Novi incident na stolačkoj tvrđavi i brdu Križevac

Razbijena spomen-ploča pokraj križa na stolačkoj tvrđavi

STOLAC - Veliki kameni križ na stolačkoj tvrđavi ponovno je bio na meti vandala, a ovaj se napad na vjerska obilježja dogodio baš u vrijeme pojačanih strahova od napada na vjerske objekte u Hercegovini. Zasad nepoznati počinitelj ili više njih razbio je spomen-ploču pokraj velikog kamenog križa na Križevcu, tj. stolačkoj tvrđavi.

“Ovo je Turska”

Uklanjanje kamenog križa sa stolačke tvrđave ultimativno traže stolački Bošnjaci i državno Povjerenstvo za zaštitu nacionalnih spomenika. I Federalno je ministarstvo prostornog uređenja bilo raspisalo natječaj za izbor tvrtke koja bi uklonila kameni križ i postaje križnog puta na stolačkoj tvrđavi, ali do toga nije došlo.

Rasprave i incidenti

S druge strane Stolački su Hrvati ogorčeni favoriziranjem bošnjaka od strane službenog Sarajeva u kojem je inače jak lobi Stolačkih bošnjaka. Zanimljivo je da su se u Stocu događali incidenti zbog nekih stvari koje nisu vezane za ovaj grad, a to je prije svega sukob navijačkih skupina Zrinjskog i Veleža iz Mostara. Tako su prošle godine Stolački bošnjaci zaustavili autobus i fizički nasrnuli na upravu i igrače nogometnog kluba Zrinjski iz Mostara koji su samo prolazili kroz Stolac.

Poruke potpore članovima Al-Qaide!

TKO JE IZLUDIO PRAVNU DRŽAVU?

No, najveća nesreća za hrvatski narod i hrvatsku državu je i nova HDZ-ova vlast, koja je došla krajem 2003.godine, ali nastavila, na žalost, istim i još gorim putem, bez ikakvih skrupula prema hrvatskim braniteljima i svim moralnim vrijednostima Domovinskog rata i hrvatske države.

Iako je jedino Hrvatska tijekom agresije na nju i tijekom Domovinskog rata vodila mnoge procese i donosila presude za počinjena kaznena djela i zločine i prema agresorskoj strani, ipak nije dobila za to nikakvu zahvalnost i priznanje od svjetskih moćnika, niti agresorske strane, već je dobila trajno izmišljanje zločina, megalomanske optužbe i nemoralne osude. Da se svi počinitelji kaznenih djela nisu mogli otkriti, i to je logično, jer se ne otkriju ni u mirnome stanju zemlje, a kamoli u ratnom.

Kakva je to pravna država?

Koja je to sad logika takozvane pravne države, da ne istražuje smrt i ranjavanje tisuća Hrvata samo u Osijeku, a i u mnogim drugim mjestima Hrvatske, poput Vukovara, Škabrnje, Dalja, Ćelija, Baćina itd., a izvlači pojedinačne i bar sto puta manje žrtve na srpskoj strani? Znači li to da su hrvatske žrtve nevažne i nije li to teška diskriminacija žrtava i drastično negiranje povijesne istine već sada, dok je živa naša generacija, koja je to sve gledala, pretrpjela i jedva preživjela? Koja normalna vlast bi mogla tolerirati takvo pravosuđe, takvo državno odvjetništvo, takve medije koji linčuju pravdu i istinu i takvu pravnu državu?

Odlučan otpor nepravdi i kriminalizaciji Domovinskog rata

Kada bi Hrvatska stvarno bila pravna država, što bi naravno trebala biti, i imala odgovornu vlast, koja drži do sebe i države kojom upravlja, onda bi se odgovorne strukture u državi dogovorile na najvišoj razini, to jest u Saboru, kako će pravedno i objektivno razriješiti sve ratne zločine koji su se dogodili na prostorima Republike Hrvatske, jer ratni zločini ne zastarijevaju, a također je jasno da ne mogu svi u isto vrijeme biti procesuirani, jer ih je nažalost pregolem broj. Stoga bi bilo logično da se najprije počne sa procesuiranjem zločina protiv hrvatskoga naroda iz Drugog svjetskog rata i poraća, sve do 1990., ili možda još bolje ili u isto vrijeme, sa procesuiranjem zločina povezanih sa agresijom na Republiku Hrvatsku u vrijeme Domovinskog rata, jer su svježija sjećanja, pa na kraju i sa zločinima i kaznenim djelima prema agresorskoj strani, ako još nisu razriješeni i za koje postoje čvrsti dokazi o počiniteljima.

Uostalom, ne moraju i ne mogu za sve zločine počinitelji biti pronađeni i kažnjeni od ljudske pravde, ako nema čvrstih dokaza i vjerodostojnih svjedoka. Bitno je pravedno pokušati i čuvati dignitet i neovisnost pravosuđa, kako bi ljudi imali povjerenja u pravosuđe.

Također nas treba tješiti i činjenica da će i nedužnim patnicima sigurno patnje biti nagrađene, ili njima osobno, što će uz čistu savjest imati duševni mir, ili njihovu potomstvu, već i na ovome svijetu, a pogotovo u vječnosti, jer Bog sigurno sve okreće na dobro onima koji ga ljube (Rim 8, 28).

Suptilne metode kontroliranja i usmjeravanja bivših HPZ

Medjutim, naivan je, ili zlonamjeran svatko tko vjeruje da u toru može izvesti „pomirdbu“ vukova i ovaca. Ako bi ovce u to i povjerovale, vukovi sigurno ne će i nisu. Samo kratko vrijeme nakon proglašenja RH, kosovci i udbaši ponovo preuzimaju podpunu kontrolu nad bivšim političkim zatvorenicima, naravno, metode su sada rafiniranije i suptilnije: slučajevi Mirka Vidovića, Ljeskarac Ilije,Tome Ereša, Kemala Mujagića, Kreše Parać, Kreše Mikolčića Ilije Barješića Eugena Bratovića, Rade Pejića, Drage Prlja, Oršića, Maksa Cargonje, Franje Ditriha, ali i mnogih drugih čiji su slučajevi hrvatskoj javnosti nepoznati.

