Imamo Hrvatsku!

Hrvatsku su, iako neželjenu, dobili kojekakve komunističke spodobe, udbaši operativci i provokatori, kojekakvi «neopredijeljeni», komunistički novinari, čak i pederi itd., a nadasve Srbi. Pogotovo krajinski Srbi, zločinci i koljači veći ili manji, borci protiv svake Hrvatske, pa makar bila nakazna kao bakarićevskotitovska «Socijalistička», ili tuđmanmesićsanaderovska, «Demokratska». Jer Srbi nikada nisu imali veća prava. Molim lijepo, kada je tako dobro bilo raznim mesićima, pusićima, kramarićima, đapićima, sanaderima, radošima... ima... ima... ima, Bogme ih ima mnogo!

A sada ću izložiti najeklatantniji primjer hrvatskog kukavstva i podrivačke djelatnosti «hrvatskog pravosuđa», zapravo srpskojugoslovenskog sudstva, u jednom procesu koji se tajno vodi u Šibeniku.

Zanimljivo da nitko više u Hrvatskoj ne spominje jednog od najvećih ratnih zločinaca ovoga rata u Hrvatskoj i Bosni, izaslanika Miloševića i Ćosića, Jovana D. Raškovića, koji je sustavno huškao i pripravljao Srbe na čitav niz zločina, i koji je izravno odgovoran za dvadesetak tisuća mrtvih Hrvata, a o ranjenim da se ne govori.

Odmah poslije izbora 90. partizani Franjo Tuđman i J. Boljkovac su odmah naredili da se Jovanu Raškoviću policijski osigurava vikendica. Ostali nadzor mu nije bio potreban jer su ga njegovi srpski specijalci čuvali dan i noć. Dakle, hrvatska policija i srpski teroristi na istom zadatku. Treba li spomenuti da je Rašković na sve te mitinge išao sa službenim vozilom Šibenske opće bolnice.

Upravo u toj vili se stvarao Memorandum SANU-u i tu su se razrađivale psihološke predradnje budućih ratnih zločina, etničkog čišćenjam, preseljenja stanovništva, pljačke i sl. Upravo u toj vikendici se izmijenila čitava krema duhovnih otaca rata iz SANU-u i Udruženja Srbijanskih Književnika iz zloglasne Francuske 7: Moma Kapor, Dobrica Ćosić (njegov «pulen» je sada premijer Srbijanske vlade, Koštunica), Tanasije Mladenović, Matija Bećković, Ljubomir Tadić (otac sadašnjeg srbijanskog predsjednika), Svetozar Stojanović i mnogi drugi.

Dakle, ratni zločinac Jovan Rašković, nakon što je sve pripremio za rat, zločine i etnička čišćenja, mirno i čiste savjesti se povukao u Beograd, njemu Hrvatska Država sve oprašta, i drugim svojim neprijateljima, baš kršćanski!

Takvih primjera ima i previše. Zašto Hrvati na sve to šute? Ili možda i nema Hrvata? I sve je to pričin i san? Hrvati su skupni Sigismundo u Calderonovoj tragediji. Nu, Sigismundo se na koncu «probudio» iz Sna. A Hrvati? Kada će se oni probuditi?

Jusuf Hećimović

U jami Jazovka počivaju kosti hrvatskih mučenika

Zapaljene su svijeće, položeni vijenci. U jami Jazovka počivaju kosti hrvatskih mučenika - tisuća žrtava ubijenih pripadnika hrvatskih vojnika koji su tu dovođeni, mučeni, ubijani - nakon bitke kod Krašića 1943. godine, te u svibnju i lipnju 1945. godine. Tu su život izgubili brojni zarobljenici logora iz Samobora, Karlovca, Slunja, Kerestinca, Jastrebarskog, ranjenika zagrebačkih bolnica, žrtava Križnoga puta.

U nadahnutoj propovijedi don Stjepan Ivanušić istaknuo je da se molimo na svetomu mjestu, u "najreprezentativnijoj bazilici", jer je izrađena na kostima nevinih žrtava. Tu molimo za prijatelje, znance, sve koji su patili - "tko da se ne boji?". Ta jama govori kako narod pada i kako se diže, tu je ispisana povijest križa i patnje, ponad tog i sličnih gubilišta "u ime našega naroda - tražimo pokajanje za ono što nije dobro. Temeljna je zapovijed - ljubiti Boga i bližnjega. Nismo bili dovoljno vjerni Bogu i bližnjemu, pokajmo se - da dade mir onima koji su iz ljubavi za Domovinu za nju dali svoje živote."

Zaključno, župnik Ivanušić pozvao je nazočne da svojim svakogodišnjim dolascima njeguju "duh zahvalnosti i ljubavi prema žrtvi koja je ovdje podnešena", te ne dopuste da oni koji na mjestu "kalvarije, uskrsnuća i ljubavi Božje" žele zatrti svoje krvave tragove u tome i uspiju.

Naglasio je kako Spomen-pohodima na Jazovku dokazujemo "da 22. lipnja 1941. hrvatski zlodusi, fanatizirani poglavito jugo-marksističkom ideologijom krvoločne stališke iliti klasne borbe i mržnje, ne digoše antifašistički, nego antihrvatski ustanak... I opet će jednom u zlodjela, ako ih ne spriječimo - istinom. A istina je i to, da su hrvatski tzv. antifašisti ratovali proti NDH čak i službeno združeni s četnicima pod zajedničkim nazivom DV i POJ, što znači Dobrovoljačka vojska, tj. četnici, i Partizanski odredi Jugoslavije!"

Što se pomirbe tiče gosp. Peterner je rekao da su iskreno za "obću hrvatsku pomirbu, ali kamo vodi pomirba bez istine".

Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (8.) - Uvijek vjerna Bugojanskoj grupi

PREŽIVILA SAM - MOJA JE DUŽNOST SVJEDOČITI ISTINU

Hrvatski Vjesnik (4.3.06) iz Melbourne opet je objavio udbine laži, dezinformacije i klevete o udbinim žrtvama. Ovoga puta, putem javnog pisma, izdajnika i dezertera Bugojanske grupe Frane Peričića, upućeno meni Ružici Andrić. Dok je živio u Australiji, Peričić je bio poznat kao Franjo. Od povratka u Hrvatsku, promjenio je ime u Frane. Na Peričićevo objavljeno pismo, potreban je odgovor.

Peričiću, sa tvojim zlonamjernim klevetama i lažima, sve što si ti postigao, meni si dao priliku da na javnost iznesem do sada nepoznate tvoje zločine, tvojih istomišljenika, i vaših saveznika. No početi ću redom.

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo(HRB)

Bugojanska grupa

Mirko Vlasnović

Otrovani metci

Ambrozov auto

Marko Mijić

Djordje Ličina

Optužbe

Bože Vukušić

Privilegije

Republika Hrvatska

Terorizirali ste i opljačkali hrvatske udovice i djecu

U mome sjećanju, jos uvijek, svjezan je onaj dan kada si me ti Peričiću pred mojom malodobnom djecom seksualno napao. U pismu datiranom 27.3.1977 udovice člana Bugojanske grupe I. Glavaša, o tebi ona je napisala. (vidi prilog A) "Što se tiče Franje on će se imati kada da zastidi prijavila sam ga policiji i rekla sam ga i Luci, što i kako među njima bude nije me briga". Iz vrlo dobrih razloga vjerujem, da si ti seksualno napao i nju pred njezinom djecom i da je zato nazvala policiju i da je to rekla tvojoj ženi Luci. Kćerka pok. Glavaša u njezinom objavljenom pismu (Spremnost 23.1.2001) napisala je; "Ja sam seksualno zlostavljana od svoje četvrte godine i to je trajalo sve do moje 16 godine" Udovica jednog Bugojanca je takodjer bila silovana. Tvoj istomišljenik I. Butković meni je se prijetio, ako ne budem šutila da će i moja kćer biti silovana, kao i kćer pok. Glavaša. O udovici pok. Vlasnovića proširili ste laž, da se udala za srbina. Tu istu laž ti si Peričiću rekao i meni. Istina ja ovo ne mogu dokazati, ali ti znaš da je to istina. Ove prljave laži, širili ste dok se udovica Vlasnovića mučila da preživi sa troje male djece. Isto je prošla i supruga i djeca ubijenoga člana Bratstva pok. Cindrića. Isto je prošla Bianska (Dada) Pujić, supruga ubijenog člana Bratstva, Pujića. Nju ste nazvali "Vesela udovica " Lista bi se mogla nastaviti.

