|
“AKTIVNOSTI” KRVOLOKA
TITA OD 14. SVIBNJA DO 6. LIPNJA 1945.
Hrvatske bande više nema, smještena je na dva
metra ispod zemlje, a neki još i dublje
'Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima
džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da se za
uvijek nestane onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću -
slobodnu, federativnu, Jugoslaviju.'
J. B. Tito, Vjesnik 25. svibnja 1945., br.
30, str. 4
Zanimljivo
je da u ovome razdoblju Titove "aktivnosti", u tolikim knjigama o njemu
i o NOB-u ne možemo naći ništa osim nekoliko njegovih javnih nastupa iz
govora za razliku od aktivnosti u periodu od 1941. do početka svibnja
1945. koja je razrađena do detalja.
Međutim u dnevnim i 'frontovskim' listovima tih dana na
području
sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije objavljivana su izvješća do u
detalje o Titovu kretanju. Iedan od takvih listova je bio i Vjesnik
jedinstvene narodno oslobodilačke fronte Hrvatske koji je pratio Tita
od 19. svibnja do 6. lipnja 1945. god. Baš na tim područjima su u to
vrijeme vršene masovne likvidacije.
14. svibanj 1945 . - ponedjeljak
Tito u Zagrebu predsjeda sastankom Štaba I. Armije JA i
Glavnog
Štaba Hrvatske. Na sastanku od istaknutijih su bili Peko Dapčević, Koča
Popović, Ivan Gošnjak, Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj.
Glavne teme sastanka: osnivanje i rad kumunističkih
koncentracionih logora za eksterminacije, određivanje pravca kretanja
marševa smrti i pronalaženja većeg broja prikrivenih stratišta za
masovne likvidacije. U tome se posebno istakao Mijalko Todorović,
glavni organizator likvidacija u Zagrebu i okolici.
Na putu iz Beograda Tito je bio "na obilasku sjevernih
područja u Dobanovcima u Srijemu"
*17. svibnja u 12:30 OZN-a je na prijevaru odvela iz Nadbiskupskog
dvora
nadbiskupa A. Stepinca i zatočila ga u nekoj kući u Mlinarskoj ulici.
Nadbiskup je svoje ovlasti tada prenio na generalnog vikara, biskupa
dr. Franju Salis – Sewisa.
19. svibanj 1945 . - subota
Titov dolazak iz Beograda u Zagreb.
20. svibnja 1945. - nedjelja
Tito predveče nenajavljeno
dolazi u Varaždin u pratnji Aleksandra Rankovića i Koste Nađa i obraća
se građanima na Kapucinskom trgu. Rekao je da «u Varaždin nije došao
službeno niti da govori o politici već da obiđe jedinice Jugoslavenske
armije (JA) koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu
s hrvatskim smradom». Najavio je tom prigodom također svim protivnicima
svog režima, «da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati
samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame.»
21. svibanj 1945. - ponedjeljak
Tito je održao govor na Markovu trgu u Zagrebu.
22.- 24. svibnja 1945.
Tito je obišao zarobljeničke
logore u Zagrebu i okolici u pratnji generala OZNE Ivana Krajačića
(Stevo). Zatim je obišao logore za eksterminacije: u Orosavlju, Dubovac
kraj Karlovca, Viktorovac u Sisku i logor u Samoboru. Tih je dana iz
zagrebačkih bolnica odvedeno i ubijeno oko 4 800 hrvatskih ranjenika
(Jazovka i druga stratišta).
Tito se 22. svibnja 1945. brzojavom ispričao generalu Crvene
armije
Ždanovu što ga ne može osobno primiti u Beogradu pa ga je u njegovo ime
primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.
25. svibanj 1945. petak
Tito je u Zagrebu 'proslavio' rođendan. Drugovi iz Zagreba su
mu
priredili rođendansko 'iznenađenje' tako što su ga odveli u policijsku
zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu pokazali u dvorištu
'postrojenu njemu u čast' netom izručenu Hrvatsku vladu na čelu s
Nikolom Mandićem i Milom Budakom.
26. svibanj 1945. - subota
Tito naredio da se iz Zagreba i okolice uklone prognani i
izbjegli
'pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije, OZN-e i KNOJ-a
usiljenim hodnjama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna
mjesta'. Tada je u Zagrebu boravilo oko 220 000 civilnih izbjeglica.
Putem ih se trebalo 'bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili
narodni neprijatelji.' Isti dan je prema Titovoj naredbi zapovjednik
grada V. Holjevac za te izbjeglice osnovao dva logora; jedan u
prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvora i drugi na
području psihijatrijske bolnice Vrapče.
Po sugestiji Aleksandra Rankovića, a prema iskazima Koče Popovića
i Gabrijela Divjanovića (načelnik vojnosudskog odjela II armije JA),
Tito je naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladići u gradu i
kotaru Zagreb rođeni od 1924-27 koji se ne nalaze u zarobljeničkim
logorima ili nisu pristupili partizanskim jedinicama. Naredba br. 7
izdata je od komande grada Zagreba. Tom prilikom je u Maksimirskoj
ulici 63 unovačeno oko 7800 mladića koji su sprovedeni u logore
Maksimir i Prečko poslije čega su doživili sudbinu ostatka tamošnjih
logoraša. Iz samo jedne od tih kolona koja je sprovođena na maršu smrti
od Zagreba preko Podravine, Slavonije i Srijema, u logoru Kovin u
Vojvodini od 2 200 mladića preživjelo je samo 58.