Đurđica Ivanišević Lieb

Nesposobna sirotinja i sposobni bogataši

Pliva je bila značajnija i od Barra i od Actavisa

Nastojeći izdvojiti slučaj s prodajom Plive i zabilježiti samo ono što javnost zna, svjedoci smo niza razgovora s menadžerom, tj. posrednikom Željkom Čovićem, direktorom uprave Plive, koji je zaradio milijune kuna na prodaji tvrtke čije brojke variraju od 5 do 20 milijuna, ovisno je li riječ o broju njegovih dionica ili dionicama cijele obitelji. Direktor Čović pojašnjava kako je on samo bio spretan i inteligentan pregovarač. Opisuje i težinu svojih 210 dana pregovora između Barra i Actavisa koji bi se mogli usporediti s najtežim alpinističkim podvizima. Treba spomenuti, kako je javno rečeno, da je Pliva bila značajnija tvrtka i od Barra i od Actavisa. Sada je to samo tvrtka utopljena u veću generičku - ne svrstavajući se uz one koji su htjeli da Plivu preuzme Actavis jer se radi o istim torbarima samo s različitom visinom provizije. Vrijedno je spomenuti na koji način direktor uprave pojašnjava svoju dobit: »U svijetu je uvriježeno pravilo da se menadžment dodatno motivira dodjeljivanjem paketa dionica«, a kao dobrobit uz prodaju Plive navodi se i stvaranje nove generacije hrvatskih brokera.

Još smo uvijek taoci nezasitnih ljudi

Mi smo danas još uvijek taoci nezasitnih ljudi, i među vladajućima i među oporbom, koji često imaju utjecaj i na sudove i na privredu. Ispadamo krivci, kažnjeni smo jer smo govorili kada se mnogo toga moglo spasiti, a i zbog toga što danas govorimo. Uz velike pljačke i pretvorbe išle su i pretvorbe velikih Jugoslavena u velike Hrvate. Nedavno je objavljen razgovor u kojem se osjećalo da i sam urednik koji je intervjuirao diplomata Darka Bekića začuđeno sluša priču o dijelu novca koji je odlazio iz Hrvatske, navodno je dio novca otišao po naredbi predsjednika Tuđmana za formiranje vlade u izbjeglištvu. Po tom SF-scenariju Vlada bi s predsjednikom, u slučaju da je JNA preuzela vlast, otišla na Brijune pa zatim u Austriju gdje bi nastojala upoznati svijet s istinom, a istodobno bi podržavala gerilski rat u Hrvatskoj. Ne ulazeći u pretpostavke koje bi itekako trebalo dokazima pojasniti, govoreći iz blizine diplomat Bekić vjerojatno s pravom opravdava nenapadanje vojarnâ i neke druge predsjednikove postupke. Istodobno se događa da neki od osumnjičenika za kriminal od više milijuna eura govore o svojem udjelu u formiranju takve vlade. Najžalosnije je što prema izjavama stručnjaka svaka šesta kuna iz Hrvatske odlazi na Djevičanske otoke. S pravom novinar zaključuje da ćemo za deset godina gledati isti scenarij s drugim okrivljenicima.

Borba za dostojanstven život

Suvremena umjetnost odmaknuta od plahe ljepote Gospe s Djetetom ponekad dodiruje likove tih žena. A u stvarnosti možemo se zapitati hoćemo li čekati EU da netko toj djeci i njihovim roditeljima omogući dostojanstven život. Istina ove zemlje i sudbina tih majki nije u rukama menadžera, kamatara i novog zanimanja prenositelja novca, nego u rukama svih nas. Velikim dijelom tu mogu pomoći predstavnici Crkve.

KONFERENCIJA ZA NOVINSTVO KARDINALA PULJIĆA

Pozdravljajući sve nazočne predstavnike medija, kardinal Puljić im je zahvalio za zanimanje i praćenje te izrazio nadu da će korektno upoznati javnost s djelovanjem Katoličke Crkve na prostoru Bosne i Hercegovine naglašavajući da je riječ prije svega o pastoralnom djelovanju.

Odgovarajući na pitanje, što će učiniti ako predloženi paket ustavnih promjena bude prihvaćen u parlamentu, kardinal Puljić je kazao da biskupi ostaju kod svojih stavova iznesenih u Mostaru u ožujku ove godine kao i kod vizije društveno-pravog uređenja Bosne i Hercegovine kao multietničke državu u kojoj će se izbalansirati jednaka prava. „U odnosu na predložene ustavne promjene ostajemo kod istih stavova posebno u vezi s glasovanjem na entitetskoj razini. Mi ne možemo niti imamo nadležnost određivati onima koji su nadležni na toj razini niti zapovijedati političarima. Mi smo samo zauzeli stav i to je naše poslanje. Mi nemamo drugih putova“, kazao je kardinal Puljić.

Novinari su se zanimali, je li kardinal Puljić razgovarao s nekim od političkih predstavnika, na što je odgovorio negativno rekavši da time ne odbija razgovore. „Otvoren sam za razgovore. Međutim, to što s nekim razgovaram ne znači da podupirem njegove stavove. Kao pastir otvoren sam čuti i primiti na znanje te prenijeti biskupima takva razmišljanja. Dobili smo neke prijedloge o kojima ćemo razmisliti“ kazao je kardinal Puljić. (kta)

PROPOVIJED BISKUPA PERIĆA U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Prigodom zasjedanja Biskupske konferencije zakazana je za večeras ova zajednička sveta Misa ovdje u Stadlerovoj katedrali Srca Isusova da bismo Kristovu žrtvu ljubavi prikazali Bogu Ocu za dobrobit naroda i domovine. Domovina nije samo „gore nebo visoko, dolje more duboko“ ili tlo pod nogama, domovi ili kuće u kojima se stanuje, nego je to u prvom redu zemlja gdje su ljudi rođeni, i gdje žive, i koju doživljavaju kao svoju rodnu grudu; ljudi koji pripadaju istom jeziku, istoj povijesti i kulturi, istoj vjeri i tradiciji. Ovu zemlju ne baštine samo Hrvati od pamtivijeka, nego i drugi narodi već stoljećima. Svima nam je zajednička zemlja, zajednički dom pod istim nebosklonom, makar svatko imao svoje stanove i vrtove, vrata, prozore i ključeve.