Hrvatski tjednik Spremost i g. Fabijan Lovoković

Ivica Šimunović

Slika mi je postala jasna, kada me je obiteljski član jednog Bugojanca nazvao iz Hrvatske i informirao me, da mu je dat uvid u udbine arhive. On me je obavjestio da je u udbinim arhivima zapisano, "da je poslije odlaska Bugojanaca, Šimunović postavio bombu na biciklo moga i Ambrozovog tada šestogodišnjeg sina, da je Šimunović bio moj ljubavnik, da je Šimunović dobivao od mene informacije o Bugojanskoj akciji itd". Ove laži napisane u udbinim arhivima, dokaz je da je udba u njihovim zapisima, zapisivala fabricirane laži o njihovim žrtvama i da je zamećala trag njihovim teroristima i ubicama. Isto su činili i udbini saveznici iz stranih tajnih službi i policija. Za vrijeme Domovinskog rata, njihove fabricirane laži o nekim članovima Bugojanske grupe, bili su objavljene u stranim knjigama. U pismima nekih udbaša, koje sam našla u tajnim arhivima Bratstva, pročitala sam fabricirane laži o dogadjajima koji su meni dobro poznati, i o nekim članovima Bugojanske grupe. Očito je, koordinacija Udbe, udbaša i njihovih saveznika bila odlična.

Doza razumjevanja

Ponuda

Uvjet

Spomenik Bugojanske grupe

Razlika

U ime Ambroza

U ime čijih interesa

Poruka

Ružica Andrić

Tihomir Dujmović

Vrijeme krivokletnika

Na promociji se okupilo gotovo tisuću ljudi, a pritom je prodano nevjerojatnih 450 primjeraka knjige! U zemlji istreniranoj komunističkim uzusom da treba ignorirati ono što nam ne odgovara, nema polemike s Tuđmanovom knjigom.

Dakle, često bez znanstvenog kriterija, tu se na vagu ne stavlja deset različitih izjava, pet različitih dokumenata, sedam različitih svjedočenja pa se nudi zaključak. Bilandžić u pravilu piše logikom usmene predaje koja je u polupismenoj zemlji bila silno učinkovita.

Da kod nas ne vlada neostaljinistički duh, netko bi uzeo Bilandžićevu i knjigu Mire Tuđmana, pa bi na tezu da je Tuđman poslao Bilandžića da pregovara o podjeli BiH vidio što je Bilandžić rekao u Haagu 1998. na pitanje je li točno da je na sastanku ekspertnih timova raspravljano o mapama i je li se određivalo što će pripasti Srbiji, a koji dio Hrvatskoj. Kako u knjizi navodi Miro Tuđman, Bilandžić je rekao Haaškom sudu: “Ne, to nije točno. Ponavljam da se 95 posto razgovora vodilo oko priznavanja Ustava '74. i granica formiranih kao rezultat Drugog svjetskog rata, a što se tiče mapa i nekih konkretnih podjela, to nije postojalo.”

Jesu li međunarodni planovi trajno govorili o unutarnjoj podjeli BiH? Je li Banovinu Hrvatsku izmislio Maček ili Tuđman? Je li ona ikada u povijesti imala tretman zločinačkog plana? Od slavnog akademika koji uvijek pogleda tko je na vlasti dok piše knjigu očekivalo bi se da ipak te relacije analizira.

Večernji list otkriva mjesta na kojima su se nalazi centri za obuku Armije BiH u Hrvatskoj

Handžar brigada osnovana u Sisku

Autor Miroslav Vasilj

Ratne vlasti Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj su osnovale i Vojno-ekonomska predstavništva u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Hrvatska je bila jedini tranzitni most za prijevoz oružja u BiH, iako je međunarodna zajednica i jednoj i drugoj državi nametnula embargo na uvoz oružja. Tako je oružje u BiH otpremano iz: Krka, Karlovca, Samobora, Krapine, Zagreba, Varaždina, Pule, Osijeka, Opatije, Rijeke, Splita, Slavonskog Broda, Ploča itd. Aktualni predsjednik Zelenih beretki Sarajevske županije Muhamed Švrakić potvrdio je za Večernji list informacije o centrima za obuku Armije BiH.

- General Daidža je bio svjestan važnosti obrane glavnoga grada. Upravo zahvaljujući i tom naoružanju i obuci obranjeno je Sarajevo. Da je palo Sarajevo i Bosna bi šaptom pala, a bili bi ugroženi i određeni dijelovi Hrvatske,- navodi za Večernji list Švrakić.

Provokacijama i sablaznima nema kraja kada je u pitanju “hrvatska radiotelevizija”

Zagrebačka komtelevizija, ta “najgledanija javna televizija u Jevropi”, odjednom se brine o hrvatskim žrtvama u prošlom ratu – tu nešto smrdi. Osim toga, sjetili su se poslije četranest godina šutnje progovoriti o nesretnim hrvatskim vojnicima koje su ubili Stanimirovićevi podčinjeni?

Tu nešto smrdi!

Mora da se spremaju nova hapšenja Hrvata za izmišljene zločine, mora da se spremaju velika i spektakularna suđenja, pa da se puku pokaže kako, eto i oni, je li - Hrvatska Država, goni sve zločine?

U ugodnom razgovoru između komesarke Mišin i generala Vasiljevića, došlo se do zaključka kako, eto, JNA je odvela te ljude na lečenje, a on, Vasiljević, nije imao ovlasti da spreči povratak (otmicu) tih nesretnika u Krajinu, gdje će biti likvidirani. Dakle, Vasiljević je sve učinio, ali Hadžić, taj zločinac, on je krivac.

Kada se i operetno sude srpski zločinci, nikada hrvatsko pravosuđe ne sudi onima koji su odgovorni za ubijanja, uvijek sudi kojekakvim kokošarima. Za pljačku i nasilno ponašanje. Ako im slučajno uleti kakva “krupnija zvijerka” (četnikuša Dragana Banić, u Zadru, kojoj Sanaderova valada i kuću obnavlja) tada sve relevantne svjedoke odbacuju.

Može li se zamisliti da na francuskom radiju 1946. novinar uživo razgovara i ugodno ćaska, recimo, s Himlerom o tomu kako je njemačka vojska prebacivala u Njemačku na liječenje ranjene De Gaulove vojnike u pozadini? Ja mislim da je to nemoguće!

Kuljanin

Hrvate Sarajeva guraju u Uniju turskih općina

Crkve nam obijaju, a grobove prekopavaju

Autor Vesna Leto

Sagradili su traku koja je došla do petlje, sada bi trebalo ponovno naše groblje preoravati. Groblje je već jednom, 1960. godine prekopavano da i danas nalazimo kosti na grobnom mjestu gdje nema nitko pokopan - ogorčen je Ivo Paradžik, dekan sarajevskog dekanata i župnik župe Stup.

Psovke svećenicima

- Naravno da će ući u tursku uniju. Prije svega zato što u općini nemamo Hrvata, a pogotovo katolika. Tamo je nekoliko poslušnika koji čuvaju svoje fotelje - vidno uzbuđen govori šezdesetpetogodišnji Petar, mještanin sarajevskog naselja Bare dodajući da kada su se dizale ruke za ’Uniju’ ti Hrvati su ostali suzdržani. Župnik Paradžik ističe kako taj prostor i treba biti 'Unija turskih općina’, jer kada god obuče crnu košulju s bjelim okovratnikom najmanje dijete na ulici ga zove Ustašom:

Česti odlasci

Nekada se u Barama, sarajevskom naselju s prijeratnim 90. postotnim hrvatkim življem, u sklopu osnovne škole nalazio i Katolički školski centar. Inicijativom stranaca '’jedna škola, jedan krov’’ hrvatska djeca su morala napustiti tu školu, pa je dječji vrtić preuređen u KŠC.