27. svibanj 1945. - nedjelja
Vjesnik donosi vijest ‘da Tito u pratnji generala Rankovića
obilazi okolicu Zagreba'.
Pokajnik
Mladen Šafranko svjedoči da je Tito tih dan-dva iza rođendana obišao
zatvor OZN-e u Krapini i logore u Mirkovcu i Orosavlju te stratište u
Đurmancu i Maceljskoj šumi.
U poslijepodnevnim satima Tito napušta okolicu Zagreba i
putuje u Sloveniju.
28., 29. i 30. svibnja 1945.
Titov boravak u Ljubljani i okolici. Na putu je obišao stratišta;
rudnik Barbarin rov na brdu kod Laškog i stratište u Trbovlju.
U svom govoru u Ljubljani Tito je rekao “l i k v i d i r a l i
smo
dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka
naše pravde.»
*U razdoblju od 18. do 30. svibnja 1945. u Teznom kod Marihora je
pobijeno od 30.000 do 35.000 zarobljenika koji su ubačeni u
protutenkovske rovove.
Od 26. srpnja do 2. lipnja 1945. na Kočevskom Rogu (oko 130 km
od
Zagreba) izvršen je u osam dana pokolj 30.000 – 40.000 zarobljenika u
organizaciji Sime Dubaića. U subotu 2. lipnja u nadgledanje izvršenog
'došla je komisija od šest vojnih osoba iz JA i tri dobro odjevena
civila poslije koje je otvor jame višestrukim eksplozijama zatrpan.'
(Ivan Gugić - svjedok, i Simo Dubaić)
31. svibanj 1945. - četvrtak
Poslije obilaska štaba IV Armije u
Kamniku Tito je došao u Celje u pratnji najviših "rukovodilaca
Slovenije" i komandanta I. Armije Peke Dapčevića i IV. Armije Petra
Drapšina i komandanta Glavnog štaba Slovenije Dušana Kvedera. U Celju
ga je dočekao komandant III. Armije Kosta Nađ i podnio raport.
1. lipanj 1945. - petak
Titov boravak u Mariboru i okolici u pratnji Peke Dapčevića i
Koste
Nađa. Raport mu je podnio Komandant 17. Istočnobosanske divizije Blažo
Janković.
2. lipanj 1945. - subota
Tito se vraća u Zagreb i prima
izaslanstvo katoličke crkve u Hrvatskoj. Crkvenu delegaciju ie vodio
pomoćni biskup dr. Franjo Salis Sewis, jer je nadbiskup Stepinac još
uvijek bio u zatvoru.
Uz Tita na sastanku su bili dr. V. Bakarić i msgr. S. Rittig
koji
je u novoj vladi postao ministar za vjerska pitanja. Na tom sastanku
Tito je inzistirao na odvajanju katoličke crkve u Hrvatskoj od Pape i
Vatikana.
3. lipanj 1945. - nedjelja
Titov boravak u Zagrebu i okolici.
* U 10:30 nadbiskup Stepinac je pušten iz zatvora i vraćen u
Nadbiskupski dvor.
4. lipanj 1945. - ponedjeljak
Tito u Zagrebu prima
nadbiskupa Stepinca i od njega zahtijeva da katoličku Crkvu odvoji od
Vatikana, što je zahtijevao i od crkvene delegacije dva dana ranije.
Stepinac kategorički odbija to učiniti. Nakon toga, uslijedile su
pripreme za Stepinčev progon.
5. lipanj 1945. - utorak
Tito prima papina izaslanika Marconea.
Ujutro posjećuje partizanske zarobljenike u vojnoj bolnici na
Rebru
gdje se zadržava oko 2 sata i slika s osobljem bolnice. Zapovjednik
bolnice partizanski kapetan Julius podnosi prijavak 'Hrvatske bande
više nema, smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i
dublje'.
Nakon posjeta Rebru, Tito u pratnji A. Rankovića odlazi u obilazak
Bjelovara i tamošnjeg stratišta Lug. S tamošnjim rukovodstvom održava
polusatni sastanak u hotelu Grand.
U poslijepodnevnim satima 5. lipnja Tito je s pratnjom
današnjom
Podravskom magistralom putovao prema Osijeku, a pošto su glavni marševi
smrti prolazili tim pravcem morali su ih na više mjesta zaobilaziti
sporednim putovima. Cijelom trasom niz put su ležala iznemogla, ubijena
i masakrirana tijela. Nenajavljeno je došao u Osijek, posjetio
ranjenike u vojnoj bolnici Tvrđa, prenoćio na nepoznatom mjestu u
Osijeku.
6. lipanj 1945. - srijeda
Tito je ujutro obišao veliki logor u Kovinu, Vojvodina, a
odatle
produžio u Beograd. Tog dana je Vjesnik donio samo kratku vijest: «Tito
je na putu iz Zagreba u Beograd posjetio ranjenike u glavnoj VB u
osječkoj Tvrđavi, vraćajući se sa svog putovanja kroz Sloveniju i
Hrvatsku».
Prema kazivanjima Koče Popovića, koji je u to vrijeme bio jedan od
bližih Titovih suradnika, samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u
Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih
zarobljenika od kojih je svaki brojio 3.000 – 5.000 zarobljenika koji
su pobijeni na području Vojyodine i pobacani u protutenkovske rovove
koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu
zaustavljanja Crvene arrnije na Srijemskoj fronti.
Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od
Tita
dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim
pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba
bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni
zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave.
(Iz brošure: “Komunistički zločini nisu
antifašizam”, HIC, 2008.)
|