Potreba molitve. Uvijek smo kao vjernici dužni uzdizati molitve Bogu za svoj dom i za svoj narod, i u ratu i u miru, pogotovo kad narod vidimo ugrožen u bilo kojem smislu. A narod ovaj današnji kao da je ugrožen u samoj svojoj egzistenciji u ovoj svojoj zemlji. Ne treba biti prorok sutrašnjice, dosta je imati malo pamćenja iz prošlosti, one bliže, ne čak one tako daleke, iz Katarininih vremena, i dosta je biti svjedok-očevidac današnjice. A kao svjedoci vidimo da nam se narod rasuo zbog ratnih djelovanja, i rasipa zbog poratnih posljedica, djelomično i iz želje za sigurnijim osobnim, obiteljskim i društvenim stanjem, za kvalitetnijim kruhom i krovom u drugim zemljama i kontinentima. Od onih 820.000 pripadnika hrvatskoga naroda, koliko ih je prema nekim statistikama moglo biti na ovim prostorima uoči posljednjega rata, sada imamo oko 460 tisuća katolika, kako svake godine podnosimo statistička izvješća Svetoj Stolici.[2]

Mi sami. Bez obzira koji su međunarodni predstavnici ili susjedi naši krivi za našu situaciju, pošteno je da se ovdje večeras mi kršćani ispitamo kakvi smo. Vidimo kako je dragi Bog pripustio pa smo se i mi sami u okviru svoga hrvatskoga tijela, što od sebe što s pomoću drugih tako međusobno razdijelili, u brojne stranke zastranili, na unosna mjesta pojagmili, da pogodujemo sami svojoj nevolji. Perditio ex te, o Israel - Izraele, iz tebe je samoga propast, nešto je slično govorio prorok Hošea. A u mene tvoja je pomoć, govoraše Bog po istom proroku (Hš 13, 9). Božji mali izabrani narod nisu mogli uništiti ni genocidni zakoni faraonovi u Egiptu, ni moćni osvajači Asirci u progonu, ni desetljetna sužanjstva u Babilonu, ni razorne rimske legije, koje su se iživljavale nad Hramom i Jeruzalemom. Pomoć je njegova bila u Bogu.

Opet smo kao narod u situaciji maloga Davida, koji nema ni moćna glasa, ni silne vojske, ni nuklearnog plašila, ni mehanizma veta, samo deset Božjih zapovijedi i sedam svetih sakramenata i kršćansko povjerenje u Boga!

Stojimo pred premoćnim svjetskim Golijatom, koji samouvjereno izaziva na bojnom polju, hoda po domaćem parlamentu, saziva stranačke predstavnike, obećaje, ucjenjuje, prijeti sudovima, obara koga hoće, a uzdiže koga hoće. Stojimo kao malo stado pred mnoštvom onih koji nas uvjeravaju da se za nas jače brinu nego što se mi sami brinemo za sebe.

Na ovom je svijetu samo Petrovoj Stolici - ona je jedina besmrtna zvijezda! - zajamčeno da je vrata paklena ne će nadvladati, da će opstati do Sudnjega dana kao Božji putokaz u ovoj općoj dezorijentaciji. I tko se bude držao Božjih zakona na Petrovoj lađi, može očekivati preživljenje u bjesnilu morskoga valovlja.

Bio sam otac i izvršio sam očinsku dužnost.

Bila sam časna sestra i opslužila sam sve što sam obećala i što je od mene Crkva željela.

Bio sam biskup i poduzimao sam sve što je u mojoj službi.

Drugo, željeli bismo da nas Bog zatekne u miru sa svima oko nas, s našom braćom i sestrama, s našim bližnjima, suradnicima, s dojučerašnjim ili današnjim protivnicima, sa svim ljudima, koliko je do nas, rekao bi sv. Pavao Rimljanima (12, 18). Neka ne zađe sunce nad vašom srdžbom, poručuje sv. Pavao Efežanima (4, 26). A pogotovo sunce života. I nikad ne znamo koje će nam to biti posljednje sunce, i posljednji zalazak. Zato pomirenje još za vida!

Zaključak. Ne boj se, stado malo. Ovo je prvo poluvrijeme životne utakmice ovdje na ovoj prognaničkoj zemaljskoj domovini, dolini suza - ta i molimo li svaki dan po tri puta: “Mi prognani sinovi Evini, tugujući i plačući, u ovoj suznoj dolini? . gdje nam je kroz mnoge prolaziti nevolje, po pravilima vječnoga Sudca, očekujući nagradu od njega za ono što smo u tijelu dobra učinili. Ako od Njega očekujemo plaću samo na ovome svijetu, mi smo kršćani najbjedniji od svih ljudi. Naša je prava, vlastita i neuništiva domovina na nebesima.

PRVA SVEČANA MISA U KRIPTI NOVE CRKVE SV. IVE KRSTITELJA U PODMILAČJU

Misno slavlje predvodio je fra Niko Petonjić, gvardijan jajačkog samostana svetog Luke u Jajcu. U slavlju je sudjelovalo 8 svećenika i 5 časnih sestara. Kripta je bila prepuna vjernika iz cijelog jajačkog kraja. Sve okupljene pozdravio je i dobrodošlicu iskazao upravitelj Svetišta, fra Zoran Mandić. U ime Provincijala, koji je zbog obaveza bio spriječen prisustvovati, vjernicima se obratio fra Zdravko Dadić, ekonom provincije i definitor. On je istakao važnost ovog događaja i izgradnje Svetišta za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i čitav naš narod. Svoje dojmove na koncu svete mise s vjernicima su podijelili i fra Pero Karajica, župnik u Kotor Varošu i fra Stipo Karajica, upravitelj izgradnje samostana svetog Nikole na Kovačićima u Sarajevu.

Amerika ne pušta hrvatskog mučenika

Bušić u zatvoru još dvije godine

Pravi džentlmen

Podsjetimo, Bušić je osuđen na kaznu doživotnog zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon deset godina. Takva kazna predviđala je puštanje na slobodu nakon 30 godina izdržanog zatvora, a to je Bušić ispunio 11. rujna 2006. godine.

– Realno govoreći, Zvonko Bušić mogao je biti pušten i prebačen u Hrvatsku ili u bilo koju drugu zemlju koju on navede, da je 12. rujna tako odlučila komisija za uvjetne otpuste, ali ona nije donijela pozitivno rješenje.

Osjetljivi na terorizam

– Uoči izbora za Kongres u studenome i kritika koje Bush svakodnevno prima zbog Iraka i uzaludne potrage za Osamom bin Ladenom, nitko iz službene administracije ne želi da se piše kako je Amerika pustila Zvonka Bušića na slobodu – upozorava naš izvor.

