istog gospodara, sve protiv hrvatskog naroda
i hrvatske države, a za Jugoslaviju! - reče Jure ne mogavši se
suzdržati i glasno zapsova...
- Pa zna li on, đava mu sriću odnija, zna li on tko je dr. Ante
Pavelić, zna li on da je to kremen Hrvat koji je izrasta na srčiki ovog
naroda, na nauci našega Oca Domovine dr. Ante Starčevića, da je od
najraniji dana upio sve boli i stremljenja našeg naroda i krenuo u
borbu putem hrvatskog državnog prava stavljajući glavu u torbu i
ostavljajući za sobom sve blagodati ovog svita koje je moga uživati da
je bija koritaš!
Zna li on da je na tom putu osuđivan na smrt od
starojugoslavenskog režima, da je osnova revolucionarni Ustaški pokret
za oslobođenje hrvatskog naroda iz jugoslavenske tamnice, zna li za
Velebitski ustanak, za atentat u Marseju!
Zna li za 10. travanj 1941. kada je uskrsla Nezavisna Država
Hrvatska i za silno oduševljenje naroda tim činom stvaranja hrvatske
države poslije osam stoljeća od propasti Kraljevstva Hrvatskog!?
Ma zna li on išta o žrtvi hrvatskog naroda u
staroj
jugovini koju podnesoše Hrvati, ustaše u borbi za svoju Hrvatsku, zna
li što je sve Pavelić prošao na tom putu!?
I stvorio je tako vodeći svoje ustaše Hrvatsku državu na cjelopkupnom
povijesnom i narodnom području!
E, jadna li mu nana, poskakuje did, pa zna li
on da
je malo takvih Hrvata kao što je bio Poglavnik naš! - govori did
gledajući zamišljeno u daljinu i ne obazirući se na nas, kao da stvarno
pred sobom gleda Poglavnika kako ispunjava svoje deržanstvo...
- Dide, dide, poteže dida za ruku mala Marica, ma smiri se
dide,
zašto te to sekira, pa zar nisi dovoljno laži čuo u svom životu o
Paveliću, ustašama i NDH i zašto te sadašnji napadi raznih smutljivaca
iz iste jugo kuhinje tako brinu, pa sam si reka di je svoje znanje
naučio admiral!
- Ma lako mi je za njih, dite moje, ali mislija sam admiral je naš,
sada imamo Hrvatsku! - zamišljeno će did.
- Imamo Hrvatsku, ponovi Jure i još se više ražesti, imamo mi
sad ja
ne reko šta, imamo mi komuniste i udbaše, imamo kosovce koji nam žive
na grbači i još nam sole pamet!
Jesmo li mi za ovo ginuli, pitam ja vas, što
nam
to nisu odmah pričali kada smo krenuli u rat i pivali Juri i Bobanu,
kada su pričali o pomirbi dok smo mi ginuli, a oni zauzimali pozicije i
pljačkali našu Hrvatsku!
Jad i bijedu konunističku mi imamo, eto što mi imamo, di nam je
Bosna i Hercegovina, zar tamo nisu naša braća, zar to nije hrvatske
zemlja, e zemljo otvori se - ljutito će Jure ne mogavši da opet ne
opsuje, odmah se ispričavajući Marici i Luki.
- Ma oni te laži sada šire jer upravo oni rade za strane agenture, jer
je njima i danas Ante Pavelić trn u oku, jer se sve više otkriva
prevara u Domovinskom ratu, igra koju su vodili UDBA i KOS pri raspadu
juge, jer se potpuno razotkriva genocid nad hrvatskim narodom i
krvoločnost druga im Tite!
Dakle moga bi hrvatski narod progledati i vidjeti stvarnu veličinu
Pavelića i NDH i žrtvu koju je hrvatski narod za svoju slobodu i državu
podnio, a gdje se sada nalazi i da je današnja Hrvatska karikatura
Hrvatske države kakav je bila NDH. Moga bi vidjeti da je ova avnojevska
Hrvatska očerupana NDH i da komunisti i njihovi igrači nas sve više
vode u posvemašnju propast.
Mogao bi, dakle, uzbuđeno će Marica, hrvatski
narod ustati i reći:
DOSTA JE!
Hrvatski narod mora biti slobodan!
Hrvatska domovina mora biti slobodna!
Hrvatski narod na području svoje domovine ima
oživotvoriti svoju državu i uz pomoć Božiju živjeti u sreći, slobodi i
blagostanju!
Bez ičijeg tutorstva samo: Bog i Hrvati!
- Bravo Marice! Zaplješće Luka, a did zagrli
svoju unučicu.
Tako
je, nastavi Luka, briga njih za Pavelića, NDH i ustaše, boje se oni da,
kao što si rekla, Hrvati ne progledaju i vrate se "ljutoj travi na
ljutu ranu", Juri i Bobanu, a onda zna se, nema parazita koji će
škopiti hrvatstvo već će buknuti zatomljeno hrvatstvo, buknut će
narodni genij koji će opet izroditi Hrvatsku cjelovitu i nezavisnu,
opet će zaživjeti stara slava pređa naših u novom životu slobode i
blagostanja! Procvjetat će narodno jastvo!