FRA MARTIN PLANINIĆ

PROTUKURANSKA I PROTUISLAMSKA PJESMICA

U «Fokusu» br. 317. od 9. lipnja 2006. str. 5. objavljen je članak «Sarajevo – Isus Krist na stupu srama» s podnaslovom «Zabrinjavajuća je činjenica da se Isusa vrijeđa u okviru javnog školskog sustava». Autor članka, glavni urednik «Fokusa» Marijan Majstorović, citirao je stihove učenika Armina Alatovića s 27. stranice iz zbirke «Konci»:

Uz komentar citirane pjesmice objavljena je i reakcija našeg kardinala, sarajevskog nadbiskupa, uzoritog gospodina Vinka Puljića. Dijelim bol s našim kardinalom, slažem se s Urednikovim komentarom i dodajem.

Imamova, gore opisana reakcija na komentar psovanje Isusa i Urednikov komentar na citiranu pjesmu, dade se uskladiti s Kuranom Časnim koji s poštovanjem govori o Isusovoj majci i o Isusovu čudesnom rođenju: «(Sjeti se) kada su meleki rekli (Merjemi) ''O Merjemo, Bog te je odabrao, učinio te čistom (od svih mana) i uzvisio te nad (sve) žene svijeta. O Merjemo, budi pokorna svome Gospodaru, ničice padaj (pred njim) i saginji se (seđdu i ruku' čini) s onima koji se saginju pred njim''! To su tajne vijesti. Mi ih tebi (Muhamede) objavljujemo. Ti nisi bio kod njih kada su oni bacali svoja pera (da bi saznali kockom), koji će od njih uzeti Merjemu pod svoju zaštitu. I ti nisi bio kod njih kad su se (o tome) svađali. (Spomeni se) da su meleki rekli (Merjemi): ''O Merjemo, Bog ti šalje radosnu vijest s jednom riječju, (a to je) da mu je ime Mesih Isa, sin Merjemin, ugledan (i) na ovom i na budućem svijetu, i (bit će) od ljudi bliskih (Bogu). I razgovarat će (Isa) s ljudima (kad bude) u kolijevci i kao odrastao čovjek, (a bit će) od najboljih ljudi.'' Reče (Merjema): ''Moj Gospodaru! Kako ću ja imati dijete, a (nijedan) me čovjek nije ni dohvatio.'' Reče (Bog): ''Tako (će to biti). Allah stvara što hoće. Kada nešto odluči, samo mu rekne: 'Budi' ! i ono bude'' I Bog će ga podučiti Knjizi mudrosti, Tevratu i Indžilu. (I poslat će ga ) kao poslanika Izraelićanima» … (Kuran časni – Stvarnost 1969. – str. 78.)

Nazvavši Isusa kopiletom, učenik je uvrijedio na samo Merjemu (Mariju), uzvišenu nad sve žene već i Boga koji je istu tu Merjemu «učinio čistom (od svih mana) i uzvisio /je/ nad (sve) žene svijeta.»

Banja Luka, Mostar, Sarajevo, 9. lipnja 2006.

PISMO KATOLIČKIH BISKUPA BIH VJERNICIMA U SVEZI JESENSKIH IZBORA 2006.

VAŠE JE PRAVO I DUŽNOST IZAĆI NA IZBORE

Međutim, koliko nas god opterećivalo prijašnje iskustvo i koliko god jaka bila naša bojazan, još je jače naše uvjerenje da kao vjernici moramo biti odgovorni članovi svoga naroda i društva u kojem živimo, te da se nikada ne smijemo predati u borbi za ostvarenje društvenih odnosa kojima je istina temelj, pravda sredstvo, a mir i opće dobro trajan cilj.

1. Pribavite na vrijeme važeće dokumente. Novost ovih izbora jest takozvana pasivna registracija birača. Da bi netko mogao glasovati na listopadskim izborima, mora imati novu bosansko-hercegovačku osobnu kartu (CIPS). Vađenjem osobne karte u BiH automatski se dolazi na glasački popis te se može ostvariti pravo glasovanja. Znamo da je u pojedinim područjima pribavljanje osobne karte znatno otežano zbog uništavanja matičnih knjiga i drugih isprava. Ova činjenica na poseban način predstavlja velik problem za starije osobe, a mnogi su povratnici upravo iz te skupine, koje nisu kadre udovoljiti svim administrativnim zahtjevima da bi dobili dokumente. Dodatne poteškoće za registraciju imaju mnoge desetine tisuća naših prognanih i izbjeglih vjernika. Međutim, nemojmo smetnuti s uma da je i to dio nečije strategije našega zatiranja na ovim područjima. Ne smijemo se pomiriti s tim nepravdama. Zato pozivamo, u prvom redu političare ali i sve druge, na međusobnu solidarnost i povezivanje kako bismo pomogli svakoj osobi, koja to još nije učinila, da pribavi novu osobnu kartu iz BiH i da se registrira na vrijeme i na taj način stekne pravo glasovanja.

2. Izađite masovno na izbore. Neizlaženje na izbore nije tek bezazleno propuštanje da se iskoristi građansko pravo koje se ima. Neizlazak na izbore znači prepuštanje drugima da odlučuju o našoj sudbini, a to može značiti i daljnje obespravljenje hrvatskoga naroda u BiH. Neizlazak na izbore također znači podupiranje onih snaga koje, nažalost, žele uništiti našu suverenost, politički subjektivitet, konstitutivnost i hrvatski identitet i tako onemogućiti hrvatski narod da bude ravnopravan s drugim narodima u ovoj zemlji. Zato vas sve pozivamo da iskoristite svoje građansko pravo i savjesno ispunite svoju građansku dužnost, da izađete na izbore i dadnete svoj glas. Mi biskupi često u vaše ime dižemo svoj glas protiv nepravdi i nejednakopravnosti koje mnoge od vas taru već dugi niz godina jer smo svjesni da vaš glas, makar bio i krik neizmjerne boli, nažalost ne dopire do ušiju javnosti. Ali na izborima vaš se glas čuje i vaš se glas računa. Zato je vrlo važno da na izbore izađe svaki punoljetni vjernik katolik koji na to ima pravo – bilo da je u zemlji ili inozemstvu - i neka svojim glasačkim listićem učini da se njegov osobni i naš zajednički glas čuje prije svega u ovoj zemlji ali i izvan nje.

Crkva također uči da «oni koji imaju političku odgovornost ne smiju zaboraviti ili podcijeniti moralnu dimenziju zastupanja, koja se sastoji u nastojanju da se dijeli sudbina naroda i u traženju rješenja društvenih problema.» (Kompendij socijalnog nauka Crkve: KSNC, 410). Nadalje uči: «Javna uprava kao instrument države na svakoj razini – nacionalnoj, regionalnoj, općinskoj – za svrhu ima služenje građanima.» (KSNC, 412).

Pozivamo vjernike-birače da na temelju informirane prosudbe, savjesno i odgovorno zaokruže ono ime ili onu političku stranku za koju doista vjeruju da će nas časno predstavljati i odgovorno djelovati u institucijama lokalne i državne uprave, imajući u vidu uvijek opće dobro i dobro svoga izbornog tijela a ne svoje osobne interese ili interese pojedinih skupina.

Povijesni usud, mnoga i raznovrsna stradanja doveli su do toga da je hrvatski narod, koji od pamtivijeka nastanjuje ova bosansko-hercegovačka područja, danas postao najmanji među ovdašnjim konstitutivnim narodima. Ali, naše dostojanstvo i naše pravo na slobodu i jednakost, život i prosperitet, povijesno pamćenje i planiranje budućnosti niti jesu niti mogu biti uvjetovani tom činjenicom. Bog je sve nas ljude stvorio jednakima u našem ljudskom dostojanstvu i narodnom identitetu. Svaki ljudski zakon, pa tako i zakon u ovoj zemlji, to mora poštovati.