Ne treba čekati Sanaderov trenutak sa Savom Štrbcom

Zašto su Sanader i drugovi toliko uzbuđeni tim sastankom s predsjednikom Bushom, da su ga čak proglasili „povijesnim trenutkom,“ ostaje vidjeti. I on i novinari koje je sa sobom vodio u SAD lagali su o "definiranom" datumu ulaska Hrvatske u NATO i EU. Oporba u Hrvatskoj cinično konstatira da će Hrvatska tek vidjeti što smo dali predsjedniku Bushu za taj njihov sastanak.

Američki veleposlanik potvrđuje da je "potpuna suradnja" s Haaškim sudom također iza 'poboljšanja' odnosa između SAD-a i Hrvatske.

Absurd očitih laži Sanadera i njegovih novinara o njegovu susretu s predsjednikom Bushom kulminirao je usporedbom sa suradnjom ranog Clintona s Tuđmanom u prvoj polovici 90-tih. (Vrijeme apsurda, Tihomir Dujmović, Večernji list, 22. 10. 2006.) Da je to istina, Sanader bi bio sljedeći optuženik na sudu Haagu, a ne bi "bezuvjetno surađivao" s istim. Clintonova vlada je dala zeleno svjetlo (i potporu) operaciji Oluja 1995. koja se upravo sad nalazi na stolu haaškog tribunala.

Da nije hrvatski premijer, ne bi nas zanimalo čiji je Sanader savjetnik i za koga radi: za predsjenika Busha, Tadića ili Strbca. Radi se o sukobu interesa na štetu Hrvata i istine o Domovinskom ratu, o čemu se najvjerojatnije može i treba pokrenuti i istraga.

VoC

Atentat na Jevrema Brkovića

"Napad se dogodio oko 20 sati navečer ispred Brkovićevog doma u Podgorici, kada su ga zaskočila tri maskirana muškarca te počela tući", rekla je glasnogovornica tamošnje policije Tamara Popović za Associated Press.

"Bio Tuđmanov dvorski pjesnik ili ne, Brković je po podacima s interneta najprevođeniji crnogorski pjesnik" - stoji u opisu književnika na stranicama Mediacluba.

Mesić smanjio kazne ratnom zločincu i ubojici

Čančarević je uhićen 1999. u vrijeme kada je u odori hrvatskog policajca zapovjedao IV. policijskom postajom u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo Naselje. Na to je mjesto imenovan u vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

ZAPOČELO ZASJEDANJE BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Kardinal Puljić je na početku kao predsjednik i kao domaćin svima izrazio dobrodošlicu istaknuvši da će ovo zasjedanje biti stavljeno u kontekst života i rada partikularne Crkve u sadašnjosti, ali i u kontekstu svjetskih zbivanja.

Kardinal Puljić se osvrnuo i na crkvenu razinu podsjetivši na burne reakcije muslimana nakon nedavnog Papina govora u Regensburgu i istaknuvši potrebu ozbiljnog dijaloga. Podsjetio je na nedavno zasjedanje Vijeća biskupskih konferencija Europe, koje je održano od 5. do 8. listopada u Peterburgu, i na kojem su obrađene brojne važne teme. Osvrćući se na dosta sumornu situaciju, kardinal Puljić je kazao da se traže vodeće snage koje ne zataškavaju probleme nego poznaju, posreduju i krče putove koji vode naprijed. „U tom složenom društvu, kulturi, politici i privredi, pa i prema nevolji i bijedi i stanju beznađa ponekad nije dovoljno imati dobru nakanu. Potrebno je na najbolji mogući način interdisciplinarno iskoristiti relevantne snage kako bi se moglo djelovati na najbolji mogući način… Umjesto da upadnemo u napast samosažaljenja, bilo na osobnoj razini ili razini zajednice, potrebno je ovo vrijeme shvatiti kao izazov i šansu naših ostvarenja“, rekao je kardinal Puljić istaknuvši potrebu socijalnog naviještanja Crkve djelom i riječju, unutra i prema vani, umrežavanja rada, solidarnosti i razvoja svijesti i odgovornosti.

U srijedu, 25. listopada u 18 sati u katedrali Srca Isusova biskupi će slaviti Svetu misu. Budući da je toga dana obljetnica smrti kraljice Katarine Kotromanić – Kosača, bit će uzet misni obrazac - za Domovinu. Predslavit će kardinal Puljić, a propovijedati mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Glavaš nakon izbjegavanja pritvora: Osjećam se kao ptica

Branimir Glavaš je noćas oko pola sata nakon ponoći izišao iz zgrade Suda u Osijeku, a okupljeni novinari i fotoreporteri su nakon osam sati čekanja konačno došli na svoje. Glavaš ih je poveo u obližnji Old Bridge Pub na neformalno druženje.

Na pitanje "Kako se osjećate?", Glavaš je odgovorio "Kao ptica", a na nadopunu "Slobodno kao ptica?", zanimljivo, nije reagirao. Potom je u šali novinarima dobacio da im je najbolje da idu kući spavati.

U sljedećih par dana bit će jasnije što će se događati u jednom od najvećih sudskih slučajeva u posljednjih nekoliko godina. Osnovno je pitanje - gdje će Branimr Glavaš biti pritvoren? Državno odvjetništvo će se žaliti na jučerašnju odluku o nenadležnosti Suda u Osijeku, a o tome će u roku od 48 sati odlučiti Izvanraspravno vijeće Suda. O Glavašu će se opet raspravljati i u Zagrebu jer je jučer, kao što smo već pisali, bilo nepravilnosti u postupku. Naime, zahtjev istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu Zdenka Posavca bio je, po nekim tumačenjima, neustavan jer je istražni sudac najprije trebao podnijeti zahtjev za ukidanje imuniteta, a tek nakon odobrenja odrediti pritvor.