Opet će živjeti Hrvatska značaj Hrvata koji će
raznoj jugo kukavelji kazati ono što im je i nadbiskup zagrebački
Alojzije Stepinac kazao na montiranom procesu: Hrvatski narod se
plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kada
ne bih osjetio bilo Hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj
Jugoslaviji!
Dakle, udbaši kosovci, dosta je vašeg rovarenja i parazitiranja
na narodnom tkivu, došta je vaših smutnji i laži, dosta je: Hrvatska
hoće živjeti bez natruha komunističkih laži u slobodi na svome svetom
tlu posvećenom krvlju tolikih mučenika koje vi i dan danas blatite i
međusobno suprostavljate!
- Evala ti sinko, Bog te čuja, veselo će did Vidurina poletivši
prema Luki ljubeći ga u čelo.
Stvarno živjet će Hrvatska našeg Ante, jer uz
ovakvu
mladost partizanija Hrvatskoj istini ništa ne može. Džaba im laži,
ropotarnica povijesti ih je davno progutala, krv mučenika rađa novi
život pravih Hrvata - reče did i pozva sve u ladovinu starog hrasta,
jer je već dobrano upeklo sunce kod stare čatrnje dok su oni bistrili
vodu koju evo zamutiše mizerije i prodane duše.
- Da znaju da nema te ideje budućnosti, koja bi u narodnim
redovima
mogla imati snagu prošlosti, kako reče neumrli Šufflay, i zato im
smetaju, nastavi jasno i glasno Marica didova miljenica, ustaše i NDH,
zato ih blate i čistu i junačku žrtvu za narod i Dom uspoređuju s
krvoločnim partizanima koji pobiše preko pola milijuna Hrvata na svom
putu rušenja NDH i stvaranja klaonice Jugoslavije!
Pozivati da povijest naša slavna i mučenička
počinje od 5. kolovoza, a ovako pljuvati po nadčovječnoj žrtvi
hrvatskog naroda za svoju NDH, za svoju slobodu i osuđivati je kao i
zločin Jugoslavije, mogu samo sluge neprijatelja naših koji rušeći nam
slavnu i mučeničku prošlost, umrtvljuju narodno jastvo, narodno
pamćenje, ubijaju hrvatsku nacionalnu misao da naš narod tako izgubljen
bez oslonca i putokaza lakše u nove okove bace!
Rod bo koj si mrtve štuje, na prošlosti budućnost si snuje!
Nu, naši velikani naše su luči koje nas vode u
budućnost, bez njih mi smo u mraku i zato ovi smutljivci ovako perfidno
na njih pušu da nam te sviće gase, te svjetionike u olujnim ovim burama
i u nove hridi neprijatelja naših tako nas bace...
- E srce Didovo, svaka ti se pozlatila, upade joj u rič
razdragani Did suznih očiju. Ma di je naš Antun da te čuje. Vratiće se
vrimena ponosa i slave oko didovo. Ma svi znaju da navik živi ki zgine
pošteno! Vi ste, vaše riči su dokaz da istina uvijek nađe plodno tlo u
nevinim i čistim srcima!
- Neka dide, opet će Marica, a kad se prijetvorno krije iza
blaženog nam Stepinca onda nek zna da je imalo bio protiv NDH to bi i
rekao i ne bi pred komunističkim zlotvorima onako hrabro branio
Hrvatsku, narod i vjeru ne bojeći se partizanskog noža! Ako je ustaški
režim zločinački zašto ga nadbiskup zagrebački takvim nije nazvao i
prozvao!
Stepinac se nije bojao reći komunističkim
zlotvorima: "I to što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i
nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim
u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod
ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo
hrvatskom narodu?
Sv. Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne
manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolita ne
bi o tom smio ni pisnuti?
Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju
dužnost.
Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu
eventualno jos pružite priliku da se izjasni, s moje strane nema
poteškoća.
Poštivao sam volju svoga naroda i poštivat ću
je.
Optužujete me kao neprijatelja državne i narodne vlade.
Molim vas, kažite mi, koja je za mene vlast
bila 1941. godine?
Da li pučista Simović u Beogradu, ili izdajnička, kako je vi zovete, u
Londonu ili ona u Jeruzalemu, ili vaša u šumi, ili ova u Zagrebu?
Dapače, i godine 1943. i 1944., da li vlada u
Londonu ili u šumi?
Vi ste za mene vlast od 8. svibnja 1945.
Zar sam mogao slušati vas u šumi i ovdje njih u
Zagrebu?
Je li se uopće može dva gospodara služiti?
To nije po katoličkom moralu ni po međunarodnom
ni po opće ljudskom pravu.
Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila ustaška, ona je bila
ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja
1945.! "
Laž je da je Stepinac imao isti otklon i prema
Poglavniku Paveliću i prema krvniku Titi!