Zato ovaj poziv upućujemo svakomu od vas, koji imate pravo i mogućnost izaći na izbore i dati svoj glas onim ljudima, koji će naš narod predstavljati i za njega se zauzimati na najbolji mogući način.

Travnik: Odgovorni za zločine i progon hrvatskog stanovništva iz Travnika još nisu kažnjeni

Autor Ana DRMAČ

Sâm general Mehmed Alagić u izvanrednom borbenom izvješću koje je 11. lipnja 1993. godine slao u Zapovjedništvo Armije BiH piše kako su "egzekutori organizirani u trojke". Pojednostavljeno rečeno, ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva te pljačkom njihove imovine upravljalo se iz lokalnih krugova, a u izvršenje su se aktivno uključili krajiški Muslimani (protjerani s područja pod srpskim nadzorom) i arapski državljani uključeni u redove Armije BiH, odnosno Sedme muslimanske brigade i Trećeg korpusa, u čijoj je odgovornosti bio Travnik. Jedan od travničkih župnika M. I., koji je i sâm jedva izvukao živu glavu te uspio pobjeći u Rankoviće u novotravničkoj općini, još je 1993. istražiteljima detaljno opisao strahote koje vidio i doživio početkom lipnja 1993. u Travniku.

U Ovčarevu, jednoj od travničkih župa, jedina živa osoba koju je zatekao župnik prilikom obilaska terena u lipnju 1993. bio je 60-godišnji Stipo Bodut, duševni bolesnik. Kada je mudžahedinima ponestalo ljudi, po svjedočenju župnika, iživljavali se na životinjama, posebno svinjama, koje su ležale svuda uokolo s izvađenim očima. Vrhunac licemjerja bilo je prisiljavanje istog tog župnika da javno putem medija i pod prisilom kaže za tadašnju TV BiH da je u Travniku sve u uredu te da su za sukobe krivi Hrvati i HVO.

No, zbog smrti general Armije BiH Mehmed Alagić nikad neće odgovarati za zločine nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Nakon sramotno niskih kazni od pet i dvije i pol godine zapovjednicima Trećeg korpusa i Sedme muslimanske brigade Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi travnički Hrvati s pravom se plaše da će ubojstva i progoni zauvijek ostati nekažnjeni. Jedino za što su Hadžihasanović i Kubura proglašeni krivim kad je Travniku riječ je da nisu spriječili ritualno ubojstvo Dragana Popovića počinjeno u logoru Orašac 21. listopada 1993. te da nisu poduzeli nužne i razumne mjere da kazne pljačke u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovčići, koje su se događale u lipnju 1993. Analizom presude Hadžihasanoviću i Kuburi vidljivo je da Haaški sud nijednog od njih dvojice nije proglasio krivim za ubojstva četvero Hrvata u selu Miletići u travnju 1993. te 24 Hrvata 8. lipnja u selu Maljine.

Franjo Boras: dogovor u Grazu od 6. svibnja 1992. godine čista izmišljotina

"O održanim razgovorima nije napravljen nikakav protokol. Dogovorili smo se da će obje delegacije razgovarati s muslimanskom stranom. Kasnije se o održanim razgovorima u Grazu pojavilo nekakvo priopćenje o kojemu na samom sastanku nije bilo govora", navodi za Pincom.info Boras. On ističe kako je tim priopćenjem srpska strana, koju je u Grazu predvodio Radovan Karadžić, postigla svoje ciljeve.

O razgovorima u Grazu hrvatska strana je u Splitu samo nekoliko dana kasnije obavijestila muslimansku delegaciju. "Istoga dana navečer Šemso Tanković obavijestio je javnost kako su SDA i HDZ u Splitu dogovorili konfederaciju između BiH i Hrvatske, što nije odgovaralo stvarnom stanju stvari. Ta izjava imala je za cilj staviti srpskoj strani do znanja kako su se Hrvati i Muslimani dogovorili na račun Srba.

Tesla nije zadužio Srbiju niti jednim elektroimpulsom!

piše: Goran Jurišić

Nikola Tesla nije bio Srbin, niti srpskog podrijetla, niti je ikada pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Hrvatska nema razloga, osim politikantskih, dijeliti Tesline zasluge sa Srbijom

Austrougarski i američki državljan

Hrvatski povjesničar Ivo Pilar u svojemu je djelu "Die Südslawische Frage" (Južnoslavensko pitanje, Beč 1918. godine), na osnovi opsežnog povijesnog istraživanja podrobno obrazložio zašto pravoslavci iz Hrvatske u 19. st. nisu bili Srbi, te zašto pravoslavci iz Hrvatske u 20. st. jesu Srbi, a kao što vidimo, Srbi su i danas, iako većina današnjih Srba iz Hrvatske nisu srpskog nacionalnog podrijetla. Crnogorsko-hrvatski istraživač povijesti, novinar i književnik iz Zagreba, Štedimlija, istraživao je povijest pravoslavaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine isključivo na srpskim izvorima, i došao do istih rezultata kao Pilar, da, naime, pravoslavci iz Hrvatske 19. stoljeća uopće nisu pripadali SPC, a do 1918. uopće nisu bili srpske nacionalnosti, nego su pripadali hrvatskoj političkoj naciji, upravo onako kako je Otac domovine Ante Starčević u svojoj politici hrvatskog državnog prava govorio i tvrdio (vidi, Štedimlija: "Verschwörungen gegen den Frieden", Zagreb, 1944. godine). Poslije su Pilar i Štedimlija znanstvenim argumentima potvrdili Starčevićevu tezu o hrvatskim, a ne o srpskim pravoslavcima u Hrvatskoj.

Hrvati pravoslavne vjere nisu Srbi

Pod utjecajem spretno vođene propagande i organizacije vlade Srbije i Srpske pravoslavne crkve (SPC) u južnoj Ugarskoj (Vojvodini), koja je imala za cilj sve pravoslavce u južnoslavenskom dijelu Monarhiji podrediti svojoj crkvenoj jurisdikciji, počeli su se tu i tamo pojedini pravoslavci izjašnjavati (deklarirati) Srbima u nacionalnom smislu. Svoju dotadašnju grčko-orijentalnu Crkvu u Hrvatskoj počeli su po programu srpske stranke u Hrvatskoj i po uzoru na Srbe iz Vojvodine nazivati SPC, i na taj način hrvatskim pravoslavcima nametali srpsko ime kako bi pravoslavlje u Hrvatskoj identificirali sa srpstvom. Krajnji cilj takve propagande je bio, na osnovi velikosrpskog programa "Načertanije", hrvatske zemlje pripojiti Srbiji, što se 1918. i dogodilo. Tek od godine nasilnog pripajanja i okupacije hrvatskih zemalja Srbiji, 1918. godine, SPC po prvi puta u povijesti uopće djeluje organizacijski na hrvatskom tlu, i sve pravoslavce svrstava u SPC, i automatski ih vlada u Beograda broji kao Srbe, i time na umjetan način povećava broj Srba u velikoj Srbiji odnosno u Jugoslaviji u odnosu prema broju Hrvata.

Hrvatsko srpskom koalicijom do velike Srbije

Kao što je vidljivo iz političkog programa Srpske samostalne stranke, njezino je vodstvo neposredno stajalo pod utjecajem propagande iz Srbije i postavilo zahtjev za ravnopravnošću "Srba" u Hrvatskoj s Hrvatima. Tvrdili su sami o sebi da su zaseban narod, i nisu ništa htjeli znati o priznanju narodnog jedinstva s Hrvatima. Tvrdili su čak da je jezik kojim su govorili, i koji je bio identičan s hrvatskim jezikom, s Gajevim morfološkim "korienskim" pravopisom u to vrijeme, a različit od srpskog jezika kojim se govorilo u Srbiji, neki zaseban jezik koji da se mora nazivati srpskim jezikom. Iz cijelog programa SSS jasno proizlazi da za "Srbe" u Hrvatskoj trebaju biti izborena prava koja nisu uživali ni Hrvati u Hrvatskoj - ocjena je Štedimlije. Težište programa je ležalo u priznanju srpskog naziva pravoslavne crkvene organizacije u Hrvatskoj. To je trebalo služiti prividu da svi pripadnici pravoslavne Crkve u Hrvatskoj pripadaju srpstvu, iako to od strane pravoslavaca nije uopće bilo tvrđeno, čak i više, uopće im to nije palo na pamet da bi se razlikovali od Hrvata katoličke vjeroispovjedi.