Medijske igre s (ne)radnom nedjeljom

Mjerodavno je o pitanju (ne)rada nedjeljom iz Crkve posljednji govorio kardinal Bozanić na zagrebačkom zavjetnom hodočašću u Mariji Bistrici 10. rujna kad je rekao: »Kao kršćani i kao Crkva mi se ne mirimo s neriješenim pitanjem glede rada nedjeljom i upozoravat ćemo trajno da je pogubna neosjetljivost za humanu, društvenu, kulturalnu i vjerničku vrijednost nedjelje. Neprestano dolaze do nas vapaji onih koji su na tom području zakinuti u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava.«

U pitanju referenduma o (ne)radu nedjeljom veoma je zanimljivo kako je sâm novinar Pavičić, koji je u prvom tekstu (29. rujna) pisao u futuru, u svojoj kolumni u Jutarnjem listu 7. listopada već je svoje prvotno nagađanje prihvatio kao gotovu činjenicu - kad piše: »Katolička Crkva odlučila je prošlih dana odigrati svoju posljednju kartu u ratu za neradnu nedjelju, a to je poziv na referendum. Kada je postalo očito da sve ide u smjeru da se izradi kompromisni zakon koji će dopustiti da se dijelom nedjelja u godini radi a dijelom ne, Crkva je iščitala takvu opciju kao svoj nepovratni gubitak i apelirala na javnost, ali prije svega na Vladu, da se pokrene pitanje referenduma kao očitavanja volje naroda, koji će sam odlučiti o tome kakvu nedjelju u Hrvatskoj želi.« Novinar, dakle, tvrdi da je Crkva objavila nekakav apel javnosti i Vladi da se pokrene referendum - što je potpuna izmišljotina, novinarska konstrukcija. Crkva nije apelirala za referendum ni javnosti ni Vladi, niti to kani ikada učiniti kad je riječ o pitanju (ne)rada trgovina nedjeljom.

Crkva u svom nastojanju služenja općemu dobru hrvatskome društvu i svim hrvatskim građanima ima i zastupa veoma važne argumente za očuvanje posebnosti nedjelje, za nedjeljno okupljanje svih članova obitelji, za zaštitu dostojanstva i prava radnika... No ako ne bude dovoljno sluha za te argumente pa bude donesen zakon koji te argumente neće dokraja uvažavati, Crkva će poštivati autonomiju svjetovne vlasti. Članovi Crkve, pak, ionako, jako dobro znaju da u pluralnim društvima ima zakona i pravnih odredaba koji se protive etičkim i moralnim načelima, ali to što takvi zakoni postoje, ne znači da su za njih ili za ikoga prestala vrijediti etička moralna načela. Vjernici, kao i mnogi časni ljudi dobre volje, jako dobro znaju da u suvremenoj civilizaciji ima sve više fizičkih prostora u koje oni ne mogu ulaziti a da ne bi izgubili svoju časnost. Vjernici, kao i mnogi časni ljudi dobre volje, također jako dobro znaju da gotovo uvijek mogu u šest radnih dana kupiti sve ono što im je potrebno, a da sedmi dan, nedjelju, mogu iskoristiti za sebe, za svoje obitelji, za svoju kulturu, duhovnost i razonodu. U tome ih ne mogu spriječiti ni najliberalniji zakoni ni ičija neutažena glad za još većim profitom.

Sanader, Mesić i Hrvatski sabor moraju odstupiti s vlasti

Ali, po njima, Hrvatska je 2008. već članica NATO-a, a godinu potom i EU-je. Velika stvar za komunjare. Nekad su imali moć na prostorima bivše komunističke Jugoslavije i u njezino ime crniti Hrvate i sve što je hrvatsko, a sad se proširili do NATO-a i EU-je. Postali opet važni. Došli do Amerike! Predsjednik Amerike je "prijatan" s njima. Nek se ohlade i otrijezne...

• Davor Butković: Kako je, zapravo, došlo do svega ovoga? Kako je Hrvatska, odjednom, postala toliko popularna u Washingtonu i kako se izborila za vremenski definirano primanje u NATO?

Otkad to put u partnerstvo s demokratskom velesilom, točnije predsjednikom Bushom, vodi preko starih okorjelih komunista, koji su toliko ocrnili i kriminalizirali Hrvatsku, obrambeni Domovinski rat i heroje Domovinskog rata, sve one koji su dokazano sposobni osigurati stabilnost i mir na području Hrvatske i Balkana? "Velika, svjetska politika" pokazuje svoje pravo lice? Gosp. Busha nije briga za demokraciju, komunistički tirani su mu bolji? Nije valjda sa su ovi naši prefrgani komunjare, "veliki dečki" kako ih on zove, tako dobro premazani da su, nakon hrvatskih birača, obmanuli i Ameriku.

VoC

Obnovljivi izvori energije

Nove energetske tehnologije – nove mogućnosti razvoja

Na predavanju na kojem su između ostalih prisustvovali i biskup banjolučki Komarica kao i amtirajući potpredsjednik bosansko-hercegovačkog entiteta Republike srpske, iz reda hrvatskoga naroda, dr. Tomljanović, dr. Majdandžić naglašava da su osnovni problem kod uvođenja novih, obnovljivih izvora energije interesne skupine postojećih izvora energije koje ne žele izgubiti svoj utjecaj. „Gorivo budućnosti je vodik. Već postoje isprobani modeli njegove primjene koji se i koriste. Pitanje je samo koliko lobiji žele dozvoliti da se takva nova goriva koriste... Interesne skupine su spremne i preko leševa ostvariti svoj interes, a to je profit.“

Prikazujući različite oblike izvora obnovljive energije, a posebno na primjeru potencijala kakav leži u sunčevoj energiji dr. Majdandžić se pita zašto postoji indiferentnost prema tehno uništenju planeta zemlje a pogotovu zašto postoje ratovi za energiju: „Čovječe nije ti potreban rat zbog energije. Okreni se i iskoristi energiju oko tebe koja se mijenja iz jednog oblika u drugi.“

U svom zaključku dr. Majdandžić, kao prednosti Hrvatske ali i BiH, vidi da su one bogate zemlje s očuvanim okolišem, velikom količinom prirodnih resursa. Kroz povećanje energetske učinkovitosti, poticanje korištenja obnovljivih izvora energije kao i poticaja čistog transporta moglo bi se mnogo toga promijeniti u ovim dvjema susjednim zemlja, te na taj način sačuvati njihovu ljepotu za buduće naraštaje.

Nakon izlaganja uslijedila je zanimljiva diskusija u kojoj se između ostalog moglo čuti i o konkretnoj cijeni investicije u solarnu energiju, o birokratskim poteškoćama prilikom investiranja u obnovljive izvore energije, o problemima viška dobivene energije, te o pitanjima gradnje nuklearnih elektrana, globalne sigurnosti i tomu slično. (tabb)

Treći molitveni pohod vjernika, vojnika i policajaca na kraljevski grad Bobovac

Puljić: “Koliko nas treba nestati da bi bili zadovoljni”

BOBOVAC - “Koliko nas treba nestati pa da svijet bude zadovoljan. Dosta nam je stalnog nametanja kompleksa krivnje i samo jasno želimo reći da želimo biti tu, na svojoj rodnoj grudi i u svojoj BiH. Izgleda da je međunarodna strategija krenula ka tome da Hrvati katolici nestanu s ovih područja - misao je iz nadahnute propovjedi nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, jučer na trećem molitvenom pohodu vjernika katolika djelatnika Ministarstva obrane BiH, pripadnika Oružanih snaga BiH, policajaca i pripadnika DGS-a skupa s vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije na kraljevski grab Bobovac kod Kraljeve Sutjeske.