Grozomorna laž!
Zato ti ja kao Hrvatica i didova unuka,
admirale, jasno i glasno kažem: SRAM TE BILO!
Ako
nemaš hrabrosti izreći i svjedočiti istinu, poput nadbiskupa
zagrebačkog pred komunističkim zlotvorima, danas pola stoljeća posliije
velikog hrvatskog holokausta onda ŠUTI! I ne muti vodu hrvatsku!
- E bravo, prihvati dragovoljac Jure, sve potpisujem, nek si
mu
rekla, istinu si rekla, još jednom bravo reče ponosno Jure, grleći
svoju nećakinju.
Ma sad kad se sjetim nije to njemu prvi put i
prije je on izjavljivao iste optužbe u stilo ove "jedan imao zadatak
kompromitirati ideju hrvatske države, a drugi - na toj kompromitaciji
kasnije ubijati Hrvate".
Čovjeku s imalo savjesti pamet stane na takvo što, a napadao bi
on i Stepinca tako i ne bi se prijetvorno krio iza njega da ne zna da
je sada pomaknuta granica, jer imamo kakvu takvu Hrvatsku i tada bi se
odmah jasno razotkrio kada bi udario i na Crkvu. Znaju mizerije dokle
mogu ići, ljutito će opet uzrujani Jure.
- Jure smiri se, ne žesti se smiruje Juru netjak Luka, evo ja malo
"guglam" na tvom laptopu i ima toga još iz kuhinje vajnog
admirala pa krenimo redom:
- "I državni udar generala Simovića i Pavelić i njegovih 400
ustaša,
i Tito i njegovi malobrojni komunisti, dio su istoga plana: kako da
nakon Jugoslavije opet bude Jugoslavija."
- "Groteskna priroda Pavelićeva režima..."
- "...ustaški režim nije imao svoju originalnu političku filozofiju"
- "Ponajmanje je njih (Engleze) zanimalo da
ustaški
režim nije imao svoju originalnu političku filozofiju. Njima će biti
važno samo to koliko će taj režim zločinima kompromitirati stvaranje
hrvatske nezavisne države"
- "Zato je, bez slobodnih i demokratskih izbora, Ante Pavelić
poslan u Hrvatsku, da preuzme zločinačke metode, kao što je i Tito
poslan da postane 'antifašist' da bi se obnovila Jugoslavija, ali ne
više kao kraljevina, nego kao komunistička tvorevina u kojoj će se
zločinačkim metodama lakše obračunati, ne toliko s Pavelićevim
zločincima, koliko s cjelokupnim hrvatskim narodom."
- "Ante Pavelić nije radio u korist svog
hrvatskog
naroda, nego isključivo na njegovu štetu. A čiji je Ante Pavelić bio
igrač, i za čije je interese radio, jer za hrvatske svakako nije,
pokazuje i to: što je bez borbe napustio Zagreb, što je stotine tisuća
svojih vojnika i civila odveo Britancima, a oni ih prepustili na
nemilost komunistima i Titu, što je bez poteškoća prebjegao u
Argentinu, i konačno što je bez uznemiravanja umro u svom krevetu u
Španjolskoj."
- Dosta, dosta, Luka moj, dosta ako Boga znaš, udarit će me kap.
Ja to ne mogu od gada slušat, to su teške gadarije koje mi ubijaju
možđane.
Dobro ste rekli sad kad sotona Tito nije više u
modi sad opandrči i po njemu u svojim potvorama na
Pavelića da se Vlasi ne dosjete!
E unuci moji, didovi janjci, da ove gadosti iz usta mizeronog
admirala nisu tako strašne i usmjerene na našeg neumrlog Poglavnika i
našu slavnu vojsku koja nije izgubila nijednu bitku u ratu, najbolje bi
bilo reći admiral se najeo bunike!
Ovako dico moja, ubuduće, zaobiđite ga u
širokom
luku i ne kupujte mi više onih njegovih knjiga, jer mi je sad sve
sumnjivo, tko zna di su sve đavlije zamke postavljene - govori did
mašući kapom, kao da tako odbacuje i sve te podmukle potvore, a zapravo
se ladi od sve veće vrućine na zvizdanu.
A sad de Marice moja, dolazi did polako do daha, trči vidi jel
ručak gotov, jer ovdi se i pod ovom ladovinom starog hrasta ne može
durat i napravi nam svima po ladnu limunadu, ta zaslužili smo,
smješkajući se ustade did i ponese svoju štokrlu u kuću.
- Ali dide, di ćemo sad, ne ćemo samo tako prijeći preko ovi
brljotina admiralskih koje nam Luka pronađe i pročita - povika žustro
Jure i pohita za didom s Lukom na ramenima.
- Ima vrimena Jure moj, čim ručamo vraćamo se s limunadom pod
hrastovinu - uzvrati ozbiljno did Vidurina.
Ispod starog hrasta, lita Gospodnjeg 2013., a 24. svibnja
ZDS! - Vaš did Vidurina
|
|