Mig iz Beograda

Pošto Srbi do 1905. u Hrvatskoj nisu bili priznati kao politički narod, što u Hrvatskoj nitko u ime nekog postojećeg organiziranog političkog foruma nije ni tražio, osim skupina oko "Srbobrana", mig za zahtijevanje konstitutivnog nacionalnog statusa za Srbe u Hrvatskoj došao je iz Beograda, posebno, dakle, meritorno priznavanje Srba kao političkog naroda u Hrvatskoj, kako bi se nakon toga mogli postavljati novi i drugi politički zahtjevi. Iz Zadarske rezolucije predstavnika srpske stranke, koja je donijeta nakon hrvatske Riječke rezolucije, koja je prethodila osnivanju Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine, može se iščitati da sa srpske strane nigdje nije istaknuta misao jednog mogućeg jedinstva Hrvata i Srba, nego samo priznanje Srba od strane Hrvata kao uvjet dvostrane suradnje. Djelatna snaga srpskih članova Koalicije i njezinih pristaša išla je tako daleko da su već osmislili plan da u Hrvatskoj, a pogotovo u prvom redu u Bosni i Hercegovini provedu prevrat u korist Srbije.

Dvije parade

U kratko vrijeme Zagreb je u znaku dviju parada, jedna je već održana na stadionu NK Zagreb, ona vojna, i uskoro će na Zrinjevcu i zagrebačkim ulicama - parada pedera. Ova pederska parada, kažu, bit će svejugoslavenska, jer srbijanski dupedavci ne mogu u sadašnjoj Srbiji “da se pederski paradiraju i dupeta da mešaju”. I iz ostalih bivših republika pokojne Juge doći će pederi, zbratimljeni, svi u jednom stroju. I sve će biti pod egidom zvezde petokrake.

Za razliku one madridske, kod zagrebačke parade prvo upada u oči da su (većinom) profesionalni vojnici nastupali BEZ ORUŽJA. Vojnici BEZ ORUŽJA!? Kako je to moguće? Je li to mirotvorački skup poput Bedema ljubavi ili je to parada hrvatske vojske koja mora braniti Hrvatski Dom. Sprdnja! Pa čak i pripadnici Mačekove seoske zaštite nosili su batine, toljage. A toljagom se može i te kako udariti. Na nogometnom stadionu stameno su stupali namrgođeni gardisti - bez oružja.

Ova parada je tim više apsurdna jer je upravo ta vojska, hrvatska vojska i njezini generali, na haaškom sudu optužena za genocid nad Srbima, za sustavno protjerivanje civilnog pučanstva. A sud u Haagu nije nikakvi sud u Pušči Donjoj, taj sud su osnovali Ujedinjeni narodi.

Drugo oko iz trooke hrvatske glave, austrijski poliglot i kaštelanski orjunaš, samodopadni kavalir, naočiti Ivo, reče kako je “hrvatska vojska najmlađa vojska u Europi”!? Ivo, malo morgen! Naočiti Ivo se preračunao jer je vojska puno starija. Na taj način je isključio borce za Hrvatsku Nezavisnu Državu koja je zajedno s Državom 1945. tragično skončala. Jadni Ivo morao je to reći, iako je tako isključio svoje partizane, kako mu Goldštajn ne bi spočitao hrvatske ustaše. Goodloking John tako je zaboravio (predsjednik svih građana bi rekao, prenebregnuo se) na one brojne Hrvate koji su se stoljećima borili protiv osmanskih hordi s jugoistoka, one brojne hrabre hrvatske vojnike koji su ostavljali svoje kosti širom Europe za interese drugih, za interese svojih gospodara – neprijatelja hrvatskog naroda.

Druga parada, ona pederska, koja će se tek održati, ona je i te kako politizirana jer su sve pederske udruge duboko politizirane. Uglavnom su komunistički, prosrpski i antihrvatski orjentirani. Važno da je vojska depolitizirana. Dok je hrvatska vojska depolitizirana, dotle pederi mogu napadati. Na ovoj paradi će nastupati i dupedavci iz Srbijice, jer tamo ne mogu “da paradišu”. Tako će se u Zagrebu u jednom stroju naći sve bratske guze “iz regiona”, dobro zaštićene od depolitizirane milicije.

Jusuf Hećimović

Mudžahedini su bili u svim postrojbama Armije Bosne i Hercegovine

Autor Zoran KREŠIĆ

Svjedok optuženih

U neku ruku pozicija mudžahedina se razlikuje od njih, od plaćenika, zato što su se oni pridružili agresivnima a mudžahedini su pomagali Bošnjacima-Muslimanima, žrtvama agresije, - rekao je jučer muftija Smajkić šokiravši tužitelja Kennetha Scotta koji je nekoliko puta reagirao oko upita obrane.

Muftija je pak rekao da su to ekstremni slučajevi koji se ne mogu primjenjivati u BiH jer nije na snazi šerijatski zakon. Posebno šokantno bilo je predstavljanje dokumenata u kojima se otkriva kako je muftija bio suradnik-doušnik UDBE pod kodnim nazivom Rusmir.

Kodno ime

- Istina je da smo mi vjerski službenici pozivani na razgovore. Nikad od mene nije traženo da budem suradnik nego da pružim informaciju prema kojoj je služba imala interesa, - rekao je muftija Seid Smajkić. Dodao je kako je redovito bio praćen. Prema njemu je ova afera okončana jer je Islamska zajednica provela istragu. Obrana je predstavila i nedavne muftijine antisemitske i antikršćanske poruke o Jeruzalemu i Mostaru koje su kritičari u BiH ocijenili ksenofobičnim.

Pero i Rozika Kordić posljednji put posjetili sina u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu

Darijo Kordić putuje u neizvjesnost u Graz

Autor Ana DRMAČ

Zajednička molitva

No, Kordić, njegova obitelj, kao i brojni Hrvati iz središnje Bosne, uvjereni su u njegovu nevinost, a za visoku izrečenu kaznu okrivljuju ispolitiziranost Haaškog suda. Njegov je otac Pero nedavno za skrivanje dokaza koji bi išli u prilog obrani njegova sina teško optužio i hrvatski politički vrh na čelu s predsjednikom Mesićem. Nakon posjeta sinu Kordićevi roditelji politiku ostavljaju po strani i vidno uzbuđeni za naš list prepričavaju posjet sinu.

Majka jako bolesna

– Plašim se da je za moju suprugu Roziku ovo bio posljednji susret sa sinom. Ona je teško bolesna i mislim da ne bi više podnijela putovanje – kazao nam je vidno potresen Pero Kordić. I za njega je ovaj posjet sinu posljednji u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu, jer Darija Kordića već sljedeći mjesec, vjerojatno 8. lipnja, premještaju u Austriju. Još nije sigurno u koji će grad biti premješten, a najvjerojatnije će to biti Graz.

183 godišnjica rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića

Sjetimo se da je vrhovno načelo našeg Oca Domovine bilo, da se hrvatski narod mora pouzdati samo u Boga, u svoja prava i svoje snage, i odatle je stvorio geslo: Bog i Hrvati!

Otac Domovine nije izmislio svoj program, već on ima korijen u tisućljetnom životu hrvatskoga naroda, i zasluga je Njegova genija, da ga je pročitao, jasno formulirao i narodu predao.

On hoće, da Hrvatska bude slobodna, nezavisna i cjelokupna.

"Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a to je grob sve naše domovine, zakunimo se, da ćemo dostojno osvetiti oce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo".

Bog i Hrvati!

Hrvatska Hrvatom!