Molimo za domovinu

Ostati tu

- Strani dipomati ovdje dolaze i odlaze, a mi kao narod tu cijelo vrijeme ostajemo. Stoga im poručujem da ono što izgrađuju u svojim zemljama ugrade to i ovdje i da nam već jednom prestanu prati mozak. I političari na nama često liječe svoje frustracije, a mi samo želimo biti svoji na svome u državi BiH.

Dar kardinalu

Ovčice uvijek dobiju po leđima

• Prema riječima generalnoga tajnika Biskupske konferencije BiH, msgr. Ive Tomaševića, ondašnji načelnik općine Novo Sarajevo, Željko Komšić, opstruirao je gradnju crkve Sv. Ignacija na Grbavici. Komšić se brani da to nije istina. Po njemu, nije on kriv, već su gradnju katoličke crkve odbili “građani mjesne zajednice Grbavica II. na javnoj raspravi”. Inače, u Sarajevu od 1945. godine Katolička Crkva nije dobila nijednu dozvolu za gradnju crkve. To tvrdi i kardinal Puljić: “Grbavica je već 25 godina župa, a još uvijek nema župne crkve. Sve po zakonu, ali po našim leđima”.

• Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu otvorilo je istragu protiv kanadskoga generala Lewisa MacKenzieja, jednoga od prvih zapovjednika Unprofora u BiH, zbog opravdane sumnje da je sudjelovao u silovanjima zarobljenih žena u srpskome logoru Sonja u Vogošći. “Istraga protiv MacKenzieja traje već neko vrijeme. Dokazi se prikupljaju već godinama, ali general je cijelo vrijeme “nedostupan” bosanskohercegovačkim pravosudnim tijelima. Prema riječima Olega Čavke, kantonalnoga tužitelja, postoje dokazi o tomu da je znao za silovanja, te da je i sâm silovao zarobljene žene. “Zasad se uspješno krije iza međunarodnoga imuniteta”, kaže Čavka.

• Nakon Vrbovskoga i u Vojniću Srbi traže svoju zastavu i ćirilične natpise na ustanovama. “Bilo kakvo odgađanje primjene Ustavnog zakona je krajnje neprimjereno i neodgovorno”, ističe Dragan Bjelivuk, čelnik lokalnoga Vijeća srpske nacionalne manjine. ...

Marijan Majstorović

Sud u Haagu je politikantska institucija

1. Haški sud je ilegalno financiran

Naime, prema samom Statutu, preciznije po članku 32 Statuta Haškog suda, sud smije biti financiran samo i isključivo od strane UN-a. (StatutHaškog suda:(http://www.un.org/icty/basic/statut/statute.htm). Praksa pokazuje potpuno suprotno. Naime, tokom 1994. i 1995. godine sud je od američke vlade dobio 700.000$ i 2.3 miliona $ vrijednosti informatičke opreme. Nadalje, iste godine sud je od “Otvorenog društva”(od koga bi drugoga) primio novčanu pomoć od 150.000$...

2. Haški sud se financira od kontroverznih organizacija i vlada

…njegov je utjecaj na Balkanu vrlo poznat i prepoznatljiv, pa tu ne treba trošiti puno riječi. Kontroverzna “Rockefeller fundacija”, s druge strane, na sličan način djeluje u drugim dijelovima svijeta i jedna jeod najstarijih fundacija kalibra nama poznatog "Otvorenog društva", te uz "Carnegie fundaciju" i mnoge druge organizacije super bogatih naftaša djeluje kvazifilantropski po svijetu. Zanimljivo je samo napomenuti da je Rockfeller fundacija jedna od "najgrešnijih" organizacija tog tipa, surađivala je čak i sa Hitlerom, sa kojim je našla mnoge zajedničke teme, od eugenike, radikalnih depopulacijskih pokreta, pa čak i poslovnog interesa u vrijeme dok je Hitler napadao Poljsku i sl. (Kupnja IGFarbena od strane Standard Oil Company, Rockefellerove kompanije, dokazano od strane Trumanove komisije). Također, mnogi članovi i predsjednici lokalnih podružnica su bili ili kasnije postali notorni nacisti, suradnici poznatog bolesnika Mengela i sl. Danas je ta organizacija izravno povezana također sa kontroverznom Bilderberškom skupinom i Trilateralnom komisijom. Toliko o filantropiji.

3. Haški sud je ideološki kadroviran

4. Haška karijera broj 1. – Florence Hartmann – Domakušić

5. Haška karijera broj 2. – Graham Blewitt

6. Gonjenje hrvatskih novinara kakvo ne poznaje demokratski svijet

7. Proglašavanje “Oluje” udruženim zločinačkim pothvatom

8. Haški sud uopće ne liči na normalan sud. tj. na Haškom sudu nema porote

9. Haag ima dvostruka mjerila

10. Vrh miloševićeve zločinačke JNA nitko ne sudi, ne optužuje, ne zahtjeva izručenje

M.R.