Ivan Miklenić

Opasna neprincipijelnost

Možda svu apsurdnost odnosa prema tome važnom pitanju najbolje ocrtavaju baš citirane riječi potpredsjednice Hrvatskoga sabora - a slično su na Blajburškome polju otkad je Hrvatski sabor pokrovitelj te komemoracije govorili i drugi predstavnici hrvatskoga najvišeg zakonodavnog tijela - koje kao da su izgovorene u ime nekoga tko ne participira u vlasti pa onda potiče nekoga neodređenoga da nešto poduzme. Tako da te riječi - kao i riječi drugih predstavnika Hrvatskoga sabora na prijašnjim godišnjim komemoracijama - premda izriču istinu, tj. izriču upravo ono što je potrebno glasno i jasno reći u situaciji dok se to pitanje i ne pokušava riješiti, zapravo ništa ne obećavaju, ništa ne pokreću, ništa ne znače za samo rješavanje toga pitanja. Je li to samo veoma vješt politički govor koji baca prašinu u oči onima koji ga slušaju bilo izravno na Blajburškome polju bilo posredovanjem medija, ili je to tek progovaranje iz stanovite grižnje savjesti, ali koje ne može stvarno utjecati ni na što? Je li to zapravo tek isticanje nedostižnog ideala u stvarnoj svijesti da ni u sadašnjem hrvatskom društvu - ni 16. godinu nakon oslobođenja iz komunističkoga totalitarnog društvenog poretka - odgovorni u društvu nemaju volje ni snage da se hrvatskoj naciji omogući pošteno i primjereno suočavanje sa svojom prošlošću?

Zbog neprincipijelnosti trpi cijela hrvatska nacija te nema ni pravednosti ni istine ni pravoga napretka

To izbjegavanje sa suočavanjem s tom prošlošću posebno poprima dramatične razmjere u okolnostima u kojima Hrvatska i inače ima problema sa žrtvama, s istinom o žrtvama, s međunarodnim optužbama onih branitelja koji nisu osumnjičeni ni da su svojom rukom učinili zločin ni da su zapovjedili zločin, već su pozvani na odgovornost jer su se zločini dogodili. Bolna je činjenica da Hrvatska ni danas ne zna točan broj žrtava najnovije velikosrpske agresije, da ne zna točan broj ni onih koji se vode kao nestali, a kamoli da bi današnja Hrvatska znala tko je kriv ili odgovoran za svaku žrtvu, a svaka žrtva je neizmjerno vrijedna i sve ljudske žrtve, pale od bilo čije zločinačke ruke, jednakoga su dostojanstva te zaslužuju i jednako poštovanje.

O Kaliniću Pavlu

Val komunističke «Trećejanuarske revolucije» naplavio je na obalu svakojakog otpada s pučine, između kojih se ističe saborski zastupnik, «stručnjak za terorizam», stanoviti Pavle Kalinić. I kao stručnjak za terorizam dohvatio se «teroriste» Branimira Glavaša. Naime, Glavaš je već de facto osuđen, jer zagrebačko suđenje će biti puka formalnost, a zapravo je Glavaš samo mamac za krupniju lovinu.

Zapravo u slučaju Glavaš, osim zapovijedne odgovornosti, gdje drug «stručnjak za međunarodni terorizam» Kalinić tjera Šeksa, prava lovine je ZABORAV SRPSKIH ZLOČINA. ZABORAV da su Srbi u Osijeku ubili preko 1200 građana. Da se ZABORAVI kako je NEUSTANOVLJENI (?) broj građana u Osijeku likvidiran snajperskim hitcima s prozora! Je su li to radili civili? Zaboravlja Kalinić da su Osječani bili pod neprekidnim bombardiranjem 10 mjeseci (čak je i gradonačelnik Kramarić morao bježati, bio je odsutan više od 180 dana za vrijeme bombardiranja) i da je ta atmosfera straha i nesigurnosti morala ostaviti traga na psihu i ponašanje. Dok se demonizira Glavaš i danima spominje «30 osječkih srba» (zanimljivo: brojke su uvijek okrugle) treba se zaboraviti ubijene Hrvate. Baranju nitko ne spominje, «stručnjak za međunarodni terorizam» niti riječi o sramotnoj oslobađajućoj presudi osječkog sudu skupini četnika iz Belog Manastira. Ni riječi o pedesetak ubijenih nesrba u kasarni u Belom Manstiru. Zašto Kalinić ne ode u Beli Manastir.

Izmišlja se slučaj Gospić da se prikriju strašni srpski zločini u obližnjoj Širokoj Kuli, gdje su Srbi u jednom danu (13. listopada 1991.) likvidirali 44 civila! Te nedjelje u Širokoj Kuli ubijena je trinaeastgodišnja Verica Nikšić čije tijelo do danas nije pronađeno. I dok u Zagrebu prave herojinu od nekakve Aleksandre Zec, Verica je zaboravljena, kao da poručuju da ju je i trebalo ubiti. A zaborav je to, novo ubijanje. Sve je to Kalinićev sudrug, komunistički sudac Rukavina u Gospiću 16. siječnja 2001. začinio oslobađanjem svake odgovornosti srpskih terorista koji su zlodjelo počinili – kaže po zakonu o oprostu.

I opet će Kalinić: «Ipak, najstrašnije je kad se pokušava ignorirati činjenica da je svaki rat sam po sebi zločin...»; znači da je Kalinić sudjelovao u zločinu, u zločinačkom ratu, «ako je svaki rat zločin». Ako je svaki rat zločin, tada se Kalinić treba odreći svih svojih privilegija koje je stekao zločinačkim ratom i otići, ili u svoje selo iči na burzu rada. Rat je nesreća, prije svega za one koji se brane, a u obrambenom ratu se NE MOGU POČINITI RATNI ZLOČINI. Ako mogu, zašto Kalinić ne optuži svoje partizane za ratni zločin u Drugom svjetskom ratu, zašto ne optuži sovjetsku armiju za zločine nad vojnicima i civilima, zašto ne optuži Kalinić Francuze za zločine prema Nijemcima u povlačenju iz Francuske, zašto ne optuži Amerikance za brojne zločine u svijetu od početka XX. stoljeća? Brus! U sve ekspanzionističke ratove, koje su Srbi započeli još iz sedamdesetih godina XIX. stoljeća, išli su svjestno i hotimično i to ne može biti nesreća za sudionike.

I za kraj, Kalinić psihičke smetnje koje su nesretni ljudi dobili u ratnim neljudskim stresnim uvjetima, u neravnopravnom ratu protiv nebrojeno puta jačeg protivnika, cinički naziva vijetnamskim sindromom! Sindrom američkih ubojica i psihopata povratnika iz prljavog rata u Vijetnamu, gdje su ti isti psihopati ubili oko 3 milijuna nedužnih vijetnamskih građana. Ako je i od Kalinića, previše je.

Pomahnitali "antifašisti"...

Drvlje i kamenje sručilo se posljednjih dana na Đurđu Adlešić, od kako je na Bleiburgu izjavila kako nije dovoljno okupljati se svake godine i paliti svijeće na mjestu najvećeg pokolja hrvatskih vojnika i civila, nego da odgovorne treba osuditi.

Ivan Fumić iz saveza antifašista Hrvatske poručuje joj da je na Bleiburgu pobijeno i onih koji su odgovorni za Jasenovac. Pa mu je to valjda dovoljan razlog da ih se pobije, skupa se nedužnim civilima, iako se radilo o hladnokrvnim, proračunatim ubojstvima razoružanih vojnika.

I čak i danas, 60 godina kasnije, uvjereni su kako se o njihovim zločinima ne smije govoriti, kako njihovi zločini ne zaslužuju osudu, jer se radi o “pravednoj osveti”. Tu tezu podupiru mnogi političari, pa i kvazipovjesničar Goldstein, koji uporno ponavlja kako su zločini partizana nešto drugo, jer su činjeni iz osvete. Pa onda valjda i nisu zločini.

A SMRT JE ČEKALA U BLEIBURGU...

MATO MARČINKO

"POSPITE NAS CVIJEĆEM, MOLITE SE ZA NAS,UMRLI SMO ZA PRAVDU I SLOBODU"

ŽENE I MAJKE IZ OBRAMBENOG DOMOVINSKOG RATA HRVATSKOGA NARODA

ZASTUPNICIMA U HRVATSKOM (DRŽAVNOM) SABORU:

Zaustavite progon hrvatskih branitelja i kriminalizaciju hrvatskoga naroda i njegova obrambenog Domovinskog rata!

Poštovani zastupnici!

Od 12. rujna 2000. godine u hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sustavno se progone hrvatski branitelji i njihove obitelji. Uhićuju se, sude i po nekoliko puta za iste optužbe i osuđuju najzaslužniji časnici i Zapovjednici Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane, bez objektivnih materijalnih dokaza i vjerodostojnih svjedoka (za svjedoke se pozivaju i dovode ljudi bez morala, pa čak i najokorjeliji, u Hrvatskoj osuđeni agresorski zločinci, što nikada u povijesti pravosuđa nije bilo).

Neprekidno i kontinuirano se otvaraju novi slučajevi i progone hrvatski branitelji, što nije teško, jer nema mjesta u Republici Hrvatskoj gdje uz masovna stradanja Hrvata, hrvatske baštine i imovine, nije iz raznih razloga stradao i po koji građanin srpske nacionalnosti, od kojih je većina djelovala na strani velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Najočigledniji primjer takve rabote je grad Osijek, jedan od hrvatskih gradova mučenika u agresiji na Republiku Hrvatsku. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i mediji progone branitelje Osijeka, i među njima najzaslužnijeg, Branimira Glavaša, generala Hrvatske vojske i saborskog zastupnika, zbog nepoznatog stradanja ili nestanka dvadesetak Srba, a potpuno se zapostavlja višemjesečno agresorsko okruženje i masakriranje granatama i snajperima oko 1.000 poginulih i oko 5.000 teško ranjenih Hrvata, građana Osijeka, među kojima veliki broj žena i djece. Stoga vi, hrvatski zastupnici, u čijim je rukama politička sudbina hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, odlučno zaustavite zlo i nepravdu. Hrvatski narod je zdravoga razuma i poštena srca. Nije gluh ni slijep, ima svoj povijesni ponos i dostojanstvo.

Ne damo svoje najzaslužnije i najpoštenije sinove branitelje i generale, kao janjce na klanje!

Narodni zastupnici, ispunite čestito svoju ulogu i dužnost!

Ne budite bijedni poslušnici još bjednijih poslušnika tuđina!

Izdaju vam narod i povijest nikada neće zaboraviti ni oprostiti!

RIJEČ O BANDITU TITU I O ...

Mjesec svibanj je zacijelo najljepši mjesec u godini, jer u svibnju je već sve zeleno a priroda je - za razliku od travnja kada se još može naći snijega, zakašnjele zime i zimskih bura - već bujna, voćke su već u obliku zelenih malih plodova, ptice selice su se već uvelike vratile s Juga, viju gnijezda, ženke legu jaja. Život u vječnom cikličkom vraćanju, u svojem vrhunaravnom sjaju prema Božjim tajnim zakonima!

Nu, postoji jedan narod – kažu da je narod, nacija; kažu da ima i svoju “Državu” – čiji pojedinci, a nemalo ih je, i svake godine ih je sve više, slave smrt! Svibanj, maj, mjesec plodnosti i života simbol im je smrti! Čak dva nadnevka imaju u svibnju u kojima slave smrt. I to svoju smrt! Narod su Hrvati a smrtonosni vođa im je Josip Broz, veliki hrvatski brend.

Svibanj je krvave ratne godine 1945. godine, Englezi i Amerikanci mirno krvoloku Brozu, koji je poput jahača Apokalipse najvljivao Smrt, izručili su svu silu naroda – izbjegllica – vojnika hrvatskih, žena, djece, staraca, stoke. Sav je taj svijet bježao pred vlaškim, ličkim, srpskim, crnogorskim koljačima-krvolocima, nadajući se spasiti goli život. Bakarić, Blažević, Krajačić, Krstulović, Dubajić, Palada (udana Planinc) i kao se sve nisu zvali ti dželati, vodili su tužnu kolone kroz hrvatsku zemlju, prema Srbiji, prema Beogradu, Vršcu, prema Boru, Skopju, vodili su ih u smrt. Polja su se crvenjela od hrvatske krvi, makovi poljski su toga svibnja ostali u hrvatskoj zemlji, nestali od stida, zemlja se crvenjela od krvi, hrvatske. Partizanske kuje su i noževe krvave lizale. Naredio je pokolj, Broz Josip, iz zagorskog Kumrovca, kominternin agent i krvnik, rođen u Maju.

U samom mjesecu svibnju i lipnju pobijeno je dvjesto, tristo, četiristo... tisuća duša; neki kažu i više! Mentor i učitelj hrvatskog sina, krvnika Josipa Broza, gruzijac Josif Visarionovič Dugašvili-Staljin (Čelični) jednom reče:”Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijiun ljudi je statistika”! Komunist Josip Broz, na čelu svojih smrtonosnih proleterskih brigada, bio je bez sumnje VELIKI STATISTIČAR.

Logor Jasenovac je postojao do 1947. (ili 48.) za Hrvate, tu ih se ubijalo, topilo ih se u Savi, vodilo ih se na Kozaru, da im se zatre svaki trag. Ličke golubinke pune su Hrvata iz 45. godina a hrvatska historiografija govori samo o Srbima. Spominje Dotrščinu, pa tamo su kosti pobijenih iz “8. maja” kada su krvoloci srpski ušli u Zagreb!

Svi ti, danas još živući krvnici, a i oni u paklu (kad bi se samo mogli dići) ponovili bi opet, i opet. Dok nas sve ne pobiju.

Nažalost, i prečesto, Hrvati-renegati, jugosloveni, komunisti, jednom rječju ološ, su bili najgori. I mnoga svjedočanstva govore da su upravo Hrvati počinili najviše zločina u to vrijeme. To je istina. Pa bili su gori Vrhovci, Bilići, Račani, Šuvari, Blaževići i sve kako se ta bagra, taj zmijski okot, nije zvao, nego Srbi; barem bi Srbi trebali biti neprijatelji ili, kako kaže, Meri Cetinić:”...oni nisu ka i mi..”! Oli jesu?

Jure Prpić

Jusuf

Posljednji pozdrav

Tužna srca javljamo da je umro veliki pravaš Velimir Dilber iz Dubrovnika.

Ovim putem upućujemo sućut pokojnikovoj obitelji, svim prijateljima i znancima.

NAPAD NA PREDSJEDNIKA HRVATSKIH PRAVAŠA - HPP

Dana 5, svibnja u jutarnjim satima u Berislavićevoj ulici, u haustoru "Podravke" gdje radi, napadnut je Dražen Keleminec, predsjednik Hrvatskih Pravaša-Hrvatskog Pravaškog Pokreta. Na velikom skupu Pravaša u prostorijama HVIDRe u veljači ove godine najavio sam da će se neprijatelji Hrvatske obrušiti na pravaše i da će pravaši biti fizički napadani, jer kao politički jedina svjesna i organizirana stranačka sila samo oni stoje kao zapreka na putu u Zapadni Balkan i tzv. "Eu-ropske integracije". Moja predvidjanja su se obistinila. Preko mobitela sam razgovarao s Kelemincem. Dražen Keleminec leži u bolnici u Dubravi sa slomljenim nosom, slomljenom čeljusti i povrijedjenim okom. Po mojoj osobnoj procjeni cilj ovoga napada koji su si postavile strane sile, koje plaćaju napadače, jest urušiti čitavo pravaštvo i izazvati fizičke sukobe na relaciji HSP i HP-HPP, a vjerujem da će napadnuti biti i predstavnici Hrvatskoga Zvona.

Kardinal Puljić: Nismo protiv promjena, ali Amerika mora uvažiti Hrvate!