Povijest masonerije iz engleskog kuta gledanja

U četiri dijela knjige razdijeljene u trinaest poglavlja (Uvod, Povijest, Ritual i mitologija i Zaključak) autor je, na temelju raspoloživih izvora, potvrdio da je masonerija kao svjetska organizacija započela svoj hod po svijetu iz Velike Britanije, gdje su masonske lože prvi puta utemeljene i procvale (g. 1717.), te su se potom poput metastaza proširile čitavim svijetom. Danas je to “...najveća organizacija u Ujedinjenome Kraljevstvu koja ne pripada niti jednoj sljedbi - JEDAN OD DVANAEST odraslih muškaraca je slobodni zidar (700.000 članova! prim. e.č.) - već i stoga što je ta organizacija NAJREPREZENTATIVNIJA I NAJTIPIČNIJA ZA SAM KARAKTER BRITANSKE CIVILIZACIJE kakva je danas i, što je možda još važnije, KAKVA JE UVIJEK BILA...”, a “...slobodno je zidarstvo od samog početka bilo kozmopolitsko i u svome promišljanju i po onome što je činilo. Stoga, ako je po tradiciji jedno od najtipičnijih britanskih obilježja društveni snobizam, slobodno zidarstvo ga je itekako izražavalo...”(str. 23/4, istaknuo e.č.) Dakle, britanski su snobovi iz Engleske širili svoju nekršćansku kulturu i etiku po čitavome svijetu, pa je ovo što danas u Europi imamo reprezentativni oblik raspadanja kršćanske civilizacije po poticaju i uzoru iz Velike Britanije, jer Britanija je masoneriju širila među ‘aristokracijom’ a ova europska aristokracija u javnosti je širila - masonske liberalne ideje, kako se dade zaključiti ne samo iz ove knjige već i iz same stvarnosti te i iz bezbrojne literature o masoneriji! Naime, “...ta tendencija, kojoj su ishod bile teorija i praksa (francuskog) prosvjetiteljstva, izrazila se kroz neku vrstu javnih kulturnih aktivnosti koje su se smatrale nužnim za napredak i dobrobit onih izvan lože. Većina francuskih materijalista iz razdoblja stvaranja Enciklopedista, bili su slobodni zidari i smatrali su svoje članstvo nekom vrstom društvene obveze koja je proizlazila iz njihove javne zadaće prosvjećivanja ljudi o pitanjima politike, filozofije, religije i znanosti...” (str. 25)

Emil Čić

Nepravde Daytona i ustavnih promjena

O rezultatima proteklih izbora u Bosni i Hercegovini razgovarali smo s dr. Perom Sudarom, pomoćnim biskupom vrhbosanskim.

Katolička crkva je pred ove izbore pozvala vjernike i Hrvate na masovan izlazak i na koaliranje hrvatskih stranaka. Jeste li zadovoljni izlaskom na izbore?

Jači od 'silnih'

Izborna kampanja je bila vrlo bučna, dapače i prljava. No, i poslije izbore se čuju prijetnje, čak se prijeti iseljavanjem cijelog naroda. Kako na to gledate?

Neki su izravno optužili Katoličku crkvu, konkretno kardinala Vinka Puljića i predsjednika Vlade RH Ivu Sanadera da su krivci za podjelu Hrvata i za 'loš izborni rezultat'?

Nepravde Daytona

Jesu li i ovi izbori potvrdili staru tezu da neki krugovi i dalje pokušavaju urediti državu BiH bez Hrvata?

Kolika je krivnja u tome samih hrvatskih političara?

Korak prema podjeli

Oni koji su već jednom potpisali 'nepravedne ustavne promjene' opet najavljuju svoju spremnost prihvatiti već jednom odbačene ustavne promjene. Gledate li vi i dalje isto na taj paket kao na vrlo loše rješenje za hrvatski narod?

Dvije kobne zablude

Je li potrebna nova međunarodna konferencija o BiH kad, kako vidimo, domaći političari ne mogu pronaći formulu za funkcionalnu BiH koja bi štitila sva ljudska i narodna prava?

NEISTINE U EMISIJI „60 MINUTA“ FEDERALNE TELEVIZIJE

U vrlo pristranom prilogu novinarke Arijane Saračević Helać, koji je emitiran u ponedjeljak, 16. listopada u emisiji „60 minuta“ iznesene su neistine u vezi s dodjelom lokacije za gradnju crkve sv. Ignacija na Grbavici u Sarajevu.

2. Zašto Općina Novo Sarajevo ne dodijeli lokaciju za župnu crkvu na Grbavici koju je predložio gospodin Komšić i pozitivno ne odgovori na dopis Župnog ureda od 10. svibnja ove godine, kojim je zatražena upravo ta lokacija, a riječ je o istoj lokaciji koju je Župni ured tražio i prije šest godina? Ni nakon pet mjeseci u Župni ured iz Općine nije stigao nikakav odgovor. Zar i to priječe iz Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog?

4. Novinarka Saračević Helać u svom prilogu je izjavila kako iz Crkve tvrde da u Sarajevu nije izgrađena nijedna crkva te da to nije točno. Kao dokaz prikazala je crkvu u prigradskom sarajevskom naselju Briješće. Nije mi poznato da je netko od predstavnika Katoličke Crkve tvrdio kako nije izgrađena nijedna crkva u Sarajevu jer jest izgrađena upravo ona na Briješću iako je riječ o crkvi koja je na periferiji grada. Međutim, prenio sam tvrdnju, a to sam i napisao u dopisu novinarki Saračević Helać koji je dijelom citirala tijekom emisije, da je župna crkva sv. Luke Evanđeliste prva župna crkva u Sarajevu koja je nakon 1936. godine dobila građevinsku dozvolu i to 2005. nakon sedam godina traženja. I tu tvrdnju nitko nije demantirao. Sadašnji župnik na Briješću uspostavio je vrlo dobru suradnju s općinskim vlastima u Novom Gradu i uskoro treba dobiti građevinsku dozvolu za župnu crkvu na Briješću, ali još je nije dobio.

Još jednom izražavam žaljenje da se tako nešto događa članovima Družbe Isusove u Sarajevu. U pastoralnom centru na Grbavici dijeljeno je 200 obroka dnevno siromašnima bez obzira na vjeru i naciju. Članovi Družbe Isusove godinama su pomagali 200 djece koja su stradala od mina, a koji su najvećim dijelom nekatolici. Također su pomagali i 159 odraslih osoba koje su stradale od mina, a također su najvećim dijelom nekatolici. Pastoralni centar na Grbavici nastao je tako što je 1975. godine kupljena jedna mehaničarska radionica koja je potajno pretvorena u prostor za okupljanje vjernika. U vrijeme rata pastoralni centar bio je pod srpskom kontrolom i potpuno je opljačkan i devastiran, a 3. rujna 1997. godine podmetnuta je eksplozivna naprava.

Kardinal Puljić: Sa svih nas strana žele zanijekati

MARIJA BISTRICA - U svetište Majke Božje Bistričke jučer su hodočastili vjernici Vrhbosanske nadbiskupije, prvi put organizirano. Rektor marijabistričkog svetišta Zlatko Koren zaželio je dobrodošlicu svim hodočasnicima i zahvalio im na njihovoj žrtvi i trudu. Svečano euharistijsko slavlje u crkvi na otvorenom predvodio je nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić.