Autor Zoran KREŠIĆ

MOSTAR - Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić pozvao je američke dužnosnike na promjenu stajalište prema reformi Ustava u Bosni i Hercegovini i da pritom ne ignoriraju nestajanje Hrvata katolika. Puljić je u intervjuu za Večernji list BiH rekao kako je tijekom susreta s američkim dužnosnicima u Washingtonu zagovarao takve ustavne promjene u BiH koje bi osigurale ravnopravnost Hrvata.

Američka politika mora ozbiljno promijeniti pristup i uvažavati slabije, a ne samo jače. Naša glavna kritika nije bila protiv Ustava, nego protiv načela kojima bi se zacementirala podjela Bosne i Hercegovine, na kojima bi se oduzela jednakopravnost Hrvatima u Bosni i Hercegovini rekao je kardinal Puljić novinarima u Washingtonu te dodao da takav stav podržava i Vatikan. Prije toga je pastir bosanskohercegovačkih katolika održao vrlo zapaženo predavanje u Institutu za mir (USIP).

VL: Kako su tamo prihvatili vaše poruke?

VL: Razumiju li Amerikanci razloge vašega protivljenja verifikaciji daytonskog Ustava?

VL: U javnosti ste, međutim, označeni protivnicima ustavnih promjena?

VL: Ako sam vas dobro razumio, vaša stajališta razumiju i prihvaćaju američki dužnosnici?!

VL: Upozorili ste da je broj Hrvata katolika s prijeratnih 820.000 prepolovljen na 460.000?!

VL: Je li bilo provokativnih upita s obzirom na ranije navode o protuhrvatskoj politici američke administracije?

VL: Ukazali ste i na opasnost nametanja radikalnog islama u BiH?

Spriječen nestanak Hrvata s političke scene

MOSTAR – Neusvajanje amandmana na Ustav u Parlamentu BiH ima i dobre i loše strane. Gledano iz perspektive pozicije hrvatskoga naroda, ali i cjelokupnog stanja u BiH, dobro je što ponuđena ustavna rješenja nisu usvojena. Prije svega jer je spriječeno da Parlament BiH kao zakonodavni organ vlasti legalizira dvoentitetsku podjelu zemlje.

Treći argument protiv usvajanja ponuđenih rješenja jest zaustavljanje procesa ustavnih promjena koje su krenule u pogrešnom smjeru. Prva faza bi zacementirala postojanje RS te od BiH stvorila zajednicu entiteta. Pozitivan argument je i sprječavanje druge faze, koja bi zasigurno išla u smjeru teritorijalnoga preustroja, ali samo u Federaciji BiH, kao što su to najavljivali zastupnici iz RS-a. Vjerojatno bi se u toj fazi zatražilo ukidanje županija.

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH odbio ustavne amandmane

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije usvojio prijedloge amandmana na Ustav BiH koje je utvrdilo Predsjedništvo BiH. Za prijedloge je glasovalo 26 zastupnika dok je protiv prijedloga bilo 16 poslanika. Da bi prijedlozi bili prihvaćeni moralo ih je podržati dvije trećine prisutnih zastupnika (28) koji su glasovali.

Rad Zastupničkog doma obilježile su brojne stanke, stalno diplomatsko lobiranje američkog veleposlanika Douglasa McElhaneya, te pozivi na usvajanje amandmana visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga. Neusvajanje ustavnih amandmana imat će utjecaj i na način provedbe listopadskih izbora, koji će se službeno raspisati početkom svibnja.

Uzoriti kardinal Vinko Puljić upozorava

U hrvatskoj politici ima ucijenjenih i kupljenih

Kardinal se usprotivio ponuđenim ustavnim promjenama, navodeći kako dana obećanja nisu nikakva jamstva. "Entitetska podjela nepravedna je podjela jer ozakonjuje ratne uspjehe", poručio je kardinal Vinko Puljić.

Izjava franjevaca Bosne Srebrene u povodu izglasavanja ustavnih promjena u BiH

BiH treba reorganizirati do ugasnuća FBiH i RS

Provincijski kapitul Bosne Srebrene izrazio je svoju najozbiljniju zabrinutost za posljedice novih ustavnih odluka čije je izglasavanje aktualno. Kapitularci okupljeni na zasjedanju u Sarajevu razgovarali su o ustavnim promjenama u BiH i njihovim posljedicama za hrvatski narod o čemu su javnosti uputili Izjavu koju je potpisao 61 franjevac.

Zabrinutost

Poticaj povratku

Držimo da bi to bio najbolji poticaj za osiguravanje povratka kao temeljnog prava svakog pojedinca na život u slobodi i sigurnosti u svojoj zemlji i na svome posjedu. Ako se u sadašnjoj fazi ustavnih promjena ne bi moglo sve to realizirati, molimo sve koji o tome odlučuju da svojim sadašnjim odlukama ne blokiraju mogućnost da se u boljim vremenima i prilikama to ipak ostvari na dobrobit svih naroda i građana BiH", navodi se u izjavi franjevaca Bosne Srebrene.

Mons. dr. Franjo Komarica: Povratak u Posavinu spriječila šefica UNHCR-a

S banjalučkim biskupom Franjom Komaricom razgovarali smo o položaju Hrvata-katolika u RS te o trenutačnim političkim zbivanjima u BiH.

VL: Ovog će se tjedna vjerojatno usvojiti ustavne promjene u BiH, koje su potpisali i najviši hrvatski dužnosnici u BiH. Oni se uvijek pozivaju na suglasje s katoličkim biskupima?

Ako ostane entitetsko glasovanje, kažu pravnici, Hrvati će moći biti preglasavani o bitnim pitanjima bez prava veta. Ti koji su u ime hrvatskog naroda pristali na takve ustavne promjene ne samo što nisu u suglasju s biskupima, nego nisu konzultirali niti pravne stručnjake. A što misli narod, običan puk, ma tko ga pita? I još kad nam za utjehu, kao maloj djeci, ti bjelosvjetski moćnici kažu da će eventualne nepravde prema hrvatskom narodu ispraviti u drugoj fazi ustavnih promjena.

VL: Vi u to ne vjerujete?

VL: Ustavne promjene potpisali su hrvatski član Predsjedništva i predsjednik najjače hrvatske stranke u BiH, HDZ-a. Zašto su to učinili?

Nitko nas tada nije ozbiljno uzimao, da bi nakon deset godina ti isti međunarodni političari potvrdili te iste loše i fatalne strane Daytonskog sporazuma. Zato smo digli svoj glas ne protiv promjena, nego protiv ovakvih ustavnih promjena, jer nemamo pravo šutjeti kad se radi o budućnosti našeg naroda u ovoj zemlji! Isto tako bismo bili i protiv nepravdi koje bi se odnosile na druga dva naroda, na svakog čovjeka.

Stroga tajna: Alija mjesecima pripremao napad

Tvrdnje kako Hrvati u BiH nisu po naredbi političkog vrha iz Zagreba započeli kratkotrajni, no iznimno krvav hrvatsko-muslimanski rat (1993./94.), do prije nekoliko dana bile bi ocijenjene hrvatskom propagandom. Netom završeno suđenje dvojici muslimanskih zapovjednika Armije BiH (generalu Enveru Hadžihasanoviću i brigadiru Amiru Kuburi) iz temelja mijenja dosadašnje opće uvjerenje u Haagu i u BiH, a pod utjecajem tužiteljstvu sklonih hrvatskih medija i u većini naše javnosti da je HVO počeo napad na Bošnjake.

Napad predviđen

Za rat sa Srbima nismo bili spremni, za rat s vama bit ćemo govorili su Bošnjaci Hrvatima. I doista, kad je započeo, u travnju 1993., otvoreni hrvatsko-muslimanski rat, brigade Armije BiH su u roku nekoliko dana narasle do korpusa s nekoliko desetaka tisuća naoružanih i opremljenih vojnika. Svakome tko zna nešto o vojsci bilo je jasno da su pripreme za to morale trajati mjesecima.

Vance-Owenov plan

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

Dr. Ante Starčević