Došli smo reći Majci da nas sa svih strana žele zanijekati, da ne postojimo, da nismo jednaki kao drugi, da je vjera naših otaca nešto zaostalo... Žele da ne mislimo svojom glavom. Majko, daj da očuvamo obitelj od svih navala koje je žele razoriti. Grade nam politiku, misle da je glasovanje vrednota, a uskraćuju nam prava - osvrnuo se kardinal Puljić na društveno i političko stanje u BiH te uime tisuća okupljenih hodočasnika molio za hrabrost života, za očuvanje obitelji, za dostojanstvo majčinstva, za nova duhovna zvanja.

Snivaj, zlato moje

Za razliku od toga filma, film Nevena Hitreca, iako nagrađen i dobro prihvaćen, unio je djelomičan nemir među kritičare od kojih su ga neki proglasili kičem i malograđanštinom. Priča je to o zagrebačkom predgrađu na kraju Drugoga svjetskog rata i poraću, o dobroti u obitelji, susjedima, djeci koja strepnje života premošćuju nitima ljubavi. Film je to u kojemu se ljudi ne stide života satkanog od baka, djedova, susjeda koji jedni druge spašavaju, strahova koji se pobjeđuju humorom, pjesmom i dobrotom. Slično je i kod rodbine na selu gdje glavni likovi, djeca, svojim čarobnim očima sve ružno pretvore u dobro, jer u takvom svijetu djelomično i žive, pa kada i sanjaju blagdansku hranu, pa i šunkicu, ne oskudijevaju u ljubavi u očevim i majčinim poljupcima i uspavankama pred san. Neven Hitrec je oslikao svijet koji nije ideološki zaoštren, koji nije polarizirana pripadnost i mržnja, nego puno više od bezdušne stvarnosti u kojoj mnogi danas žive. Tužno je da se u hladnoći navodnoga modernog vremena ogrezlo toliko da je ljude stid često i u mislima reći bilo kome, a posebno djeci: »Snivaj, zlato moje.«

Izgubljen prostor za duhovnost i ljubav

Za razliku od tog vremena danas se nastoji stvarati neznanje što je domovina i je li uopće postoji. Komunizam je zamijenjen konzumizmom kao razvijenim stadijem kapitalizma. U tom hladnom svijetu boga-novca ponovno je izgubljen prostor za duhovnost i ljubav. Hrvatska je uvezla gotove pakete namjerno režiranih najgorih moralno upitnih emisija poput »Big Brothera«. To treba ponavljati, jer ta emisija nažalost postaje orijentir i mladima i starijima. U ekipi je i dečko koji čita Bibliju u orwellovskoj bigbrotherovskoj »Ispovjedaonici«. Tisak je kroz riječi organizatora pun razumijevanja za njegovo očitovanje vjere, tekstovi o njemu ispunjeni su pohvalama odlascima u Međugorje i njegovim pričama o seminarima kod o. Zvjezdana Linića. Srećom o. Linić je dovoljno mudar u svojoj šutnji. Oduševljenost mladićem proizlazi iz njegova čitanja Svetoga pisma, stišavanje razmirica smirenim prebrođivanjem nedaća pa i žaljenjem što poput o. Linića ne može polagati ruke nad glave gostiju izmišljene kuće kako bi i njima donio smirenje. Kako objasniti, a potrebno je, da je paklenskim scenarijem do u detalje sve razrađeno: od izbora kandidata do čitanja Biblije i mladićeve smirenosti.

Pakao zagrebačkoga podzemlja

Ne iznenađuje da je u jednom od RTL-ovih dnevnika jasno izrečena zabrinutost jer, prema riječima ravnatelja bolnice u Vrapču prof. dr. Vladimira Jukića, prije rata liječeno je prosječno 4000 pacijenata godišnje, sada je brojka udvostručena, u porastu je alkoholizam, depresija, shizofrenija, samoubojstva, s čijom brojkom se uklapamo među prve na listi u svijetu. Očito je da se ljudi osjećaju prevarenim, izgubljenim, osiromašenim i beznadnim, o čemu bi stručnjaci mogli puno bolje govoriti. Preteško je utvrditi prema brojkama da je riječ o milijun ljudi barem djelomično psihički bolesnih, među kojima se spominju posebno oni ostavljeni bez posla, tj. ugrožene egzistencije. Podjela isključivo na bogate i siromašne izaziva dodatni očaj.

Ne zaboravimo citat iz knjige o heroinu: koristi se kao zamjena za ljubav. Dio te ljubavi možemo i biti mi, što svjedoči i film Nevena Hitreca, koji nije lišen ni težine rata ni bolesti, ali u kojem sve pobjeđuje djetinja radost života s humorom i dobrotom za druge. Mnogi od nas kojima su nad kolijevkom izgovarane riječi iz naslova filma, dužni smo ih prenijeti kao zavjet drugima.

Hrvatsko zajedništvo?

Još jedna je stvar bila za očekivati, hrvatska predizborna nesloga i već tradicionalna postizborna larmojancija (plačljivost). Dakako, to što se dogodilo s izborom hrvatskoga člana velika je nepravda prema Hrvatima u BiH, priznaje i bošnjački Avaz. Komšić je rezultat izborne farse, ne demokratske volje naroda koji bi trebao zastupati. Međutim, glavni krivci za to stanje su Hrvati sami, drugi su samo iskoritili "nabačenu lopticu".

Najviše, međutim, svima nama nedostaje jedna doza političkoga pragmatizma koji bi mogao omogućiti suradnju i suprotstavljenih političkih opcija poradi općega dobra. Čović tako već sada isključuje postizbornu suradnju s drugim hrvatskim strankama, ali ne i s bošnjačkim, Jović prijeti odlaskom i posljednjih Hrvata iz BiH, bivši skojevac Raguž želi "europeizirati" Hrvate pa ne može s onima koji nisu kao on, nadbiskup Puljić htio bi zajedništvo, ali još ne uspijeva otvoreno reći kako bi ono trebalo izgledati, mnogi franjevci i svjetovni svećenici njeguju kampanalistički pristup i u crkvi i u politici... Hrvatsko zajedništvo? To je danas u politici bosansko-hercegovačkih Hrvata samo iluzija. Ako se što brzo i radikalno ne izmijeni, naša plačljivost nakon sljedećih izbora bit će tiša. S jedne strane bit će nas još mnogo manje, a s druge strane možda će tada Komšić izgledati kao manje zlo, budući da sami nismo bili u stanju predložiti dobroga kandidata. ...

Zvonko Pandžić

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

Dr. Ante Starčević